Razorni potres koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju uništio je i zgradu Radio Siska, koja je dobila crvenu naljepnicu. Većina opreme je uništena, a novinarska ekipa na čelu s glavnim urednikom i suvlasnikom Danielom Berdaisom preselila se u kontejner kraj rijeke Kupe, iz kojeg emitira program. Inače, Radio Sisak osnovan je sada već davne 1964. godine i s manje od 25 posto u vlasništvu je Grada Siska. Većinska vlasnica je Vlatka Jurašinović, dok Daniel Berdais ima oko 10 posto vlasničkog udjela. 

On je prije tridesetak godina započeo karijeru kao voditelj na Radio Sisku, a bio je i jedan od osnivača, a zatim i član uprave i glavni urednik Otvorenog radija. Neko vrijeme bio je glazbeni direktor radijske mreže Soundset, a zatim i direktor programa i glavni odgovorni urednik Radija 101. Kada je 2015. godine došao u sukob s njegovim vlasnikom Thomasom Timmeom, kojeg je sumnjičio za razne nezakonitosti i neprimjerena uplitanja u program, dobio je izvanredni otkaz te započeo sudski proces protiv vlasnika koji još uvijek traje.

Nakon što je župan Ivo Žinić zbog afera koje su izbile u javnost dao ostavku na sve stranačke dužnosti i najavio da se više neće kandidirati na lokalnim izborima, prošloga petka SDP je službeno podržao Daniela Berdaisa kao nezavisnog kandidata za župana Sisačko-moslavačke županije. Tim povodom Berdais je dao intervju Nacionalu.

NACIONAL: Rekli ste da imate političkih ambicija i najavili svoju kandidaturu za župana. Na čiju podršku računate i koliko je to kompatibilno s novinarskom profesijom?

Imam ambicija, a osobito sada nakon potresa, kada je sav taj HDZ-ovski mulj izašao na površinu. Smatram da treba spriječiti da isti ljudi i dalje vode županiju i nadziru obnovu koja nas očekuje sljedećih godina. Nedopustivo je da se opet radi na isti način kao i nakon 1995. godine. Ovoj županiji trebaju pošteni ljudi koji će politiku koristiti za opće dobro i bolji život običnog čovjeka. Namjera mi je izaći na izbore kao neovisni kandidat i računam na podršku svih dobronamjernih ljudi, stranaka ljevice i ostalih oporbenih stranka u Županiji koje se nisu kompromitirale suradnjom s HDZ-om. SDP me je podržao, već sam odradio neke razgovore i s ostalim strankama lijevo-zelene koalicije, a cilj mi je privući glasače koji do sada nisu uopće glasali. Ključno je da hrvatski građani shvate da izlazak na izbore nije samo pravo, već i obveza. Mislim da ovoj županiji treba netko tko iza sebe nema nikakve afere i nema privatne ambicije. Mislim da je moja ambicija spojiva s novinarskim poslom jer mi novinari jako dobro razumijemo situaciju i trebamo iskoristiti to svoje znanje i u politici.

NACIONAL: Gdje ste bili kada se dogodio potres i kako su kolege u programu reagirali? 

Prostorije sisačkog radija nastradale su već u prvom potresu, u ponedjeljak, 28. prosinca. No kompletnu devastaciju prostora doživjeli smo u utorak, 29. u 12.19 minuta. Bio je uobičajeni radni dan, radijska ekipa bila je na svojim radnim zadacima i pokušavala slušateljima donijeti točne i provjerene informacije vezane uz prethodni potres. U trenutku drugog, razornog potresa jedna je ekipa snimala reklamnu poruku, dio novinara radio je u redakciji informativnog programa, imali smo i voditeljicu u eteru, kolegicu Ivanu Baričić Bajtela koja je reagirala izuzetno sabrano. Moram joj odati sve poštovanje jer je smireno upozorila slušatelje što se događa i rekla im što da rade. Naravno da je svatko od nas prvo pomislio na svoje najbliže, gdje su i što su, a onda je krenula borba za premještanje radija u drugi prostor.

NACIONAL: Kako ste na kraju došli do kontejnera? 

