Prošlo je više od 230 dana od stravičnog terorističkog napada Hamasa na Izrael u kojem je brutalno ubijeno 1200 ljudi i oteto 250, od kojih se 128 još uvijek nalazi u zatočeništvu. Prema dostupnim informacijama, 40 ih više nije među živima. Njihove fotografije s natpisom „Vratite ih kući“ nalaze se na zidovima zgrada diljem Izraela – od aerodroma Ben Gurion do centra Tel Aviva i Jeruzalema, iako tamo život na prvi pogled teče normalno. No da je Izrael u ratu osjeća se na svakom koraku – na ulicama je puno mladih ljudi u uniformama, a gotovo svaka obitelj ima nekog tko je mobiliziran ili ubijen u ratu. Nakon izraelskih napada na Rafah prošle nedjelje, oružano krilo Hamasa, brigada Al-Qassam, pokrenula je veliki raketni napad na Tel Aviv, dok je izraelska vojska oglasila sirene u gradu. Većinu raketa zaustavila je tzv. željezna kupola, mobilni zemaljski obrambeni sustav protiv raketa, poginulih nije bilo, a tri su osobe ozlijeđene. No to je izraelska svakodnevica na koju su mnogi navikli. Na poziv European Leadership Networka (ELNET), vodeće nevladine organizacija posvećene jačanju odnosa Europe i Izraela, tjednik Nacional prošloga tjedna imao je priliku boraviti u Izraelu i u razgovoru s visokopozicioniranim dužnosnicima različitih državnih institucija čuti njihovu stranu priče.

Daniel Meron iz izraeslkog ministarstva vanjskih poslova sa Zrinkom Vrabec Mojzeš u središtu Tel Aviva Foto: ELNET

Međutim, humanitarna katastrofa u Gazi u kojoj je, prema Hamasovim izvorima, poginulo više od 30 tisuća civila, žena i djece, bacila je u sjenu povod izraelskom protunapadu, iako su brojke, prema posljednjim podacima Ureda Koordinacije humanitarne pomoći UN-a, daleko manje. Patnje civila u Gazi, raseljenih žena i djece izloženih gladi i bolestima okrenule su međunarodnu javnost protiv Izraela, dok studenti diljem svijeta, od Amerike do Europe, sudjeluju u propalestinskim demonstracijama. Izraelci, od najviših dužnosnika do običnih građana, od kojih su mnogi kritični prema vlasti Benjamina Netanyahua, slažu se u jednom, a to je da u ovom ratu moraju pobijediti zbog opstanka Izraela. Okruženi Hamasom na jugu, Hezbolahom na sjeveru na granici s Libanonom, Hutima iz Jemena, ISIL-om sa sirijske granice i pod stalnom prijetnjom Irana koji, po mišljenju mnogih analitičara i stoji iza svega što rade Hamas i Hezbolah, Izraelci svako primirje bez konačne pobjede nad teroristima smatraju porazom, odnosno pokazivanjem slabosti koju će neprijateljske zemlje u okruženju zloupotrijebiti.

U želji da predoče svjetskoj javnosti kakve su se nezamislive strahote dogodile na izraelskom tlu 7. listopada 2023. i pokušaju objasniti protiv kakvog se neprijatelja bore, izraelske institucije organiziraju posjete mjestima gdje je bilo najviše ubijenih, otetih i masakriranih. Prvi je Re’im, mjesto na kojem se održavao Nova music festival i na kojem su se okupili mladi iz četrdesetak zemalja svijeta. Mnogi od njih ne samo što nisu bili židovski državljani, već nisu bili ni Židovi. U masakru koji su počinili teroristi Hamasa ubijeno ih je 364, dok ih je oteto četrdesetero.

Na prostoru na kojem se održavao rave party za svakog ubijenog ili otetog obitelji su posadile drvo, postavile njihove fotografije i cvijeće, uz koje stoje poruke njihovih najmilijih. To mjesto sjećanja na pokolj koji je započeo u rano jutro u 6.29, 7. listopada 2023., danas čuva izraelska vojska. Jedna od preživjelih, Rafaela Treistman porijeklom iz Brazila, ispričala je svoju potresnu priču o tome kako mladi nisu imali pojma što se događa, kako su prvo mislili da gledaju vatromet, a tek onda su shvatili da su pod kišom raketa. Opisala je kako su se uspjeli sakriti u sklonište, u koje su zatim upali teroristi i ubijali sve pred sobom, uključujući i njenog momka. Ona je preživjela ispod hrpe mrtvih tijela, odakle su je izvukli specijalci IDF-a. Ne može zaboraviti užas koji je proživjela niti se pomiriti sa smrću svoga momka, ali smatra kako svjedočenjem o onome što im se dogodilo najbolje pomaže i sebi i Izraelu i uspomeni na njega.

