Danica Juričić Spasović, bivša šefica kabineta predsjednika Republike Ive Josipovića i bivša glasnogovornica SDP-a, a od 2018. zaposlena kao rukovoditeljica Odjela za odnose s javnošću Zagrebačkog kazališta mladih, prošloga tjedna je na Facebooku pod naslovom „Izlazim iz zone komfora“ objavila svoju kandidaturu za predsjednicu zagrebačke organizacije SDP-a.

Do sada su kandidaturu najavili i Matej Mišić, Darko Liović, Aleksandar Gavrilović i Viktor Gotovac, koji se smatra favoritom stranačkog vodstva. Dubrovkinja Danica Juričić Spasović diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Strukom se bavila od 1990. do 2009. godine, kao novinarka Danasa, HINA-e i Slobodne Dalmacije, a neko vrijeme bila je i dopisnica stranih medija kao što su HR Business weekly, Westdeutscher Rundfunk i Deutsche Welle.

Od mladih dana radila je u odnosima s javnošću Dubrovačkih ljetnih igara, a objavila je i dva romana za djecu i mlade: “Volim džudo, volim Sandru” i “Vodim te u Tokio”. Članica je SDP-a od 2016. godine, a u mandatu predsjednika Davora Bernardića učlanila se u Novi sindikat i tužila stranku zbog mobbinga i opstrukcije u obavljanju posla glasnogovornice, nakon čega joj je bivši poslovni direktor stranke, a sada i bivši član SDP-a, Nikša Vukas uručio otkaz. No iako više nije bila zaposlena na Iblerovom trgu, Danica Juričić Spasović ostala je aktivna u stranci i na nedavnim lokalnim izborima kao nositeljica liste, izabrana je za potpredsjednicu Vijeća Mjesnog odbora Sloboština. Iako su brojni mediji prenijeli njenu najavu s Facebooka da izlazi na unutarstranačke izbore za šeficu zagrebačke organizacije SDP-a, tjedniku Nacional dala je prvi intervju o svojoj kandidaturi.

‘Uvjerena sam da u ovakvoj situaciji, kada je stranka dramatično podijeljena, ženska energija emancipacije, koja uvijek vodi prema većoj društvenoj odgovornosti, puno toga može popraviti’, kaže Danica Juričić Spasović. FOTO: Luka Mjeda/NFOTO

NACIONAL: Zašto se u situaciji u kojoj je SDP na pragu raspada, a klub zastupnika otkazao je poslušnost predsjedniku stranke, želite kandidirati za predsjednicu zagrebačkog ogranka? 

Zato što je baš sada, zbog svega što se događa, izazov ući u bitku za najveću gradsku organizaciju koja je raspuštena prije lokalnih izbora. Ispunjavam sve uvjete – članica sam stranke više od pet godina, sudjelovala sam na lokalnim izborima, platila sam članarinu. Ako pratite izjave nekih članova SDP-a, može se uočiti da se mnogi od njih bave svojim sitnim interesima, zbog čega nikakve socijaldemokratske politike ne dolaze do izražaja. Smatram da je došlo vrijeme za nove ljude, koji će se baviti interesom građana i kojima će javno dobro biti na prvom mjestu. Stranka se u ovom trenutku mora izboriti za demokratsko liderstvo, a mora nešto pitati i svoje birače. Dogodila nam se potpuna odcijepljenost od baze, od sindikata, od radnih ljudi. To treba mijenjati.

NACIONAL: No niste baš u sretnoj poziciji, s obzirom na to da vas optužuju da ste bili Josipovićeva pa Milanovićeva, a imate i krimen da ste pokrenuli radni spor protiv SDP-a, odnosno, tužili ste stranku? 