Do kontejnera smo došli, nažalost, tek nakon pet dana, što znači da pet dana Radio Sisak nije emitirao, a to se nije dogodilo ni u vrijeme Domovinskog rata, kada nismo prekidali emitiranje ni jednoga dana. Ovoga puta trebalo nam je dosta vremena da dobijemo kontejner, i to zahvaljujući pritiscima HURIN-a i njegovu predsjedniku Željku Švendi. Na kraju nam je kontejner dala Civilna zaštita iako sam čuo da Ministarstvo kulture sada prisvaja neke zasluge. Mi smo nakon toga Radio brzo stavili u funkciju, zahvaljujući pomoći drugih radiopostaja koje su nam uskočile kako s opremom koja nam je stradala u potresu, tako i s instalacijom te nove nastambe iz koje emitiramo. Odašiljač, srećom, nije stradao, ali su veze bile u prekidu, no operater A1 brzo je to popravio bez ikakve naknade.

NACIONAL: Budući da su novinari Nacionala bili na terenu već dan nakon potresa, primijetili smo da lokalno stanovništvo nije pravovremeno dobivalo praktične informacije o tome gdje potražiti pomoć. Čini se da su ljudi izvan ovog područja bili bolje informirani jer su gledali televizijske programe, dok poruke o tome da pošalju e-mail ili nazovu neki broj nisu stizale do ljudi bez struje i bez interneta, koji su se smrzavali u dvorištima… 

Točno. Zato i smatram da je prekid emitiranja programa lokalnih radija kao što su Radio Petrinja i Radio Sisak, u pet ključnih i najtežih dana, bio nedopustiv. To se nikako nije smjelo dogoditi. Poznato je da je Sisačko-moslavačka županija naseljena većinom starijim stanovništvom koje nije upućeno u nove tehnologije. U trenutku kada se dogodio potres, svi smo ostali i bez električne energije i bez signala na mobitelu, televizijski programi također se nisu mogli pratiti, a mobilni signali i do dana današnjeg u nekim dijelovima naše Županije još uvijek nisu dostupni. Dakle, ostaje nam radio. Kao najbrži i najpouzdaniji medij za koji vam treba tranzistor s baterijom. Zato smatram da je važnost uloge lokalnih medija nakon ovog potresa ponovo došla do izražaja. A pokazale su se i sve boljke hrvatskog medijskog sustava koje se godinama ne rješavaju. No moram reći da nas je posjetio ravnatelj Agencije za elektroničke medije Josip Popovac, koji je do sada prema nama bio korektan i želi pomoći.

NACIONAL: Pretpostavljam da novinari Radio Siska bolje poznaju teren od ekipa nacionalnih televizija i radija i da ste u tom smislu mogli biti brži? 

Naravno, mi smo na licu mjesta i znamo svaki kutak i svoga grada i svakog sela i Županije. Zato možemo i puno brže doći do konkretnih informacija i ljudi koji su stradali, puno prije nego neki novinar iz centrale u Zagrebu kojem treba vremena da se snađe po ovim našim zaseocima. Ta brzina je užasno bitna. Upravo se kroz Domovinski rat prvi put i potvrdila važnost lokalnih medija, jer se pored oružanog sukoba vodio i medijski rat. A lokalne radiostanice bile su prvi izvor informacija i odigrale su veliku ulogu. Bez te medijske priče možda bi situacija bila sasvim drugačija. Ne treba zaboraviti da su Sisak i Sisačko-moslavačka županija zapravo obranili Zagreb.

NACIONAL: Funkcionira li komunikacija sa Stožerom za otklanjanje posljedica potresa, osnovanim tjedan dana nakon potresa, i ostalim službama unutar Civilne zaštite? 

Ne, ne funkcionira. To posebno zabrinjava jer živimo u doba društvenih mreža na kojima se objavljuje svašta i zato je bitno da prava informacija dođe do slušatelja. Nažalost, nas kao redakciju još uvijek nitko nije pozvao na sjednicu Stožera ili na konzultacije. No Radio Sisak savršeno surađuje s gradskim upravama Siska i Petrinje, kao i svim javnim ustanovama i od njih dobivamo sve relevantne informacije. Inače, Radio Sisak je dobro ekipiran i šalje novinare i po terenu, bez obzira na teškoće poslovanja u novim okolnostima. Odlučili smo zadržati cijeli tim jer ovo je velika županija i potrebno je imati dovoljno ljudskih resursa da bismo mogli funkcionirati. No vidjet ćemo što će se događati u budućnosti. Prošloga tjedna održana je sjednica Agencije za elektroničke medije i nadam se da će oni imati razumijevanja za našu situaciju i pomoći nam da zadržimo honorarce, koji su nam izuzetno bitni. Od Agencije očekujemo da se osnuje neki Krizni fond, kao i da se ubrzaju isplate iz Fonda za pluralizam medija, jer bi nam taj novac puno pomogao, kao što bi nam puno značio i eventualno neki dio tehničke opreme.

