Sedamnaesti filmski festival u Vukovaru, koji se održava od 24. do 27. kolovoza, dolazi u novom ruhu, najavljuju organizatori. Novo vodstvo Festivala čine direktor Darko Puharić, festivalska producentica Iva Cikojević i umjetnički ravnatelj Daniel Rafaelić. Festival u perivoju dvorca Eltz svečano otvara njemački film „Čarobna frula“, snimljen prema glasovitoj Mozartovoj operi, inače remek-djelo redatelja Floriana Sigla.

Drugi aduti Festivala su “Anatomija pada” redateljice Justine Triet,  koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, kao i povijesna drama i velika kino-uspješnica „Jeanne du Barry“ s Johnnyjem Deppom u glavnoj ulozi, koju je do danas samo u francuskim kinima pogledalo gotovo 800.000 ljudi, a koja će zatvoriti ovogodišnji Vukovar Film Festival. Posjetitelji će moći uživati u projekcijama filmova i popratnim programima na pet lokacija – dvije vanjske su perivoj dvorca Eltz i Vukovarski vodotoranj, a tri unutarnje dvorac Eltz, Hrvatski dom Vukovar i Ružičkina kuća. Igrani filmovi u konkurenciji moći će se pogledati u Hrvatskom domu, a dokumentarci u dvorani dvorca Eltz.

U službenoj konkurenciji za nagradu Zlatni šlep nalazi se trinaest igranih filmova, dok je u konkurenciji dokumentarnog programa sedam naslova.

Posebna je novost ove godine da je prvi put u povijesti Festivala u konkurenciji zastupljeno svih deset podunavskih zemalja. Tako će vukovarska publika imati priliku vidjeti najnovija i najkvalitetnija ostvarenja dugometražnog filma iz Njemačke, Slovačke, Austrije, Mađarske, Hrvatske, Srbije, Rumunjske, Bugarske, Moldavije i Ukrajine. Slovačka, Njemačka i Mađarska imaju po dva predstavnika u konkurenciji igranog filma, dok ostale zemlje imaju po jednog.

U dvorcu Eltz održat će se i posebno organiziran znanstveno-umjetnički skup pod nazivom “Tranzicija audiovizualne djelatnosti i suodnos s novim digitalnim medijima”, pod vodstvom profesora Vjerana Hrpke. U glazbenom dijelu programa najavljen je koncert grupe Morenos, u petak, 25. kolovoza, u amfiteatru kod Veslačkog kluba, dok u subotu, 26. kolovoza, na istom mjestu nastupaju Soul Fingers.

Više o svemu tjednik Nacional doznao je od novog umjetničkog direktora festivala, poznatog povjesničara filma i filmskog kritičara Daniela Rafaelića, bivšeg ravnatelja HAVC-a. Nakon što je diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a kasnije i egiptologiju u Manchesteru, radio je u Hrvatskoj kinoteci kao filmolog – arhivist. Bavi se istraživanjem domaće i svjetske povijesti filma. U filmskim arhivima u Beču i Berlinu pronašao je izgubljene hrvatske filmove Oktavijana Miletića „Kroatisches Bauernleben“ (1943.) i „Agram, die Hauptstadt Kroatiens“  (1944). Suradnik je na Akademiji dramske umjetnosti, Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Sveučilištu VERN te voditelj međunarodnog interdisciplinarnog filmskog programa u zagrebačkom KIC-u.

NACIONAL: Sedamnaesti Vukovar Film Festival predstavlja se u novom ruhu. Pa što je novo – novo vodstvo, novi termin, nove lokacije?

Sve je novo, ali tradicija je ono što ostaje. Pred nama je 17. izdanje jednog od najvažnijih festivala u Hrvatskoj. Vukovar Film Festival je festival podunavskih zemalja i vrlo je jasno regionalno okrenut prema onim zemljama i onim kinematografijama koje oplakuje Dunav. Kroz selekciju filmova pokazat ćemo da se zapravo u tim zemljama stvaraju jako uzbudljivi filmovi.

NACIONAL: I vi ste novi, kako ste upali u tu priču?

Meni je to jedan novi izazov. Ja sam, doduše, godinama vezan uz Festival, radio sam različite stvari, držao predavanja i projekcije, osmišljavao neke popratne programe koji su meni bili važni. Na primjer, onaj vezan uz Muzej vučedolske kulture. Naravno, kada poznajete festival, lakše je prihvatiti takav posao. Osobito ako imate ideju o tome što bi se moglo unaprijediti. Kada je novo vodstvo tražilo umjetničkog ravnatelja, jedino što mi je bilo bitno jest imati slobodu selekcije. Dakle, ja biram filmove i nemojte mi se miješati, a vidjet ćete zašto sam baš te filmove odabrao. Što će publika, nadam se, svojim dolaskom nagraditi. Oni su se s tim konceptom složili i ja sam prihvatio funkciju.

