Osvajanjem nagrade Camera d’Or za najbolji debitantski film na nedavno završenom festivalu u Cannesu, film „Murina“ redateljice Antonete Alamat Kusijanović obilježio je ovogodišnju hrvatsku filmsku produkciju. U filmu o obitelji s juga Hrvatske koju čine patrijarhalni i povremeno nasilni otac Ante, kojeg glumi Leon Lučev, i njegova kći Julija (Gracija Filipović), ulogu supruge odnosno Julijine majke odigrala je Danica Čurčić, danska glumica srpskog podrijetla. Njena uloga iznimno je kompleksna, ona glumi Nelu, ženu koja može, ali ne želi, napustiti supruga i koja se stalno nalazi prikliještena između zahtjeva svog supruga i želje kćeri da zajedno pobjegnu i napuste takav život.

Danica Čurčić, s kojom smo razgovarali u Cannesu neposredno nakon premijere filma „Murina“, jedna je od najpoznatijih glumica u Danskoj. Rođena je prije 36 godina u Srbiji, ali se godinu dana kasnije preselila u Kopenhagen jer je njen otac dobio posao u jugoslavenskoj ambasadi. Obitelj je tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji odlučila ostati živjeti u Danskoj te su pokrenuli turističku agenciju. Danica Čurčić je završila glumačku akademiju te je nakon nekoliko početnih uloga u kratkim filmovima i TV serijama vrlo brzo počela dobivati glavne uloge u danskim filmovima.

NACIONAL: Koliko je tema iz Dalmacije o obitelji s patrijarhalnim i povremeno nasilnim ocem bliska vama koji ste odrasli u Danskoj?

Odrasla sam uz roditelje koji su Srbi ali moj otac, koliko god bio glava obitelji, ne može se uspoređivati s likom kojeg Leon Lučev glumi u ovom filmu. Moj otac preminuo je u siječnju ove godine, ali tu vrstu patrijarhalnog oca viđala sam često u Srbiji. S obzirom na to da dolazim iz Danske, bio mi je pravi izazov odglumiti lik majke u ovom filmu. Kada sam čitala scenarij ovog filma, dijelove koji se odnose na ulogu supruge i majke koju glumim, pitala sam se „Zašto ne reagira, zašto ne uzvrati svom suprugu?“. Ipak sam ja odrasla u Danskoj, u Skandinaviji, gdje su žene snažne. Mi sve možemo same, ne trebaju nam muškarci da nam otvore vrata kada negdje ulazimo. To je, pak, drugi ekstrem. Zato mi je bio zanimljiv proces razumijevanja tih događaja, trebala sam shvatiti zašto Nela, kao supruga i majka, ostaje u takvom braku. Mislim da sam tijekom snimanja to i shvatila, shvatila sam da je to njena realnost. Ona se našla u dilemi treba li napustiti obitelj i otići s Javierom koji je playboy ili ostati živjeti na katoličkom malom otoku. Iznenada, pojavilo joj se pitanje, treba li otići ili ostati. Zbog svog djeteta ona ostaje na otoku i to je hrabra i snažna odluka. Netko tko gleda sa strane zapitat će se zašto ona ostaje u tom braku, ali to je njena odluka, koliko god obiteljski život na otoku izgledao kao iluzija.

NACIONAL: Zanimljivo je da redateljica Antoneta Alamat Kusijanović nije željela prikazati Nelu kao iznimno snažnu ženu, što bi bilo u skladu s trendovima, već ju je prikazala onakvom kakva doista jest.

Tako je, Nela je prikazana kao žena s tihom snagom. Ona nije poput njenog supruga koji stalno priča i galami. Ona je tiha, ali je jasno da bi njen suprug bio bezvrijedan bez nje.

NACIONAL: Ovakve obiteljske odnose razumjet će publika iz Hrvatske, Srbije, Italije ili Španjolske, ali mislite li da publika iz skandinavskih zemalja ili Amerike može razumjeti ovu temu?

Temelj filma nije samo priča o tome kako netko iskorištava moć kako bi maltretirao nekoga, u Cannesu sam pogledala film i zaključila da je to univerzalna tema. Radi se o nekoliko slojeva priče. Možda mi u Danskoj nemamo takve obiteljske odnose, ali imamo neke druge koje također mogu dovesti do urušavanja.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da vas Antoneta Alamat Kusijanović angažira za ulogu u ovom filmu?