Izraelci svako primirje bez konačne pobjede nad teroristima smatraju porazom, odnosno, pokazivanjem slabosti koju će neprijateljske zemlje

„To je tragedija svih slobodnih zemalja svijeta. Demoni su otvorili vrata pakla. Mladi ljudi su došli na festival zabaviti se, mnogi uopće nemaju izraelsko državljanstvo. Sakupljali smo informacije o svim nestalim osobama preko veleposlanstava. Nekoliko dana nismo mogli do tijela, koristili smo DNK analize i sva moguća forenzička sredstva. Čujemo glasove međunarodne zajednice koja nas izjednačava s Hamasom, ali mi nemamo izbora. Mi nećemo moći ovdje živjeti ako ih ne pobijedimo. Ako želimo demokratsko društvo koje garantira ljudska, ženska i gej prava, moramo pobijediti. Cijeli Izrael uzdrman je do te mjere da se ni nakon sedam mjeseci ne možemo oporaviti“, rekla je Roni Miller, zamjenica voditelja jedinica za međunarodnu suradnju Izraelske nacionalne policije iz grada Sderota, blizu granice s Gazom, koji je teško stradao.

Ne samo ona, već i mnogi Nacionalovi sugovornici iz različitih institucija u Izraelu priznaju da se 7. listopada dogodilo puno grešaka u sustavu i istrage još uvijek traju. Lianne Pollack-David, bivša obavještajna službenica i savjetnica premijera (NSC), za tjednik Nacional rekla je kako se mnogi i danas pitaju kako se takav teroristički napad uopće mogao dogoditi i iznenaditi Izrael. „To je bila sistemska greška, ali smatram da krajnju odgovornost za ono što se dogodilo snosi izraelska vlada“, rekla je. Jedina koja nije podbacila bila je, po mišljenju mnogih, izraelska policija.

U dobro planiranoj akciji hamasovci su istovremeno napali 22 kibuca koji se nalaze blizu granice s Gazom. Tamo su upadali u obiteljske kuće, masakrirali, odrubljivali glave, palili žive ljude, iživljavali se nad bebama, bacali granate u dnevne boravke i odvlačili taoce. Jedan od takvih kibuca je i Kfar Aza, u kojem je toga dana ubijeno 64 ljudi, dok ih je devetnaestero i dalje oteto. Posjet ovom kibucu koji je nekada bio „raj na zemlji“ i u kojem još uvijek stoje spaljene kuće sa stvarima pobijenih izuzetno je mučno i emotivno iskustvo. Sve su to priče na koje je svijet zaboravio.

Prošloga tjedna odvila su se četiri događaja koja bi mogla utjecati na situaciju na Bliskom istoku. U nedjelju, 19 svibnja, navodno zbog loših vremenskih prilika, srušio se helikopter u kojem su se nalazili iranski predsjednik Ebrahim Raisi i ministar vanjskih poslova Hosein Amir-Abdolahian. Raisi je bio tvrdolinijaš kojeg se dugo smatralo mogućim nasljednikom vrhovnog vođe ajatolaha Ali Hamneija, poznat među iranskom opozicijom kao „mesar Irana“.

U ponedjeljak, 20. svibnja, glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda Karim Khan rekao je da sud traži naloge za uhićenje vođe Hamasa Yahye Sinwara uz dvojicu najviših vođa Hamasa, Mohammeda Deifa, zapovjednika brigade Al-Qassam i Ismaila Haniyeha, političkog vođu Hamasa. Nemir u izraelskom državnom vrhu izazvao je zahtjev da se izda nalog za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahu i ministra obrane Yoava Gallanta zbog “izazivanja istrebljenja, izazivanja gladi kao metode rata, uključujući uskraćivanje humanitarne pomoći te namjernog ciljanje civila u sukobu”.

Zatim su Španjolska, Norveška i Irska najavile su da će 28. svibnja priznati palestinsku državu, uz objašnjenje kako je to odluka koja će najviše pomoći Izraelu. Izraelsko Ministarstva vanjskih poslova promptno je objavilo priopćenje u kojem upozorava na činjenicu da “priznavanje palestinske države riskira da ih se transformira u pijuna u rukama Irana i palestinskog islamističkog pokreta Hamasa”.

