U utorak u Madridu počinje NATO summit, koji se održava u kritičnom trenutku u 73-godišnjoj povijesti ovog saveza. Ruska invazija na Ukrajinu opisana je kao najveći strateški šok za Zapad od napada 11. rujna 2001. godine. NATO je jedini vojni savez sposoban obraniti Europu od daljnje ruske agresije, ali ima li strategiju?

BBC podsjeća da je francuski predsjednik Emmanuel Macron prije tri godine NATO proglasio ‘moždano mrtvim’. Ipak, od dana kad su ruski tenkovi ušli u Ukrajinu, odgovor Zapada bio je jedinstven, brz i energičan, a savez je ponovno osnažen s obnovljenom svrhom – jačanjem granica i opskrbom oružjem.

Uoči summita u Madridu, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg najavio je, kako je rekao, “temeljnu promjenu u odvraćanju i obrani saveza”, jačanjem njegove obrane na istočnim granicama i pojačavanjem snaga za brzi odgovor na više od 300.000 vojnika.

Savez se suočava s brojnim izazovima, od hibridnog ratovanja do destabilizacije Balkana do kibernetičkih napada, militarizacije svemira i što učiniti s rastućom vojnom moći Kine. Po prvi put, ovaj summit NATO-a bavit će se, kako je rekao Stoltenberg, ‘izazovima koje Peking postavlja našoj sigurnosti, interesima i vrijednostima’.

Izbjegavanje eskalacije u ratu u Ukrajini

Najmoćniji vojni savez na svijetu, koji se sastoji od 30 država članica, od kojih tri – SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska – imaju nuklearno oružje – ne želi ratovati s Rusijom. Predsjednik Vladimir Putin u više je navrata podsjetio Zapad da ima golem nuklearni arsenal, pa bi čak i prekogranični sukob na niskoj razini mogao brzo eskalirati.

Najveći izazov u posljednja četiri mjeseca bio je, i sada ostaje, kako pomoći Ukrajini da se obrani od ove ničim izazvane invazije, a da se ne uvuče u samu borbu. Summit u Madridu morat će odrediti opseg vojne pomoći koju zemlje NATO-a mogu pružiti i koliko dugo.

Održavanje jedinstva oko Ukrajine

Da je Rusija samo napala Donbas, a ne pokrenula invaziju na cijelu zemlju, Zapad možda ne bi pokazao takvo jedinstvo. Šest rundi sankcija EU ozbiljno šteti ruskom gospodarstvu, a Njemačka je za sada otkazala višemilijardni plinovod Sjeverni tok 2 koji bi doveo ruski plin u sjevernu Njemačku.

No, i u savezu postoje podjele oko toga koliko daleko otići sa sankcijama i koliko to zapadna gospodarstva mogu podnijeti. Njemačka je optužena da odugovlači oko obećanih isporuka oružja, dok je Mađarska, na čelu s premijerom Viktorom Orbanom s bliskim vezama s Putinom, odbila prestati kupovati rusku naftu. Na drugom kraju spektra one nacije koje se osjećaju najugroženijim od Moskve, a to su Poljska i baltičke države, zalažu se za najčvršću moguću liniju i veću NATO-ovu prisutnost na svojim granicama.

Osiguravanje Baltika

Ova regija ima potencijal da bude glavna žarišna točka između NATO-a i Rusije. Ovog mjeseca Rusija je zaprijetila “praktičnim protumjerama” nakon što je Litva blokirala robu pod sankcijama EU koja putuje preko njezina teritorija na putu do ruske baltičke eksklave Kalinjingrad.

Estonska premijerka Kaja Kallas osudila je NATO zbog loše pripremljenosti za rusku prekograničnu invaziju. Trenutna strategija predviđa pokušaj ponovnog preuzimanja estonskog teritorija tek nakon što je Rusija već izvršila invaziju. “Mogli bi nas izbrisati s karte”, kaže ona.

Estonija, Latvija i Litva su nekada bile – ne svojom voljom – dio Sovjetskog Saveza. Danas su neovisne nacije i sve su u NATO-u. Postoje četiri multinacionalne borbene skupine stacionirane u ove tri zemlje, zajedno s Poljskom, kao dio onoga što se naziva Enhanced Forward Presence. Velika Britanija prednjači u Estoniji, SAD u Poljskoj, Njemačka u Litvi i Kanada u Latviji.

Baltički čelnici sada žele barem podjelu NATO snaga stacioniranih u svakoj zemlji kao ozbiljno sredstvo odvraćanja. Ovo će vjerojatno biti tema o kojoj će se voditi žestoke rasprave u Madridu.

Članstvo Finske i Švedske

Finska i Švedska zbog ruske su invazije odlučile da žele napustiti svoju neutralnost i pridružiti se NATO-u. Savez ih dočekuje raširenih ruku, ali stvari nisu baš tako jednostavne. Turska, članica od 1952., blokira njihovo dodavanje na temelju razloga da obje te nordijske zemlje utočište kurdskih separatista koje Turska smatra teroristima.

No, najavljeno je da će se uložiti svi napori kako bi se pronašao način da se zaobiđu turski prigovori. Nakon što se pridruže, Baltičko more će zapravo postati “Nato jezero”, omeđeno s osam država članica, s konačnom zajedničkom protuzračnom obranom i integriranim raketnim sustavom.

NATO će morati odlučiti hoće li primiti nove članice kao što su Gruzija i Moldavija, sa svim povezanim rizicima izazivanja već paranoičnog Kremlja.

Hitno povećanje izdataka za obranu

Trenutno su članice NATO-a obvezne trošiti 2% svog godišnjeg BDP-a na obranu, ali to ne čine sve. Nedavni podaci iz Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) pokazuju dok su SAD potrošile 3,5 posto na obranu, a Britanija 2,2 posto, Njemačka samo 1,3 posto, dok su Italija, Kanada, Španjolska i Nizozemska sve dalje od cilja od dva posto. Rusija je na obranu potrošila 4,1% svog BDP-a.

Samo tri dana nakon početka ruske invazije, Njemačka je najavila da će izdvojiti dodatnih 100 milijardi eura za obranu i konačno podići svoju kvotu iznad 2%. Ovog tjedna je šef NATO-a objavio da je devet od 30 država članica doseglo ili premašilo cilj od 2 posto, dok 19 ima jasne planove da ga dosegne do 2024. Brojka od 2 posto, rekao je Jens Stoltenberg, “treba biti donji prag, a ne strop”.

Sve to dolazi u vrijeme drastičnog globalnog poskupljenja hrane i goriva, pandemije, pa su proračuni već tijesni. Dodjela još više novca za obranu može se pokazati nepopularnim u zemlji kada postoji toliko drugih hitnih zahtjeva za državnom potrošnjom. No, vojni čelnici upozoravaju da će, ako NATO sada ne ojača svoju sigurnost, cijena daljnje ruske agresije u budućnosti biti beskonačno veća.