NACIONAL: Kakva je suradnja sa Županijom i koliko se taj politički raskol između Grada i Županije odražava na Radio Sisak kao gradski medij? 

Mi zapravo sa Županijom otkad sam ja ovdje nismo surađivali, jer oni su se prema Radio Sisku uvijek ponašali maćehinski i podcjenjivali su naš rad. Na njihove uvjete nismo nikada pristajali, između ostalog i zato što novac koji su oni odredili za praćenje aktivnosti župana na području Sisačko-moslavačke županije nama ne bi pokrio ni troškove goriva. Osim toga, mi smo se postavili kao medij koji funkcionira beskompromisno i na takve dealove, prema kojima mi ne bismo smjeli biti kritični prema Županiji zato što nam daju neke financijske mrvice, ni u jednom trenutku nismo pristajali. Župan nas je zato i zaobilazio u velikom luku, što radi i sada.

NACIONAL: Afere oko župana Žinića gomilaju se iz dana u dan i zbog njih je dao ostavku na sve stranačke dužnosti nakon što se u javnosti razotkrilo ono što se o njemu, zapravo, znalo i otprije?

Točno, u našoj županiji se već dugi niz godina upozorava na nerad i neaktivnost i netransparentne poslove župana Žinića. Prije potresa sve je kulminiralo s epidemijom covida-19 i aferama u kojima on nije bio samo sudionik, već i organizator različitih derneka koji su se događali u doba lockdowna. Da podsjetim, jedan od takvih događaja bio je i corona-party u Zavičajnom klubu u Marinbrodu, što je doista prelilo čašu. I u meni je to izazvalo revolt jer smatram da naša županija zaslužuje bolje od toga pa sam se odlučio politički angažirati.

NACIONAL: Zašto sve koruptivne radnje lokalnih šerifa otkrivaju mediji? Je li moguće da unutar HDZ-a nisu znali za sve to što mediji otkrivaju o županu Žiniću nakon potresa, kada je u prvi plan došla i kriminalna poslijeratna obnova Sisačko-moslavačke županije? 

Uvjeren sam da se sve unutar stranke zna jer to je jedna mašinerija koja jednako funkcionira 30 godina, tijekom kojih je HDZ bio najdulje na vlasti. I zato su za sve te krađe u obnovi i za uništavanje privrede i industrije u ovoj županiji koja je nekada bila najsnažnija industrijska regija u Jugoslaviji, odgovorni upravo oni. Nije tajna da je kriminalna privatizacija nanijela ovom kraju veće štete od Domovinskog rata. Naš najveći problem je sve ono što se događalo nakon rata. A zna se tko je vodio tu privatizaciju, tko je rasprodavao poduzeća svojim tajkunima. Iza svega stoji HDZ i oni od toga ne mogu pobjeći. Ta priča da nisu znali i da premijer ima superosjetljive radare, doista je tragikomična. Vidimo gdje je Sisačko-moslavačka županija danas.

NACIONAL: Koje su vaše najveće zamjerke Ministarstvu kulture i medija, koje bi se trebalo baviti i radiopostajama?

Za početak, to što usprkos obećanju ministrice kulture i medija od prije četiri godine, Hrvatska još uvijek nema medijsku strategiju. Išlo se prvo na izradu novog Zakona o elektroničkim medijima – dakle, opet je naopako postavljena cijela priča. Država se očito opire toj medijskoj strategiji, a ministrica se opire mišljenju struke. Kako je moguće da je Hrvatsko novinarsko društvo, kao krovna udruga hrvatskih novinara, potpuno izostavljeno iz cijele priče, odnosno da njihove primjedbe nisu uvažene, kao ni većina amandmana HURIN-a, udruge hrvatskih radiopostaja? Ponovit ću – potres je pokazao kolika je važnost radija, osobito lokalnih, za bilo koju državu, pa naravno i za Hrvatsku.

