Milan Kundera rođen je 1. travnja 1929. u Brnu, u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Proslavio se romanom “Šala” (prvo izdanje 1965. u Pragu), a svoj je književni genij potvrdio nizom djela koja se odlikuju intelektualnom složenošću i književnom virtuoznošću.

Njegov kultni roman “Nepodnošljiva lakoća postojanja” situiran je u kontekst “praškog proljeća” 1968., gdje on precizno bilježi stanja svojih junaka i propituje njihove motive i odnose te ih skeptično komentira svjesno razbijajući narativnu iluziju. Kundera ne štedi tzv. intelektualnu elitu, koja je za njega prečesto tek odraz dominantnog konformizma. Kundera je bez emfaze i patosa, iskren i odmjeren, lucidan, britak i duhovit.

“Živjeli su u Zurichu već šest ili sedam mjeseci kad se jedne večeri vratio kući kasno i na stolu našao pismo. U pismu ga je obavijestila da se vratila u Prag. Otputovala je zato što više nema snage živjeti u tuđini. Zna da je trebalo da bude Tomašev oslonac, ali zna i to kako nije u stanju udovoljiti tom zahtjevu. Mislila je, luda glava, da će je inozemstvo izmijeniti. Vjerovala je da poslije onoga što je doživjela u danima invazije više neće biti sitničava, da će odrasti, da će biti jaka ili mudra, ali precijenila je svoje mogućnosti. Ona je za njega teret, a ne to želi biti. Želi izvući zaključke prije nego što bude prekasno. I moli ga da joj oprosti što je sa sobom povela Karenjina.”