“Kao dijete sam praktički većinu ljetnih praznika provodio u Makarskoj. Na Osejavi sam naučio plivati. Preko ljeta sam često igrao košarku na Gradskom sportskom centru, a jedno vrijeme i vaterpolo u VK Galeb. Obilazio sam s obitelji sva mjesta na Makarskoj rivijeri, a išli smo i na Biokovo. U Makarskoj sam stekao prijatelje i učvrstio dalmatinske korijene. Obje bake su bile domaćice. Jedan djed je bio stolar, a drugi vinogradar i trgovac vinom. U Zagrebu sam kao dijete živio u Maksimiru. Imao sam sretno djetinjstvo.

S nekim prijateljima iz razreda i danas se redovito vidim, a tu prvenstveno mislim na braću Mislava i Vladislava Veselicu. Godine 1984. upisao sam srednju školu – tadašnji Jezični obrazovni centar u Križanićevoj. Posebno sam bio zainteresiran usavršavati strane jezike što mi danas izuzetno koristi. Odabrao sam engleski, talijanski, njemački i latinski, a kasnije sam u dvadesetima naučio i francuski. Razrednica nam je bila izvrsna profesorica Galić koja je predavala kemiju te koja je svojim pedagoškim metodama i ljudskošću usmjeravala naš razvoj. Od tada datira moje sad već 30-godišnje poznanstvo s najboljim prijateljima Markom Černelićem, Danijelom Klobučarom i Tomislavom Bujanovićem.

Sredinom osamdesetih preselili smo se na Gupčevu zvijezdu, gdje sam stekao nove prijatelje, poput Krune Katičića. Bilo je to vrijeme prvih izlazaka, simpatija, ljeta u Makarskoj i na Hvaru. Uvijek se rado sjetim i maturalnog putovanja u Grčku.”, otkrio je jednom prilikom premijer Plenković.