Timka Grin bila je casting direktorica na ovom filmu koja me je kontaktirala i poslala mi scenarij. Čitajući ga, dogodilo mi se nešto što mi se rijetko događa, a to je da kažem samoj sebi kako moram dobiti ulogu u ovom filmu. Jedan je razlog bio taj što sam odavno željela snimiti film u bivšoj Jugoslaviji. Nije da me ova uloga podsjeća na moju majku, ali me podsjeća na mnogo stvari iz mog djetinjstva, na more, ljetovanja u Crnoj Gori, život u okolici Beograda. Puno stvari iz ovog filma utjecalo je na mene. Druga je stvar što u filmu glumim mladu majku koja se mora odlučiti u kojem će smjeru krenuti njen život. Na neki način radi se o tragediji u kojoj Nela može izabrati novi život, ali ne želi.

NACIONAL: Jeste li stoga odmah po pročitanom scenariju odgovorili kako prihvaćate ovu ulogu?

Proces je potrajao malo duže. Mislim da je problem bio u mojim godinama, možda sam premlada da bi bila majka tinejdžerice. Na kraju sam ipak dobila ulogu.

NACIONAL: Na odjavnoj špici filma navodi se kako ste s hrvatskom glumicom Natašom Dangubić radili na dijalektu. Vjerujem da vam nije bilo lako, u Dubrovniku i okolici govore specifičnim dijalektom, a Antoneta Alamat Kusijanović očigledno nije željela da govorite standardnim hrvatskim jezikom.

Nataša Dangubić je bila nevjerojatna, jako mi je pomogla pri vježbanju dijalekta. Naravno, nije mi bilo lako jer je dijalekt doista specifičan. Bila sam svjesna da će mi u tom smislu biti teško. Tijekom priprema razmišljala sam zvučim li sada kao Srpkinja ili zvučim kao osoba iz okolice Dubrovnika. Željela sam zvučati autentično, koliko god je to bilo moguće. Iskreno, vježbanje dijalekta sam počela s jednom drugom osobom, ali ona nije bila glumica. Nataša Dangubić je glumica i to čini veliku razliku. Ona drugačije osjeća jezik, bila je nevjerojatna.

Danica Čurčić s Gracijom Filipović koja u ‘Murini’ igra njezinu kći tinejdžericu. PHOTO: HAVC

NACIONAL: „Murina“ je vaš prvi hrvatski film. Koje su razlike između snimanja filma u Danskoj i Hrvatskoj?

Razlika je u lokaciji na kojoj se snimao film. Lokacija u Hrvatskoj je raj, ta priroda, pa to je potpuno ludo. Imala sam sreću da tijekom svog života puno putujem zato što su moji roditelji imali putničku agenciju. Nacionalni park Kornati je najljepše mjesto koje sam ikada vidjela i to vam ozbiljno kažem. Tih mjeseci, provedenih u Dubrovniku i okolici, stalno se prisjećam. Ako bi me neki drugi hrvatski redatelj želio u svom filmu, odmah ću pristati uz uvjet da se film snima u Dalmaciji. Ujedno, bila je to divna filmska ekipa, Antoneta Alamat Kusijanović i ja smo ista generacija.

NACIONAL: Ovo je Antoneti Alama Kusijanović prvi dugometražni film. Jeste li osjećali tijekom snimanja neku nesigurnost kod nje ili se ponašala kao iskusna redateljica?

Ona je i te kako dobro znala što želi s ovim filmom. Bila je vrlo zahtjevna, što je dobro. Susreli smo se mjesec i pol dana prije početka snimanja, okupili smo se Gracija Filipović, Leon Lučev i ja kako bismo izgradili obiteljski odnos. Za mene je rijetkost da toliko vremena posvetimo pripremama za snimanje. Drago mi je da je Antoneta isforsirala takav rad kako bismo dobili autentičnost obitelji. Tijekom snimanja je točno znala što želi, bila je iznimno pripremljena. Moglo se osjetiti da je to za nju vrlo osobna priča. Bila je toliko pripremljena da sam joj znala reći „pusti mene da u ovoj sceni kreiram priču“. Bila je nevjerojatna.

Danica Čurčić igrala je glavnu ulogu u seriji ‘Equinox’ koja se emitirala na Netflixu (lijevo). Uloga u ‘Ubojici fazana’ danskog autora Jussija Adler-Olsena stavila ju je u fokus u Danskoj (desno). PHOTO: HAVC

NACIONAL: S druge strane, vašu kći u filmu glumi Gracija Filipović koja u vrijeme snimanja ima 16 godina, naturščik je, a odglumila je vrhunski.

