Rođen je u Zagrebu 1932. godine, a nakon pet godina obitelj seli u Beograd.

“Tata je bio gvožđarske struke, radio je kod “Mervara i Hodnikovića”, u bivšem Ferimportu u Petrinjskoj, a onda je dobio ponudu od još većeg beogradskog gvožđara, firme “Avram Filipović”. Demonstracije 27. marta 1941. bile su fulminozna i grandiozna predstava, prekretnički doživljaj za dečka od 9 godina. Sve sam to gledao, jer živjeli smo na Zelenom vencu, gdje je sve počelo… Otišli smo kod bake i dede u Novu Gradišku. To je opet moja proustovska epopeja; velika bogataška kuća, na trgu, s vrtovima. Međutim, nismo znali da će se desiti 10. travnja! Kroz šalone smo gledali kako ustaška mafija ruši spomenik kralju Petru. Preživjeli smo zahvaljujući jednom sucu, Hrvatu. Jedva smo se izvukli, najprije majka i ja, deda je neko vrijeme bio u logoru. Cijela kuća je propala. Baka i deda su došli k nama na Zeleni venac, kolijevku knjige “Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji”.

A kako sam iz jednog Jergovićevog teksta doznao, i napisao u kolumni u Neue Zürcher Zeitungu, Zeleni venac je bilo mjesto gdje su mladobosanci, dolazeći u Beograd po revolvere, spavali. Na onim istim klupama na kojima je moja majka kasnije kupovala sir…”