Rođen je u Sinju 28. studenoga 1937. godine, a s roditeljima dolazi u Zagreb 1941. gdje u zagrebačkom kvartu Trnje odrasta i provodi najveći dio svoga života. Čovjek impresivne glazbene karijere, dobitnik brojnih nagrada i priznanja, među kojima je i Porin za životno djelo, a kao tvorac jednih od naljepših stihova o Zagrebu – jednu nagradu ipak još uvijek nije dobio.

“Nagradu grada Zagreba nisam dobio jer je u skupštinskoj komisiji bio Slavko Degoricija koji je rekao da Diklić ne može dobiti nagradu jer je Srbin i pravoslavac i jer je pjevao četničke pjesme. Da je rekao samo Srbin i pravoslavac, to bih mu još oprostio iako sam ja katolik i Hrvat, ali da sam pjevao četničke pjesme? Pa što su onda moje kajkavske popevke? Čime se sve ti ljudi zločesti služe? Moj je otac bio pravoslavac i Srbin, ali iz miješanog braka. Moja baka bila je Hrvatica, a djed je bio Likota. Otac je bio iz Orlovca pokraj Otočca, a Degoricija je iz obližnjeg Kompolja. Znam po priči da su slavili sve moguće slave, jedne i druge, a Degoricija je volio kartati. Moj ga je otac, inače odličan kartaš, možda opelješio pa se išao svetiti na meni.”