Kako je bio dijete iz siromašne obitelji, Sidney Poitier napustio je školu s 13 godina kako bi pomagao obitelji na rodnim Bahamima. U želji za boljim životom, Sidney je s 15 godina otišao u Miami živjeti s bratom. Ubrzo su mu dosadile rasne tenzije pa se odselio u New York. Radio je niz fizičkih poslova te lagao o svojim godinama kao bi mogao služiti vojsku. Kad mu je to dosadilo, odglumio je da je mentalno bolestan kako bi ga otpustili iz vojske. Silno se htio baviti glumom, ali je imao loš naglasak te je slabo čitao pa su ga čak dva puta odbili u Američkom kazalištu za crnce. Stoga je kupio radio kako bi vježbao svoj govor te se zaposlio kao čistač u zamjenu za satove glume i minimalnu plaću. Harry Belafonte mu je odlučio izaći u susret te ga podučio glumi te su ga upravo zato ostali počeli shvaćati ozbiljno.

Godine 1964.  postao je prvi bahamski i prvi afroamerički dobitnik Oscara za najbolju glavnu mušku ulogu u filmu ‘Ljiljani u polju’ (Lilies of the Field). Značaj njegovih filmskih dostignuća je posebno došao do izražaja narednih godina kada je glumio u tri uspješna filma koji su se bavili pitanjima rase i rasnih odnosa: ‘Gospodinu s ljubavlju’, ‘U vrelini noći’ i ‘Pogodi ko dolazi na večeru’, čime je postao top box-office zvijezda, a znatno je pomogao i u razbijanju rasističkih stereotipova.

Godine 2002., znači 38 godina nakon što je dobio Oscara za najboljeg glumca, Poitier je izabran od strane Akademije filmskih umjetnosti i nauka za nagradu Oscar za životno djelo, kao znak priznanja za njegovo “izvanredno dostignuće kao umjetnika i kao ljudskog bića”. Od 1997. do 2007. obavljao je funkciju bahamskog ambasadora u Japanu, a 2009. godine je od američkog predsjednika Baracka Obame nagrađen Predsjedničkom medaljom slobode, najvišom počasnom američkom civilnom nagradom.