NACIONAL: Veliki problem komercijalnih medija u Hrvatskoj je netransparentno vlasništvo. Prema nekim saznanjima, većina od 137 radiopostaja u Hrvatskoj u rukama je tek nekolicine vlasnika, skrivenih iza paravana lažnih imena i služi im za pranje novca. Je li moguće da Ministarstvo kulture, odnosno Agencija za elektroničke medije, ne može razotkriti stvarne vlasnike medija? 

Ne mislim da ne mogu, već da ne žele. Smatram da je ta vlasnička struktura hrvatskih elektroničkih medija ključni problem – jer onaj koji ima medije, ima i moć. Većina komercijalnih medija u Hrvatskoj danas služi isključivo profitu vlasnika, koji su najčešće politički podobni i rade u korist vlasti. Odnosno, zaglupljuju slušatelje. Naravno da mediji moraju zarađivati, ali oni imaju prvenstveno javnu funkciju i koriste frekvencije koje su javno dobro. Taj profit dijelom bi se morao vraćati u medij, osnažiti ga, omogućiti mu prelazak na nove platforme, no to se ne događa. Slažem se s tezom da većina stvarnih vlasnika koristi radiopostaje kao paravane za razne muljaže, kompenzacije, kupovine gradilišta i bavljenje nekim sasvim drugim biznisom. To je velika i duboka močvara koju se očito nitko ne usuđuje isušiti.

NACIONAL: Iako slušanost radija, a osobito govornih programa, u svijetu raste, većina radijskih programa u Hrvatskoj svedena je na jukebox bez novinara, odnosno većina emitira vijesti Media servisa. Dakle, pluralizma informativnog programa odavno nema. Kako to komentirate? 

Meni se čini da, što se tiče radija, Hrvatska već godinama ide u rikverc. Između ostalog i zato što su radiopostajama nametnuti tzv. formati koji ubijaju svaku kreativnost, kako novinara tako i glazbenih urednika. Zato većina radija zvuči isto i vrti istih dvadeset glazbenih brojeva, što je atak na mozak. To najčešće nameću vlasnici koji, između ostalog, tvrde i da informativni program nije profitabilan. Rukama i nogama sam se borio protiv te teze na svim radijima na kojima sam radio, a posebice na Radiju 101 kojem sam kraće vrijeme bio glavni urednik. U datim okvirima pokušao sam ga barem djelomično vratiti na put na kojem je nekada bio i u tome mi je pomagao pokojni novinar i urednik Željko Matić. Između ostalog, prijavio sam i sve nepravilnosti i odstupanja od programske sheme na temelju koje je dodijeljena koncesija na frekvenciju 101 MHz. Međutim, završilo je neslavno, pokosili su me odmah u toj mojoj nakani i dobio sam izvanredni otkaz i ostao na cesti. Moj sudski spor s vlasnikom Thomasom Timmeom i dalje je u procesu. Iako radni sporovi trebaju završiti u roku godine dana, sada ide i peta godina otkad sam pokrenuo tužbu. Vrhovni sud je sve vratio na početak i uskoro opet imam prvo ročište.

NACIONAL: Jedan od problema lokalnih medija je i u tome što financijski ovise o lokalnim šerifima. Većina elektroničkih medija u Zagrebu ovisi o dobroj volji Milana Bandića i ne smije ga kritizirati.

To je točno, mnogi lokalni mediji ovise o lokalnoj vlasti. No tu je opet problem države. Ako pogledate analizu Sisačko-moslavačke županije i koliko su resorna ministarstva, koja po zakonu moraju dio svog proračuna namijenjenog promociji usmjeravati k lokalnim medijima, ispunjavala tu obvezu, naša Županija je bila zadnja. Konkretno, Radio Sisak je u svom programu emitirao jedino kampanju Ministarstva poljoprivrede, za koju smo se teškom mukom izborili. Kada bi državne institucije poštovale zakon i tako pomagale lokalnim medijima, onda bi ovisnost o lokalnoj vlasti bila daleko manja. Jer isključivo od vlastitog marketinga nemoguće je opstati. Nažalost, javni novac se također dijeli prema podobnima i nepodobnima, ima medija i medija. U medijima koji su bliski vlasti obično nema financijskih problema. One druge ne samo da zaobilaze kampanje, već su im i kontrole i kazne daleko rigoroznije. U takvoj je situaciji doista teško ostati nezavisan. No glavni problem cijele zemlje je HDZ-ova vlast. Dok ih se ne riješimo, neće se riješiti ni medijska priča. Građani ove zemlje zaslužili su bolje, vrijeme je da to i sami shvate.