Kantautor Drago Mlinarec rođen je u Zagrebu 14. prosinca 1942. Bitno je obilježio hrvatsku rock glazbu kao njezin prvi uvjerljiv autorski glas. Započeo je u sastavu “Jutarnje zvijezde” koji je potrajao četiri godine, a 1966. nastaje “Grupa 220” čije snimke čine zametak hrvatske rock diskografije u vrijeme naglašene dominacije zabavne i festivalske glazbe na tadašnjoj pop sceni. U studenome 1968. “Grupa 220” objavljuje LP “Naši dani” koji je odavno stekao zasluženi status antologijskog, prvog autorskog izdanja toga formata u rock glazbi bivše države.

Pisao je i glazbu za film i kazalište i nastupao u kazalištu, primjerice u “Kolumbu” na Dubrovačkim ljetnim igrama, kamo ga je pozvao redatelj Georgij Paro.

Drago Mlinarec već godinama živi povučeno, u Bijeloj Gorici, selu kilometar i pol udaljenom od slovenske granice. “Razmišljao sam uvijek je li moguće proživjeti život, a napraviti najmanju moguću kolateralnu štetu. Pripadam nekim šezdesetima kada je priroda postajala opet in, pa smo onda mi, gradski mladići, odlazili tamo, opijeni slikama izlazaka sunca, cvrčcima. Međutim, kada dođeš uistinu živjeti na selo, onda vidiš da je stvarnost sasvim drugačija. Radim od jutra do uvečer, oboje kuhamo, žena sjedi često za računalom. Svoju suprugu Lili-Margaretu upoznao sam 1979. u Švedskoj, u Torsbyju gdje me ‘priveo’ prijatelj da dođem na ljetovanje. Ona je imala psa kojega je šetala. Ja sam psa pozvao, ona je došla za njim. Neko vrijeme smo putovali i sretali se. Ona je ozbiljna, bila je zaposlena. Vjenčali smo se u gradskoj vijećnici u Sokolu, ona u narodnoj nošnji, a ja k’o kreten u bijelom odijelu s kravatom i tenisicama.”