Mnogi su s Poljuda jučer otišli i više nego zadovoljni. Uvjerljiva pobjeda bez primljenog gola protiv četvrtoplasirane momčadi prvenstva, koja u posljednje vrijeme, od dolaska Tomasa ima dvije dobivene i remi kontra Dinama.

Znate li možda i za podatak da je Hajduk osvojio najviše bodova u zadnjih 10 kola: Hajduk 21, Rijeka 20, Gorica i Dinamo 16?

Ali, trener Hajduka i nije oduševljen. S pravom. Ne nije to samo ono nezadovoljstvo kako bi igrače motivirao više već se pokazuju i dalje rupe u igri koje mogu jednog dana odnijeti prvenstvo ili dovesti do ispadanja iz europskih natjecanja.

U prvom poluvremenu je to bila ona najčešća vrsta Hajdukovih posljednjih igara. Sigurno iza pa na kvalitetu više naprijed. Balunom se igralo nestrpljivo, poput zaigrane djece, s puno pogrešaka. Nedostajalo je tečnosti. Malo, malo pa aut, izgubljen balun, prekid. Srećom ta kvaliteta više je ovaj put dovela i do vodstva, razbijanja onih uklesanih 0-0 s početka. Sve je stalo u dvije riječi, Benrahou i prekidi. Gotovo svaki je bio opasan.

Awaziem je bio precizan u jednom za zasluženih 1-0. Jednako tako, iza smo bili kao armirani beton. Opet je dominirao Nigerijac uz poslovičnu sigurnost ostalih. Kad je ozbiljan, ponajbolji je stoper lige. Brz, moderan, čvrst. U sustavu s 4 iza puno je lakše igrati obranu zadnjoj liniji jer vezni s manje trke pokrivaju i više nego dovoljno prostora. Glave su im svima posloženije. Osim toga trokut Krovinović, Pukštas, Benrahou je svakome u glavi kao opasnost po njihov gol iz nekoliko dodavanja.

Upravo to vodstvo okrenulo je utakmicu. Osijek je morao biti opasniji ako želi do boda jer su u prvom poluvremenu bili pogubljeni u bijeloj šumi. S druge strane Hajduk je imao više samopouzdanja pa je mogao lakše visoko napadati.

I tu se dogodilo najboljih Hajdukovih 20 minuta pod Lekom. Ono što bi on htio vidjeti i u sustavu 352 tijekom svih 90.

Gušt je bio gledati kako Osijek puca po svim linijama, a Bili su od pijuna na šahovskoj tabli postali lovci i topovi.

Kad vidite Mlakara u toliko prilika, gol Melnjaka, Sahitija stalno slobodnog onda znate da je i Pukštas svoje odlično odigrao, Livaja je kralj, a Benrahou poveznica koja spaja sve te linije kao zaigrani arhitekt. Naravno, u to se uklapa i pravovremenost svih ostalih, blizina i snaga duela i povratne trke.

Kratko je trajala rapsodija. Šteta.

Naravno, vodimo 3-0, igrači su glavama već daleko, ulaze izmjene koje trebaju postići radnu temperaturu.

I odjednom flashback nekih utakmica. Awaziem triput griješi u nizu, Sigur dva puta, curi na boku i u sredini. Slabo zatvaramo, slabo smo pokretni. Osijek dolazi do 15 udaraca u drugom poluvremenu. 15?! Uz još par “neudaraca”. Sve zuji oko gola Hajduka.

Još jednom dokazuje se ako nisu koncentrirani u potpunosti izgledaju kao prosječna HNL ekipa.

Otud i Lekina izjava kako smo imali i boljih utakmica.

Nažalost, novinari na tim presicama nastavljaju s čudnim i uvijek istim pitanjima oko Kalinića i statusa pojedinih igrača umjesto stručnijeg baziranja na igru.

Ali, to je tako…

Šteta što je Hajduk prvi samo na tablici posljednjih 10 kola (a i tu je bilo loših utakmica). Prvaci smo tih momenata kad se “ne važi”.

Raduju sve duži i kvalitetniji segmenti baš odlične igre put naprijed i granitne obrane što je temelj za nadogradnju i pojačanja kako bi jednog dana bili na čelu karavane u zbroju cijele sezone.

Renato Čupić