Hrvatsku je napustila 1993. nakon medijske hajke zbog teksta ‘Čisti hrvatski zrak, lakše se diše’ objavljenoga u Die Zeitu kao odgovor na nacionalizme u zemljama tada već bivše Jugoslavije. Zbog pisanja protiv rata proglašavana je izdajicom Hrvatske. Trenutačno živi u Amsterdamu, povremeno predaje na američkim i europskim sveučilištima, te piše za europske novine i časopise. Njene knjige prevedene su na gotovo sve europske jezike i nagrađivane međunarodnim nagradama.

“Najjednostavnije rečeno, u Jugoslaviji se moglo pristojno živjeti, u Sovjetskom Savezu i Bugarskoj nije. Upravo zato, Jugoslavija i nije imala jaku disidentsku intelektualnu elitu kao Poljska, Čehoslovačka, Rusija… i zato je promjene (rušenje Zida) dočekala nespremna. Tu je započeo pljačkaški rat, rat za vlast odnosno raspodjelu materijalnih dobara.
Okolnosti su domaćim pljačkašima išle na ruku, jer je pljačka protumačena kao logičan raspad multinacionalne i multikulturne zajednice, a sve na fonu borbe protiv komunizma i borbe za nacionalno osamostaljenje. Tako je pljačka dobila političku legitimitet. Zato ni sve ubojice nisu procesuirane, zato ni žrtve nisu dobile moralnu satisfakciju, zato i nije došlo do moralne katarze. Kako je i moglo kada su vrijednosti preko noći promijenile predznak: ubojice su postale heroji, ordinarni lopovi postali su poslovni ljudi, a polupismeni učitelji ministri kulture.”