NACIONAL: Kao umjetnički direktor, vi ste i glavni selektor. Po kojem ste kriteriju birali filmove iz podunavskih zemalja?

Kao prvo, trudio sam se staviti naglasak na filmove koji su pustolovni, uzbudljivi i napeti, a istovremeno otvaraju vrlo ozbiljne teme koje potiču na razmišljanje, ali ipak daju jednu nadu na kraju. I pokušao sam izbjeći ono što mislim da je najveći krimen u kinematografiji, a to je takozvani dosadni film. Mi na Festivalu nemamo dosadnih filmova.

NACIONAL: Ove godine imate i zemlju partnera, a to je Njemačka. Što sve dolazi iz Njemačke osim „Čarobne frule“ koja otvara festival?

Prvo želim reći da je njemačka kinematografija jedna od najjačih, ako ne i najjača u Europi. Oni svake godine izbace niz fantastičnih filmova, tako da sam imao ozbiljnu glavobolju razmišljajući što odabrati. Uz „Čarobnu frulu“ imamo i jedan čudesan film koji se zove „Wunderschön“, iz 2022., koji je reklamiran pod sloganom „Žena snima za žene“. Međutim, radi se o velikoj redateljici Karoline Herfurth, koja nije snimila veliki film samo za žene, nego za široku publiku. Radi se o univerzalnom filmu koji otvara neka stvarno bitna pitanja, ali ima čudesnu estetiku, ugodan je za gledanje iako se radi o ozbiljnim životnim problemima. U tome je suvremena njemačka kinematografija izuzetno jaka.

NACIONAL: Šteta što hrvatska publika o tome jako malo zna, kao, uostalom, i o europskom filmu općenito.

Doista šteta, jer Hrvatska ima puno filmskih festivala i drago mi je što ih ima, ali to očito nije dovoljno da otkrijemo europski film. Najbolji primjer je upravo „Čarobna frula“, koja je bila blockbuster u Njemačkoj u božićno vrijeme, međutim, u Hrvatskoj nije bilo nijednog retka o tome. A mi smo ipak Europska unija, to bi se trebalo i nas ticati. U tom smislu Hrvatska je i dalje nekako izolirana, dok s druge strane, o hollywoodskim filmovima svi sve znamo.

NACIONAL: Europski parlament trudi se osnažiti europski film, dodjeljuje nagradu Lux, no ne može se reći da su europski filmovi gledani. To, dakako, uvelike ovisi o distributerima, veliki „cineplexxi“ ne vole baš europski film?

Ne, zato što znaju da će gubiti novac i da će gubiti publiku, iako postoji preporuka Europske komisije koja kaže da je gledanost filma prilično loša i da se treba poraditi na njegovoj vidljivosti i popularizaciji kroz žanrove i velike filmske zvijezde, što europska kinematografija posebno ne voli. Kao da postoji neki sustavni otpor. I onda se sve to skupa zamota u naziv „veliki umjetnički film“, koji uglavnom nikoga ne zanima. No ipak nije sve tako sumorno. U svemu tome pojave se neki odlični filmovi, poput „Anatomije pada“, i pometu sve na Cannesu. Da nema festivala, možda ih nikada ne bismo vidjeli ni doživjeli. Drago mi je da smo i „Anatomiju pada“ doveli u Vukovar.

NACIONAL: Uspjeli ste dovesti filmove iz svih deset podunavskih zemalja. Kakva je njihova filmska produkcija? Kao to smo rekli, o tome jako malo znamo…

Točno, malo znamo, radi se o filmovima iz zemalja čija nam je kinematografija potpuno nepoznata. I onda kada vam oni pošalju film koji smatrate da bi mogao biti zanimljiv, doslovce padnete na pod od iznenađenja kada se susretnete s kvalitetom te produkcije. To se posebno odnosi na produkciju iz Moldavije, koja nikada u ovih 17 godina nije bila na Vukovar Film Festivalu. Ove godine prvi put sudjeluju i imamo njihov odličan film „Karbon“. Radi se o potpuno neosvijetljenoj kinematografiji koju možete vidjeti samo na festivalima, što daje posebnu uzbudljivost i samom festivalu u Vukovaru. Ta podunavska regija izuzetno je identitetski raznolika, no nije previše povezana pa stoga smatram da kultura može otvoriti vrata i biti neki kohezivni faktor. Festivali i služe kao toposi koji mogu spojiti sve te kreativce i filmske profesionalce na jednom mjestu i onda to bubri kvalitetom.

‘U dvorcu Eltz prikazat ćemo sedam dokumentarnih filmova’, rekao je Daniel Rafaelić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Što dolazi iz Srbije, koja je također podunavska zemlja?

