Hrvatski je književni teoretičar, povjesničar, germanist, kroatist, muzikolog i književnik; professor emeritus na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Rođen je u Slatini 1929. godine, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u Virovitici i Osijeku. Germanistiku je studirao u Zagrebu i Göttingenu.

“Najljepše je bilo djetinjstvo, bez politike, najteže su bile godine od dvanaeste do osamnaeste. Prvo Pavelić, a onda dvije, tri godine brkovi Josifa Visarionoviča. Poslije je bilo tako-tako. Umjetnički život bio je svakako vrlo živ, na visokoj razini. Sjetimo se u glazbi Janigra. Kao jedan od prvih studenata u programu kulturne suradnje s Njemačkom boravio sam 1952. i 1953. u Njemačkoj u Göttingenu. Poslije je došao brak i sretni dani s divnom djecom, kćeri Aleksandrom i sinom Andrejem, iako sam još dugo osjećao traumu iz djetinjstva – očajničke poglede židovske djece, mojih školskih drugova, koje su 1941. strapali u stočne vagone i poslali u nepovrat. U knjizi ‘Od Bacha do Bauhausa’ istaknuo sam veliku ulogu njemačkih Židova u kulturnom životu. To je skroman izraz sjećanja na patnje onih godina.”, prisjeto se jednom prilikom Žmegač.