Jedan je od najboljih, najkontroverznijijh i najjedinstvenijih pijanista današnjice, majstor medijskog spektakla i umjetnik neponovljive osobnosti. U odličnoj je formi i otkriva recept za to:

“Jedem raznovrsne namirnice, u malim količinama. Osnova su heljda, luk i lagano kuhano, skoro sirovo povrće, sardine, a od voća jabuke. Nakon 40. godine, muškarci bi trebali jesti osam gorkih badema na dan ili koštice od marelice, što i radim. Jednako su važne i svakodnevne duge šetnje. Također, već više od dvadeset godina sredinom dana popijem čašu šampanjca s ledom. Navodno je dobro za rad srca i krvotok zbog mikroelemenata koje šampanjac sadržava.

Pripadam među osobe koje su povlaštene jer sam osobno, i prije trendova, putujući po cijelom svijetu, u autentičnom okolišu kušao tradicionalna jela i namirnice, saznao kako djeluju na organizam. Recimo, sushi, sada posvuda moderno i traženo jelo, jeo sam još 1980., u Japanu. Tada to nije bilo popularno. Jedna je stvar kad na karipskom otoku pijete mlijeko iz tek ubranog kokosa ili ono koje je na policu u dućanu stiglo tjednima poslije. Svaka kuhinja ima svoje prednosti i oduvijek me zbunjivalo podcjenjivanje pojedinih namirnica, nepoznavanje njihovih vrijednosti. Rašireno je mišljenje da su Japanci tako čvrsti jer jedu rižu. Ne, takvi su jer jedu heljdu. Ili pak Rusi. Njihova snaga i izdržljivost ne leže ni u krumpiru ni boršču, nego također u heljdi, koja im je osnovna namirnica, prebogata željezom i nizom drugih važnih sastojaka. Kad sam starije ljude, u toj kategoriji sam sada i ja, pitao za heljdu, rekli su mi – pa da, znamo mi to, heljdu smo jeli za vrijeme rata, kad nije bilo ničeg drugog. I meni je trebalo dugo da shvatim što je za mene najbolje, da trebam jesti sve, ali u malim količinama, umjereno, a osnova moraju biti namirnice koje sam spomenuo.”