Srpski košarkaški trener koji je s mnogim timovima osvajao medalje, naslove, prvenstva i kupove, ali za Splićane on će uvijek ostati – trener Jugoplastike. Onaj s kojim je klub osvojio i dva (od ukupno tri) uzastopna naslova košarkaškog prvaka Europe.

O Maljkoviću i Splitu najbolje govore njegove vlastite riječi: “Bio je rat, a krvi je bilo do koljena. S Panathinaikosom negdje sredinom ’90-ih gostujem u Splitu i ne znam što će biti. Kažem tada mojim igračima ‘Split je moj klub’, ali hoću pobjedu. Utakmica završi, moji Grci pobjede i krenem prema izlazu. No, vidim nitko od gledatelja se ne miče, nitko ne ide. Počinje pljesak. Buran pljesak. Mislio sam da je došao u dvoranu Goran Ivanišević ili možda netko od nogometaša Hajduka, ali ne. Netko mi je rekao ‘Božidare tebi plješću’. Cijela dvorana. Ostao sam zapanjen. To je tada bilo više od sporta, to je bilo ljudski. To je taj Split, to vam je takav grad.
Tada sam se rasplakao. Bio je trenutak kojeg ću se sjećati cijelog života. Sjećam se, tada se prema meni zaletio hrvatski branitelj. U prvom trenutku nisam znao hoće li me udariti ili poljubiti, na kraju bilo je ono drugo. Dobio sam od njega šal Hajduka kojeg rijetki dobivaju. Tako nešto se ne zaboravlja. Split mi je dao priznanje koje je veće od sporta.”