Nikad s boljim razlogom u posljednjih petnaestak godina navijači Hajduka nisu pjevali pjesmu iz naslova. Pjesmu o tituli. Često se euforija umjetno napuhivala kada bi Hajduk pozitivno krenuo u sezonu, ali što zbog tankog kadra ili početne nepripremljenost ostalih brzo bi rasplinuli lijepe snove. Nije nemoguće da se i sada isto ponovi, ali je konačno temelj puno čvršći.

Jedna zrela predstava Hajduka ispred fanatičnog punog Poljuda bila je dovoljna za 1-0 pobjedu nad Rijekom. I koliko god pobjeda bila izražena s minimalnim rezultatom ona je i više nego zaslužena. Uostalom, pošteno je priznaje i trener Rijeke Jakirović ističući ogromnu razliku na terenu. Isto pokazuje i graf SofaScorea s tek rijetkom nadmoći gostiju.

Istina, Rijeka je prethodno imala europsku utakmicu na Kosovu, ali je puno veći razlog odlična igra Hajduka. Nije to bila više momčad koja bi ispred punog stadiona izašla punih gaća. I nemojmo se lagati, uvijek je do same kvalitete igrača. Ove sezone je prvih 11 najkvalitetnije što smo imali i u više od dva desetljeća.

Imponira Odjidja! Ne treba bježati od toga da su vidljive njegove godine, ali takvom lakoćom bi mladiće Rijeke otresao od sebe. Kao da u zid udaraju. Okret, stav, proigravanje, postavljanje… Podsjeća na Patrika Vieru. Leko je i sam izjavio kako je velika razlika u odnosu na Benrahoua. Kad Odjidji daš balun on je kao u banci. A tek je 15 dana u Hajduku. E sad, ako netko misli da je Rijeci opravdanje utakmica na Kosovu, zamislite koliko bi tek bilo Hajdukovo o dolasku novih igrača u zadnji tren.

Na terenu je vidljivo kako se ostali igrači tek navikavaju na kretnje pravog majstora baluna pa su mu nekad i na putu ili se ne otkrivaju dovoljno. Nekad se i začudi kako nema pomoći suigrača u presingu. Sve to dolazi s vremenom i Hajduk može biti samo bolji.

I ostatak Hajduka u već prepoznatljivoj formaciji bio je više nego dobar. Ovaj put je svakako imponirala zadnja linija koja je s lakoćom rješavala komplicirane situacije. I da im nisu Krovinović i Mlakar skuhali dvije, praktički bi bez problema odradili cijelu utakmicu. Ovako je Rijeka imala tu stativu gdje je Šarlija postavio dobar blok i jedan slobodan udarac Čabraje s 20 metara. Samo jedan udarac su gosti uputili u gol unutar 16 metara za razliku od Hajdukovih 12. Treba spomenuti i šut Grgića pri kraju utakmice koji je prohujao blizu vratnice. I to je praktički sve bilo od gostiju.

Hajduk je jednostavno pojeo Rijeku u duelu. I da Kolarić katkad nije sudio HNL-ovski olake prekršaje razlika bi sigurno bila veća. Nažalost ta potreba hrvatskih sudaca za alibi suđenjem će ih zauvijek ostaviti tu gdje jesu, bez značajnijih europskih duela.

Kako gosti nisu pronalazili nikako put do gola Hajduka to je pohvala i ostatku momčadi na odličnoj obrani. Od visokog presinga do srednjeg bloka, na refule, po potrebi.

Iako je Hajduk bio daleko bolji u napadačkom segmentu za razliku od utakmice u Zagrebu ipak igrači nisu oplodili ogromnu prednost u terenu s više prilika. I tome je razlog već spomenuta neuigranost s novim igračima. Svakako brinu lošija izdanja u tome segmentu igre Mlakara i Krovinovića na što navijači nisu navikli. Međutim, bilo bi nepošteno ne istaknuti njihov odličan obrambeni segment.

Za osvojiti prvenstvo će i izmjene morati biti puno bolje.

Ne smije se dogoditi da lijeva strana ulaskom Dajakua zaspe tri puta u obrani. Pogotovo jer se vidjelo gdje Jakirović gura svoje napade, dupliranjem boka.

Ipak, ni Rijeka nije puno napravila iz toga. Hajduk je izlaskom Odjidje bio naprijed bezopasan iako je imao dovoljno svježine ulaskom Benrahoua, Dolčeka i Dajakua. Više se igra bazirala na čuvanju baluna. Ako je to bila ideja onda je prolazno, ali oni koji pretendiraju na prvi sastav moraju pokazati puno više.

Bez obzira na to što Leko govori kako mu nije draga odgoda utakmice u Osijeku, ona je više nego potrebna. Na ovakve dvije utakmice u setu odlazi ogroman dio snage. Čak i manje fizičke koliko one emocionalne. Proslave s gledateljima, sreće zbog pobjeda. I zato je bolje organizirati prijateljski susret gdje će se igrači još bolje upoznati bez pritiska.

Koliko je Hajduk bio bolji od Rijeke govori i da je cijela momčad na Sofascore platformi završila sa zelenom ocjenom (višom od 7.0), a gostujuća cijela sa žutom (niža od 6.8). Izuzimajući samo Labrovića koji je ocijenjen kao igrač utakmice s 8.1.

Koliko Hajdukov optimizam ovaj put ima realnije osnove govori i činjenica da je Leko dolaskom lagano izgubio tri susreta od Dinama i Rijeke u drugom dijelu prošle sezone (uz miroljubivi remi s Dinamom 0-0), a sada ima dvije pobjede. Naravno, tek su dvije utakmice odigrane i do kraja ima čak 102 boda na raspolaganju. Dovoljno da i Rudeš bude prvak.

I na kraju, treba istaknuti po tko zna koji put Rokasa Pušktasa. Bijela radilica s 18 godina igra kao prekaljeni prvotimac. Gol, ključni pas, dobiveni dueli 6 od 9, četiri „čišćenja“, 89% točnih pasova.

Renato Čupić