To je meni nevjerojatno. Stranku sam tužila zbog povrede radnog prava. Radni spor može po Zakonu o radu pokrenuti svatko tko smatra da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa, kao što se svatko prema Ustavu može sindikalno organizirati. Stranka koja zapošljava ljude je poslodavac i treba se ponašati u skladu sa Zakonom o radu. Mene je u karijeri obilježio i sindikalni rad – još iz doba novinarstva, kada sam bila sindikalna povjerenica Sindikata novinara Hrvatske. S nekoliko kolega iz SDP-a učlanila sam se u Novi sindikat i borila za svoja prava, završila i na burzi rada. Ali da je to krimen u jednoj Socijaldemokratskoj stranci, koja bi trebala štititi radnička prava, to je apsurdno. Razotkrila sam ono što je bivši poslovni direktor SDP-a Nikša Vukas napravio –  čistku tzv. Milanovićevih kadrova. Naravno da bi se to ubuduće trebalo pravno urediti, da bude jasno što se događa s timom ljudi koji je radio za vrijeme mandata jednog predsjednika stranke. No ja sam kao glasnogovornica stranke imala ugovor na neodređeno. SDP se u mom slučaju nije držao Zakona i taj spor još traje. Da se razumijemo, ne tražim povratak na radno mjesto, jer radno mjesto izvan SDP-a odavno imam. Dobar dio ljudi iz stranke to potpuno razumije i opravdava, čak i članovi Predsjedništva. Na kraju krajeva, radni spor su prouzročili ljudi koji su sada izbačeni iz SDP-a, a koji sada govore o diktaturi.

NACIONAL: Kakve su bile reakcije na vašu kandidaturu unutar stranke? 

Javilo mi se puno ljudi koji smatraju da SDP-u treba takva nova energija i da moj radni spor sa strankom nije nikakav uteg. Trebaju ljude s ambicijom, vizijom, voljom, socijaldemokratskim idejama, da razbiju ovu žabokrečinu. Ti koji nude pomoć javljaju se pozivima, ali s njihovim imenima ne želim izlaziti dok to sami ne učine i dok se službeno ne kandidiram. Iznenadila me je i podrška bivših kolega novinara. I to onih koji godinama profesionalno prate rad SDP-a i zanima ih razvoj jake opozicije. To su ljudi koji se sjećaju SDP-a kao stožerne demokratske stranke devedesetih i smatraju da bez snažne opozicije nema ni demokracije ni kvalitetne vlasti. Javljaju se s podrškom i birači, bivši članovi SDP-a koji su sami izašli zbog razočaranja SDP-om i glasali za Možemo! Oni su poručili da bi se zbog ideja koje nudim rado vratili ili barem opet glasali za SDP. Njihov glas nije bitan za unutarstranačke izbore, ali ta elektibilnost kandidata ne treba biti zanemarena. Kandidat koji ima potporu javnosti, a ne samo stranačkog članstva, ima puno veći demokratski legitimitet. Jer kada stranačke nomenklature postave svog kandidata, a kojeg birači ne prepoznaju, onda to obično završava fijaskom na izborima.

NACIONAL: Zagrebačka organizacija, kao i slavonskobrodska, raspuštena je prije lokalnih izbora, a rezultati su bili očekivano loši. Je li to trebalo napraviti i izbaciti 4500 tisuće ljudi iz stranke bez jasnih kriterija? 

Teško je odgovoriti bih li ja, koja sam sada samo obična članica, raspustila organizaciju. Ne znam, jer nemam uvid u sve informacije. Meni smeta što smo godinama u članstvu imali fiktivne članove koji po deset godina nisu plaćali članarinu i njihovo isključenje, a takvih je najviše, nisu čistke. Ali to je odraz dugogodišnjeg stranačkog nerada s članstvom ili nečijih unutarstranačkih izbornih manipulacija. U sređivanju baze su se dogodile i pogreške koje treba ispraviti. Osobno sam uplaćivala zaostalu članarinu za neke umirovljenike ili neke članove koji su preko ljeta bili na putu, kako ih ne bi izbacili. Ta situacija da se ne razlikuje nečiji dug od 40 kuna od onog od 10 tisuća kuna, već se ta selekcija prepušta automatizmu nekog kompjutorskog sustava do određenog datuma, meni je nedopustiva. A osobito mi je nedopustivo da sada od tih ljudi, od kojih su mnogi s pravom povrijeđeni, očekujemo da će se vratiti i ponovo zatražiti članstvo u stranci. Takvi ljudi se više neće ni javiti. Moj savjet glavnom tajniku stranke je da te ljude osobno nazove, iskaže im time poštovanje, izgovori ispriku i zamoli ih da obnove članstvo. Ponovo treba preuzeti odgovornost prema našem članstvu. Javnosti, a i nekim članovima, nejasni su kriteriji i razlozi isključenja. Ne znam zašto nije jasno objašnjeno zašto je, na primjer, izbačen Gordan Maras. Priča se da je ometao Klisovićevu kampanju, ali nisu iznijeti dokazi. Priča se da je stranka platila 86.000 kuna kazne jer se mimo izbornih pravila i unatoč opomenama reklamirao u Saboru pred europske izbore. Ako je to točno, podatak treba iznijeti u obrazloženju prestanka članstva. Radije bih Marasa pobijedila na unutarstranačkim izborima nego ga izbacila tako da se može prikazivati žrtvom. A mislim da bih ga pobijedila – i znanjem, i energijom, i politikama koje nudim. Ljudi će se vratiti samo ako vide kvalitetne kadrove koji zastupaju kvalitetne politike, a ne da uvijek istim kadrovima služe kao unutarstranačka mašinerija i da im drže ljestve dok se uspinju u stranačkoj hijerarhiji, a poslije ih zaborave. Naša stranačka baza je odavno prerasla ove odnose u stranci i ljude koji se ne bave ni antikoruptivnim ni socijalnim politikama, a ni kadrovima, već sami sobom. Njemački socijaldemokrati, koji se uspinju i možda će dobiti kancelara, donijeli su Agendu socijalne države 2025. A mi o tome uopće ne razmišljamo niti se time bavimo.