Dolazi nam jedan polunadrealan, beskrajno zabavan film „Ovuda će proći put“, redateljski dugometražni prvijenac srpske redateljice Nine Ognjanović. Film je do danas osvojio nagradu publike na FEST-u, nagradu publike na festivalu Slamdance i još desetak priznanja. Divan žanrovski film, vrlo zanimljive strukture. I iz Mađarske dolazi sjajan film, o putovanju kroz vrijeme. Moram reći da me je doista veselilo birati te filmove koji imaju odlike raznih žanrova. To je jedna nova prizma kroz koju se može vidjeti da se žanr vraća i u velike kinematografije, ali zbog nekog problema u lancu distribucije mi o tome gotovo ništa ne znamo.

NACIONAL: Jedna od novih vanjskih lokacija je ona kod Vodotornja?

Da, posebna atrakcija je svakako ta najnovija vanjska lokacija – školjka odnosno amfiteatar koji je izgrađen ispred Vukovarskog vodotornja. Tamo će prvi put biti prikazan novi program „Rijeka prijatelj: Nil“, koji donosi dva egipatska klasika u režiji Chadija Abdela Salama – kratkometražni „Razgovorljivi seljak“ i dugometražni „Mumija“, koji slovi kao jedan od najboljih egipatskih filmova svih vremena. Imamo i znanstveni skup, koji organiziramo u dvorcu Eltz pod nazivom “Tranzicija audiovizualne djelatnosti i suodnos s novim digitalnim medijima”. Važno je da grad živi s festivalom, a Vukovar doista živi za svoj festival već 17 godina, jer to se onda jako osjeti. Osobito po ovim popratnim događanjima kao što su koncerti, domjenci, predavanja i sve ono što ide uz osnovni program. Tako se jedino može raditi festival. Da toga nema, bila bi to obična revija filmova.

NACIONAL: Novo je i da će se filmovi prikazivati u dvorcu Eltz. Gdje ćete tamo smjestiti kino?

Do sada je bila tradicija da se za projekcije koristi perivoj, međutim, od ove godine selimo se i u sami dvorac, u Oranžeriju i još jednu dodatnu prostoriju. Ti su prostori puno intimniji i u njima će biti prikazivani dokumentarci. U Hrvatskom domu bit će prikazivan najveći broj filmova u konkurenciji, a imamo i Ružičkinu kuću, koja će, kao što sam rekao, biti vezana uz stotu obljetnicu Disneyja.

NACIONAL: Sedam je dokumentaraca u konkurenciji, kako ste ih birali?

Prije svega, nisam inzistirao na svjetskim premijerama, već sam želio dovesti neke od najkvalitetnijih recentnih dokumentarnih filmova. Jedan je od njih, koji je već imao svoju premijeru u Zadru, dokumentarac o Draženu Petroviću „Naš mali“ i jako sam sretan što smo ga uspjeli dovesti u Vukovar. Drugi je „El Shatt“, dokumentarac Ivana Ramljaka o kojem se puno govori ove godine. Dolaze i neki dokumentarci koji problematiziraju suvremenu ratno-političku situaciju na obodima Europe. Imamo, dakako, i punokrvne „festivalske filmove“, no sve to skupa zamotano je u program Vukovar Film Festivala koji bi trebao biti zanimljiv široj publici.

NACIONAL: Najavljeni su i spektakularni popratni sadržaji, o čemu se radi?

Uveli smo ponoćne projekcije, a slavimo i sto godina Disneyja, i to u sklopu programa Dječji vukovarski filmski festival. Na lokaciji u Ružičkinoj kući organizirat će se projekcije animiranih kultnih klasika „Pepeljuga“, „101 Dalmatinac“ i „Pocahontas“. Na istoj lokaciji u suradnji s Gradskom knjižnicom Vukovar, Američkim kutkom i Egmontom bit će organizirane razne radionice za djecu te prigodna izložba, a pripremamo i ponoćnu projekciju Disneyjeva kino-hita „Dick Tracy“, u petak, 24. kolovoza. Sve su to stvari za koje mislim da su bitne, da se nastavi s edukacijom buduće filmske publike i novih generacija koje moramo naviknuti da se filmovi ne gledaju na mobitelima i tabletima, već na velikom platnu u kinodvoranama.

NACIONAL: Privlači li Vukovar Film Festival publiku iz ostalih dijelova Hrvatske?

Pokazalo se da na Festival ne dolazi samo publika iz ostalih dijelova Slavonije, već iz puno šireg radijusa. U ovih 16 godina Festival je nadrastao ideju lokalne manifestacije i postao jedan od vodećih festivala u Hrvatskoj, što se vidi i po posjećenosti. Zato treba nastaviti dobru i kvalitetnu tradiciju koju Vukovarci honoriraju svojim dolaskom. Kao što i Grad Vukovar u potpunosti stoji iza ovog festivala. Osobito ove godine, kada je došlo do promjene vodstva. Da oni nisu organizacijski uskočili, festivala više ne bi bilo. A mislim da bi bila ogromna šteta da VFF nije nastavio dalje, jer je postao ozbiljni slavonski brend, koji je odlično osmislila ekipa koja je prije 17 godina osnovala festival.