Ona je tako pametna djevojka. Zamislite, rekla mi je da ne želi studirati glumu. Nevjerojatna je glumica, ali i luda jer ne želi studirati glumu. S Gracijom sam impresionirana jednako kao i s Antonetom.

NACIONAL: Što se tiče vaše karijere u danskim filmovima, čini se da je ona u filmu „Ubojice fazana“ iz 2015. bila ključna za vaš glumački napredak.

Imala sam sreće nakon što sam završila glumačku akademiju, bilo je to 2012. godine. Imala sam ponude za nekoliko filmskih uloga, ona u filmu „Ubojice fazana“ bila je jedna od njih. Prihvatila sam je kao i ulogu u filmu „Tiho srce“ poznatog redatelja Billea Augusta. U to vrijeme glumila sam u nekoliko filmova koji su ubrzali moju karijeru.

NACIONAL: Nakon toga uslijedile su pretežno glavne uloge u filmovima. Koja je tajna vašeg uspjeha u Danskoj? Jeste li nailazili na prepreke s obzirom na to da ste dijete srpskih imigranata u Danskoj?

Ne znam, možda to što donosim mješavinu kultura sa sobom. Možda je tajna u napornom radu. Sretna sam što mogu raditi kao glumica. U Danskoj su otvoreni glede diversifikacije u filmskoj industriji. Meni je uvijek teško reći što je to što me čini Srpkinjom a što je to što me čini Dankinjom. Mislim da mi je mješavina svega uz što sam odrasla pomoglo u karijeri. Temperament, emocije, to je srpski dio mene. Puno sam razmišljala o tome što je to što čini moj srpski ili ako želite balkanski dio. I još nešto. Dolazim iz obitelji koja je voljela pričati priče, otac mi je često pričao priče. Bilo je to vrijeme komunizma, priče su mu bile lude.

NACIONAL: Prije nego što ste upisali glumačku akademiju u Danskoj otišli ste, s 18 godina, u Los Angeles. Jeste li željeli postati glumica u Hollywoodu?

Ne, tada sam bila u drugačijoj fazi svog života. Dok sam boravila u Kaliforniji, shvatila sam da želim biti glumica. Prije toga sam pohađala školu za film i medije jer sam željela postati autorica dokumentaraca, o tome sam oduvijek sanjala. U Kaliforniji sam upisala školu Dell’Arte koja je drugačija od ostalih škola u Los Angelesu. To je škola koja te potiče na „Do-It-Yourself“ kazalište. Nakon toga sam shvatila da želim upisati klasičnu glumačku akademiju, što sam i učinila povratkom u Kopenhagen.

NACIONAL: Jesu li vaši roditelji u nekom trenutku željeli da se vratite živjeti u Srbiju?

Ne, moji roditelji došli su u Dansku prije rata, a kada je rat počeo shvatili smo da imamo sreće jer smo izbjegli ono najgore. Naravno da smo proživljavali taj rat, ali bili smo zahvalni Danskoj koja mi je ponudila toliko prilika za školovanjem. Pa pohađala sam glumačku školu koju je država platila.

NACIONAL: U Srbiji ste nedavno snimili film „Mrak“ koji tek treba biti prikazan.

Taj film sam snimala u Srbiji prije dvije godine, neposredno prije nego što sam snimala film „Murina“. U njemu glumi i moj dečko Darren Pettie. Snimanje filma bilo je moćno jer smo otišli u dio novije povijesti koje se odvija na Kosovu. Rat, pitanje izbora treba li ostati na svojoj zemlji ili ne, teška je to tema koja je za mene univerzalna. To je komorna drama o obitelji usred rata na Kosovu, ali tako nešto moglo se odviti bilo gdje na svijetu.

NACIONAL: Koji su vam budući planovi?

Snimam povijesnu TV seriju u Danskoj koja će se početi prikazivati ove jeseni.

NACIONAL: Kada govorimo o TV serijama, prošle godine glumili ste glavnu ulogu u seriji „Equinox“ prikazanoj na Netflixu. Je li vam prikazivanje na Netflixu pomoglo u daljnjem napredovanju u karijeri?

Netflix je važan jer je preko te platforme serija gledana u cijelom svijetu. Bilo je to važno i za autoricu serije Teu Lindeburg. Time se danska televizijska produkcija otvara cijelom svijetu. Nema sumnje, za mene je to bila velika stvar.

Nacionalov Dean Sinovčić u razgovoru s Danicom Čurčić na festivalu u Cannesu