NACIONAL: Kako biste ocijenili stanje zagrebačke organizacije, koja je nekada bila najveća i najjača u državi?

Zagrebačka organizacija nije samo raspuštena. Ona je od dolaska Bernardića na čelo SDP-a i ulaskom Zvane Brumnića na poziciju glavnog tajnika u stranku, potpuno zapuštena. Svedena na v.d. tajnicu. Onda je Maras bio predsjednik godinu i pol dana, a nakon što ga je Grbin smijenio, opet je gradsku organizaciju vodila v.d. tajnica. U tom razdoblju ni s članovima ni s ljudima na terenu, potencijalnim biračima, nitko ne komunicira, osim za vrijeme kampanje. U gradsku organizaciju nekada se moglo doći i razgovarati, gradski vijećnici imali su obvezu dolaziti i razgovarati ne samo s članovima, već i građanima. Pogledajte naše stranačke prostorije posvuda po Zagrebu na što sliče! Sve je zapušteno i nitko tamo ne želi ni ući. Sve je to odraz jednog dugotrajno lošeg stanja.Stranka je zapela između salonskih ljevičara i bandićevskih klijentelista. Mi danas nismo ni progresivni, a kamoli radikalni. Ponekad čujem od SDP-ovaca da smo mi konzervativna ljevica u odnosu na Možemo! Ljevica ne može biti konzervativna, pasivna i lijena, mora se baviti socijalnim politikama, dostojanstvenim plaćama, pravednijom društvenom raspodjelom. Znali su se iz naših redova izrugivati aktivizmu platforme Možemo! Zato što ne cijene rad. Iza aktivizma stoji rad, to su sada političari koji su 10-15 godina predano volonterski radili, bez naknade i profilirali su se kroz tu bazu ljudi, čija ambicija počiva na odgovornosti. Njima nije cilj zasjesti u saborsku ili vijećničku fotelju, već raditi za javno dobro. Zato ću svoju kampanju posvetiti tome da pokažem da u SDP-u još ima članova i članica koji imaju takve ambicije.

NACIONAL: Kako uopće komentirate posljednju agoniju u SDP-u koju bi trebao razriješiti Glavni odbor stranke? 

Ta situacija duboke podijeljenosti traje već godinama. Budući da se tako dugo nije radilo na edukacijama članstva, to se ne može s postojećim kadrovima zadovoljavajuće ni riješiti u tri-četiri mjeseca. No to je kao kad se priča o bolesti – govorimo o posljedicama, a nitko ne govori o uzroku. Smatram da postoji obveza – od tajništva stranke do lokalnih organizacija i organizacija gradskih četvrti – da je u stalnom kontaktu sa svojim članovima. Demokratski proces u SDP-u je zamro. Umjesto da se ljudi cjelogodišnje motiviraju da ulaze u SDP zbog ideja i politika koje odobravaju, imali smo upise uoči kampanja kad pojedine frakcije učlanjuju nove ljude kako bi pojačale svoju glasačku mašineriju. Mimo toga, ljudi čak ni ne znaju kamo bi se mogli doći upisati u članstvo, čak i da to žele.