I konačno, 24. svibnja, Vrhovni sud UN-a u Haagu naredio je Izraelu da odmah prekine svoju vojnu ofenzivu na grad Rafah na jugu Gaze, nazivajući humanitarnu situaciju katastrofalnom.

Ovakva odluka Međunarodnog kaznenog suda izazvala je oštre reakcije izraelskih institucija na čelu s premijerom Netanyahuom koji je iste večeri dao intervju CNN-u i odbacio sve optužbe. Isti je stav i Ministarstva vanjskih poslova Države Izrael. „To je nečuvena odluka Haaškog suda, izjednačavanje terorista i Države Izrael koja ima pravo na samoobranu. Mi smo uvijek spremni slušati kritike naših prijatelja i savjetnika, ali ne ovakvog političkog suda“, rekao je u razgovoru s predstavnicama Ženske misije u Izraelu Daniel Meron, zamjenik glavnog direktora Odjela za Europu u izraelskom Ministarstvu vanjskih poslova.

S time se slaže i Yoni Eshpar, savjetnik premijera i voditelj Odjela za Europu u Izraelskom vijeću za nacionalnu sigurnost, osnovanog 1990. po uzoru na američko koje se bavi prikupljanjem podataka bitnih za nacionalnu sigurnost, za potrebe premijera i njegovih savjetnika. On upozorava na to kako Međunarodni kazneni sud nema jurisdikciju nad Izraelom i kako su optužnice koje se spremaju temeljene na potpuno pogrešnim informacijama. „Ne možete izjednačavati terorističku organizaciju koja je izvela brutalni napad na Izrael 7. listopada i počinila najgnjusnije zločine nad civilima i Državu Izrael koja ima pravo na samoobranu i zaštitu svojih građana od konstantnih napada s druge strane granice, koji traju još od 2005., kada je Hamas od Fataha preuzeo vlast u Gazi. Optužbe da Izrael namjerno gađa civilne ciljeve i ne dopušta dostavu humanitarne pomoći su lažne. Hamas koristi civile kao živi štit, a bolnice i javne objekte za skladišta oružja i operativne centre za teroriste. Hamas je tip neprijatelja kraj kojeg se ne može živjeti, isto kao i Hezbolah, to je vojska bez uniformi, skrivena ispod škola i bolnica. Osim toga, Izrael se cijelo vrijeme zapravo bori protiv terorističkih organizacija koje financira i koordinira Iran“, rekao je.

Komentirajući za tjednik Nacinal pritisak koji međunarodna javnost vrši na Izrael kako bi prestao s napadima i odustao od Rafaha, Meron tvrdi kako Izrael poštuje međunarodne zakone, ravna se prema međunarodnom humanitarnom pravu i radi razliku između vojnih i civilnih ciljeva. Ističe i kako nastoje izbjeći civilne žrtve, upozoravajući ih da se evakuiraju. No ako su teroristi u njihovim zgradama, oni ih uništavaju.

Mjesto pokolja na Nova Music Festivalu u Re’imu koji se dogodio 7. listopada prošle godine Foto: ELNET

Svjestan činjenice da su svijet obišli užasni prizori poginulih, gladnih i prestravljenih civila u Pojasu Gaze kao i štete koju to nanosi međunarodnoj poziciji Izraela, Meron je rekao: „Hamas tvrdi se da je 35 tisuća ubijenih – to je laž. Ured Koordinacija humanitarne pomoći UN-a konstatirao je da je broj ubijenih daleko manji, a od njih je otprilike 14 tisuća terorista. Na žalost, događaju se civilne žrtve, iako mi ne želimo ubijati žene i djecu, žao nam je zbog njih, ali to je rat.“ On smatra i kako međunarodni mediji neobjektivno izvještavaju o situaciji u Gazi: „Čini se da se u televizijskim izvješćima zaboravlja na tunele u Gazi, u kojima do dana današnjeg u nehumanim uvjetima drže otete kao i na pokolj koji se dogodio 7. listopada. Toga dana Hamas je otkrio svoje pravo lice, uz brutalnost, okrutnost, strateško mučenje kao i divljačko silovanje žena koji su prvi put iskorišteni kao ratna taktika, što je izazvalo ogroman mentalni pomak u izraelskom društvu. To je pokazalo potpunu dehumanizaciju ratovanja.“

Izraelski sugovornici ne skrivaju svoje razočaranje dosadašnjim odlukama UN-a i ponašanjem glavnog tajnika Antónija Guterresa koji je optužio Izrael za bezdušnost i namjerno blokiranje humanitarne pomoći. Guterres je, po njihovu mišljenju, pod utjecajem dezinformacija UN-ovih agencija, u čijim su redovima bili i simpatizeri ili čak aktivni borci Hamasa.

