U književnosti se javila za vrijeme II. svjetskog rata u kojem je aktivno sudjelovala u partizanskom pokretu kao novinarka. Tada je počela pisati pripovijetke za djecu, uglavnom ratne tematike.

Njezino se prozno stvaralaštvo može podijeliti na ratno, autobiografsko te prozu s elementima fantastike. Autorica je i tekstova za dvjestotinjak slikovnica. Najbolje joj je djelo za djecu kratki roman ‘Pirgo’. Bila je to omiljena lektira generacija koje su se školovale do devedesetih. Onda je ‘Pirgo’ nestao iz školskih programa, knjižara i biblioteka.

– Devedesetih sam trebala izdati dvije knjige bajki. Sve izdavačke kuće koje su se do tada trgale za moje knjige počele su me odbijati. Bila sam jako ražalošćena jer sam znala da to nije zato što sam možda loša književnica, nego zato što je došlo takvo vrijeme. Kad je rat devedesetih počeo, samo su me dva vrtića pozvala na druženje. Dobila sam poziv i od jedne škole, ali su već drugi dan javili da mi ne mogu osigurati susret sa djecom. Znači, više nisam bila poželjna. Ili zato što sam najviše pisala o NOB-u ili zato, što mi je suviše glupo, što se prezivam Martić. Najžalosnije je, to točno znam, da je onaj tko je ‘Pirga’ uvrštavao u lektire, tko je o njemu pisao najpozitivnije kritike kao o dječjem klasiku, odlučivao i o njegovom izbacivanju iz škola. ‘Pirgo’ je jedna pozitivna knjiga u kojoj nema ni riječi mržnje.