NACIONAL: Je li Peđa Grbin trebao provesti takvu čistku i izbacivati tolike ljude, između ostalog i četvero saborskih zastupnika, pri čemu ni njima ni javnosti nije jasno koji je njihov krimen, osim što su surađivali s Davorom Bernardićem, koji nije izbačen? 

Meni je jasno da su isključenoj četvorci puna usta socijaldemokracije, a srce opustošeno od solidarnosti s građanima i da je riječ o najprimitivnijim političkim klikama kojima je stranka plijen te da govore o diktaturi samo kad im stranka nije u rukama. Upravo zato mislim da je njihovo isključenje iz stranke loše odrađeno, tako da mogu manipulativno ponavljati kako nije jasno zašto su isključeni. To je naprosto klopka u koju se Grbin nije smio dovesti, da ga prikazuju diktatorom. Uspješna demokratizacija stranke mora biti dvosmjerni proces koji će omogućiti ulaske novih ljudi s novim inicijativama, omogućiti kompetitivnost. Dobri kadrovi radom, znanjem i demokratskim legitimitetom i inicijativama vjerodostojno pobjeđuju loše.

NACIONAL: No ako Grbin doista provede radikalne zahvate, kao što je najavio, i izbaci sve koji se ne slažu s njegovom odlukom, SDP bi mogao ostati bez ijednog saborskog zastupnika. Zar to nije situacija u kojoj bi svaki predsjednik stranke trebao dati ostavku?

Postoje različite opcije. Vidjet ćemo što će se događati. To će na kraju odlučiti Glavni odbor. I pitanje je bi li u slučaju izbacivanja svih koji se protive odluci Predsjedništva, SDP postao stranka bez zastupnika ili bi ih ostalo pet, ali kvalitetnih. No sve to nosi svoje konzekvence. Ne mogu govoriti što bih ja napravila na Grbinovom mjestu iako jako dobro razumijem s kim ima posla, ali smatram da je to loše odrađeno i još gore komunicirano i unutar stranke i u javnosti.

NACIONAL: Vaš najozbiljniji protukandidat je Viktor Gotovac koji već sada ima podršku vodstva stranke, kao i nekih viđenijih članova SDP-a. Zašto mislite da imate šanse i na koga ćete računati?

Računat ću na iste one na koje računa i Gotovac, a to je članstvo. Drago mi je da se pojavio kandidat koji u svom znanstvenom radu ima upravo radno-socijalna prava. Mi smo u odličnim odnosima, ako to možemo suditi po tome da lajkamo međusobne objave na Facebooku. Drago mi je da se upravo u ovakvoj situaciji u SDP-u javljaju kandidati koji imaju svoju karijeru i koji bi svoju energiju i znanje željeli iskoristiti za dobrobit građana. Rado bih s Gotovcem popila kavu, da ga pitam i što misli o mom radnom sporu. Mislim da je ipak jako važno da stranka iznese točan broj glasača, kako ne bi opet bilo optužbi za manipulaciju, kao i da nam omogući predstavljanje u svim mjesnim organizacijama i ograncima SDP-a, koje za sada vode povjerenici, gdje bismo se trebali predstaviti, kao i svoje programe, kroz razgovor s članstvom. To mi je najvažnije i od toga neću odustati. Osim toga, trčim polumaratone i mogu ih sve obići bez problema!

NACIONAL: Je li SDP postao prije svega muški klub, s obzirom na to da, osim nekolicine zastupnica i gradonačelnica, žena na bitnijim stranačkim pozicijama nema? Mislite li u svoj tim uzeti neke žene? 

Točno je da osim Biljane Borzan, Sabine Glasovac, Mirele Ahmetović ili gradonačelnice Siska Kristine Ikić-Baniček, kao i gradonačelnice Supetra Ivane Marković i među mlađima svakako Biljane Gaće i Mateje Medlobi, nema puno članica SDP-a koje su istupima i politikama vidljive u javnosti i tu sliku svakako treba mijenjati. Mi smo stranka koja je uvela zip-sistem kod slaganja lista za izbore, ali na vrhu SDP-ove zagrebačke organizacije dugo nema ženskog kadra. I to me motiviralo da kao žena probijem taj stakleni strop. Uvjerena sam da u ovakvoj situaciji u kojoj je stranka dramatično podijeljena, ženska energija emancipacije koja uvijek vodi prema većoj društvenoj odgovornosti, može puno toga popraviti. Što se tiče podrške članica mojoj kandidaturi, s mnogima sam razgovarala i za sada mi je važno da me ohrabruju. Smatram da svatko treba slobodno birati svog kandidata/kinju, a računam i na žensku podršku.