Nakon najave Španjolske, Malte i Irske da će priznati palestinsku državu 28. svibnja, Daniel Meron za Nacional otvoreno je iskazao svoje negodovanje: „To je sramotno jer to znači davanje priznanja teroristima. Do te odluke treba doći pregovorima dviju zemalja, a ne zbog pritiska na Izrael. Rade to kako bi provocirali Izrael i dali pravo Hamasu. Sanchez to radi iz unutarnjopolitičkih razloga. Mi inače imamo odlične odnose sa Španjolskom, ali ovo je očito za njega najvažnija stvar na unutarnjopolitičkom planu. Poduzet ćemo mjere protiv tih zemalja koje podrivaju pravo Izraela da se brani. Pozivamo sve prijatelje Izraela da odbiju odluku Haaškog tribunala ako odluči izdati uhidbeni nalog protiv premijera i ministra obrane. Ne morate se slagati s nama, ali mi imamo pravo braniti se i živjeti sigurno, mi smo jedina demokratska država na Bliskom istoku.“ Ogorčeni zbog tragedije koja im se dogodila 7. listopada 2023. tisuće Izraelaca, a među njima i obitelji i rođaci otetih, mjesecima demonstriraju u Tel Avivu i Jeruzalemu protiv vlade i u korist sporazuma o oslobađanju talaca u Gazi. I prošlog tjedna održane su velike demonstracije u Tel Avivu, na kojima je došlo do sukoba policije i demonstranata koji traže ostavku premijera i pregovore s Hamasom kako bi se konačno oslobodili taoci. Takvi učestali protesti nezadovoljnih građana Izraela, po mišljenju diplomata s kojima je tjednik Nacional razgovarao, mogli bi dovesti do novih izbora, osobito nakon najavljene ostavke ministra Benija Ganza. Iako je, nakon odluka Haaškog tribunala koje su ujedinile naciju i ojačale poziciju vlade, to sada manje izgledno.

‘Hamas tvrdi da ima 35 tisuća ubijenih – to je laž. Ured Koordinacija humanitarne pomoći UN-a konstatirao je da je broj ubijenih daleko manji, a od njih je otprilike 14 tisuća terorista’, rekao je Nacionalu Daniel Meron

Svake subote u Tel Avivu, na „Trgu otetih“ koji je oblijepljen njihovim fotografijama i na kojem se nalaze veliki pješčani sat koji odbrojava dane od njihova nestanka i umjetnička instalacija velikog stola s 200 praznih mjesta postavljenog za šabat, obitelji i rođaci onih koji su još uvijek u Hamasovu zatočeništvu održavaju demonstracije. Inače, obitelji su se samo 24 sata nakon masovne otmice samoorganizirale i osnovale „Forum otetih“, nevladinu organizaciju u kojoj svi volontiraju i kroz različite akcije i lobiranja vrše pritisak za povratak svojih najmilijih.

Jedan od članova obitelji kaže kako je u početku bilo jako puno kaosa, nitko im se od vlasti danima nije obratio i nisu imali informacije o sudbinama otetih. Priznaju da interes države i obitelji talaca nije uvijek isti, odnosno da imaju različite prioritete, no ipak nisu spremni u potpunosti optužiti vladu za neučinkovitost jer im je ključna njena pomoć. Upitan što je s pregovorima s Hamasom, jesu li zamrznuti i hoće li se nastaviti, Daniel Meron odgovorio je: „Ima uspona i padova, nisam optimističan kao što sam bio prije. Vođa Hamasa koji je orkestrirao ovaj rat je vrlo pametan čovjek. Ono što vidi je to da međunarodni pritisak na Izrael jača. Nije mu važno hoće li biti ubijeno i 100 tisuća ljudi u Gazi jer zna da će s više poginulih pritisak na izraelsku vladu biti veći.

To je dobar tajming za njega i on neće osloboditi taoce. Međutim, mi smatramo da se međunarodni pritisak mora usmjeriti na njega. Najvažnija stvar za nas je osloboditi taoce, iako znamo da neki nisu više živi. Druga najvažnija je uništiti Hamas. Treba prekinuti vatru, ali samo uz uvjet da se oslobode svi taoci“.