Prva pomisao kada čujete za sredovječnog, mišićavog muškarca s golemom tetovažom preko cijelih leđa koji odjeven samo u kratke crne hlače izvikuje svoje gnjevne stihove zasigurno bi bila agresivac, barbar, sirovina, štemer. Iako mu nisu strane tučnjave  s publikom, impozantni Henry Rollins ne samo da je velikan punka, osobito njegova hardcore roda, nego je i pjesnik, glumac, voditelj, kolumnist, spisatelj – ukratko: nevjerojatno inteligentan i emocionalan čovjek skriven iza rabijatne vanjštine.

Rollins je rođen 13. veljače 1961. godine u Washingtonu. Njegova majka Iris Garfield naučila ga je čitati i prije polaska u školu, pa ne čudi što mu je mnogo zanimljivija od prirodnih znanosti bila književnost, osobito pisci poput Johna Steinbecka, Trumana Capotea i Ernesta Hemingwaya. Iris je svog sina uvela i u svijet dobre glazbe – slušali su klasiku, jazz majstore poput Milesa Davisa i Johna Coltranea te rock velikane poput The Doorsa. Ipak, djetinjstvo mu je bilo veoma turbulentno – obilježila ga je rastava roditelja i seksualno zlostavljanje majčina dečka. Nije ni čudo što je takvo iskustvo učinilo Henryja pomalo agresivnim djetetom, zbog čega je poslan u vojnu školu. Tamo je otkrio dizanje utega kojim je zamijenio ritalin, lijek protiv ADHD-a koji je ranije uzimao.

U srednjoj školi Henry i njegov prijatelj Ian Mackaye, još jedna kultna figura washingtonske nezavisne scene najpoznatiji kao vođa bendova Minor Threat i Fugazi, otkrivaju punk i počinju odlaziti na koncerte The Clasha i Ramonesa. Upravo je u takvoj atmosferi Rollins dobio svoju prvu veliku priliku.