NACIONAL: Rekli ste da se SDP ulijenio i da ne provodi edukaciju mladog članstva. Vi sami ste dosta aktivni na tom planu – hoćete li to preslikati na Grad Zagreb ako pobijedite?

Sudjelujem kao predavačica u školama Foruma mladih ljetne škole socijaldemokracije, kao i u školama društvene pravednosti koje organizira Zaklada Friedrich Ebert, gdje držim treninge medijskog i javnog nastupa. Na tim školama sudjeluju ugledni predavači s Pravnog, Filozofskog i Ekonomskog fakulteta i znam koliko mladim ljudima, koji imaju potencijala, znači kada im takvi stručnjaci objasne određene politike i probleme. Tako treba raditi i s članstvom u mjesnim organizacijama, treba osnovati radne grupe, privući stručne ljude koji bi nam pomogli izraditi programe razvoja Grada Zagreba za budućnost. Mi se moramo ponašati kao odgovoran partner u koaliciji s platformom Možemo! Iako je SDP junior partner u Gradu Zagrebu, smatram da se ne smijemo samo šlepati za onim što radi Možemo! već moramo izlaziti i sa svojim razrađenim idejama i inicijativama. Od rješavanja pitanja obnove nakon potresa, koja je nažalost velikim dijelom u nadležnosti države, zbrinjavanja otpada, do socijalnih politika, izgradnje vrtića i domova i dnevnih boravaka za starije, socijalnog stanovanja za mlade, očuvanja zelenih površina… Željela bih istaknuti da ja svoju vijećničku naknadu iz Mjesnog odbora Sloboština doniram, između ostalog, jer me to sram primati, s obzirom na to da SDP u mom kvartu ništa nije uradio po pitanju vrtića. Predložila bih da svi koji mogu doniraju barem dio svojih naknada, kako bi stranka napravila fond i financirala stipendije za studente čije su kuće stradale u potresu.

NACIONAL: Zašto SDP nikada nije inicirao proslavu Dana oslobođenja Zagreba 8. svibnja?

Teško mi je to reći, ali smatram da je to sramotno, da se godinama bježi od ideologije toliko da se čak i taj datum „8. maja“, na koji je oslobođen Zagreb, i to dan prije no što je oslobođena cijela Europa, jednostavno zaboravlja. Time su mnogi građani čiji su očevi i djedovi sudjelovali u pobjedi nad fašizmom, dovedeni u situaciju da se osjećaju kao gubitnici čiji su preci maltene bili zločinci. I SDP je svojom pasivnošću dopustio takvo iskrivljavanje povijesnih činjenica jer se time zapravo u stranci nitko nije bavio. Kao predsjednica Gradske organizacije svakako bih inzistirala na tome da se taj dan dostojno obilježi, i to značajno na razini gradske vlasti, budući da državna sustavno izbjegava uopće spominjati pobjedu partizana u Drugom svjetskom ratu.

NACIONAL: Što kaže vaš bivši kolega iz Ureda predsjednika Josipovića, predsjednik Gradske skupštine Joško Klisović, na vašu kandidaturu? 

Ne znam, nisam se čula s njim, kao što nisam zvala ni ikoga drugog iz stranačkog establishmenta, jer ne želim zapravo tražiti dozvolu za kandidaturu. Joško je moj dragi kolega, ali svatko od nas gradi svoju karijeru. Jednako tako prolazim kroz nagovaranje kao i sve kandidatkinje koje su se u SDP-u kandidirale za „muške funkcije“, da odustanu od kandidature u ime „nerasipanja glasova“. Ne mogu toliko kalkulirati da neodgovorno odustanem jer bih odustala i od svoga karaktera, pa i od feminističke pozicije ravnopravnosti. Ako se netko toliko brine o rasipanju glasova, mogu se za promjenu u Zagrebu skupiti i iza jedne žene.