S nestrpljenjem se očekivala utakmica protiv Rudeša samo četiri dana nakon velikog pražnjenja kontra PAOK-a. Pitanje svih pitanja je bilo može li umorni Hajduk prijeći ovakvu prepreku. Je li to ta sezona? Često bi se kao trkač na 3000 metara s preprekama prosuli po podu zapinjući iscrpljeni za onu zadnju preponu. Uostalom, nije to samo Hajdukov problem, i najjači klubovi se poskliznu u svojim prvenstvima nakon napornih europskih dvoboja.

Leko se nije odlučio odmarati grešnike iz Soluna. Započeli su i Diallo i Odjidja, a jedina izmjena je bio Dolček umjesto Mlakara. Uvijek postoje dvije mogućnosti koje trener može odabrati za psihički uzdrmane. Vraćati ih kroz utakmicu ili odmarati. S tim da Leko zbog izuzetno uskog visokokvalitetnog kadra nema ni onu najbolju opciju, ostaviti ih van sastava. Tako da je drugi izbor klupa i svakako ulazak u nastavku susreta.

S Mlakarom se recimo išlo na tu drugu opciju, a u kakvoj je trenutnoj formi i Sahiti tamo pripada. Samo tanak kadar i ovdje Leki uvjetuje širinu kombiniranja. Ovaj sastav s dva prava krila omogućio je i male promjene u sustavu koje su bile više nego dobrodošle. Lekinih pet metara gore-dolje ovaj put je bilo spuštanje Odjidje više u sredinu i dizanje Krovinovića. Na neki način prilagodio je postavke umoru, ali i kombinatorici Rudeša u srednjem redu.

Hajduk je u utakmicu krenuo kao da ne postoji sutra. U svakom dodiru se vidjela glad za titulom. Livaja kao igrač za najjače europske klubove (5 ključnih dodavanja). Dolček prodoran. Vezni red i obrana čvrsti. Rezultat od 2-0 prenizak za događanja u prvih 15 minuta. Nakon toga je očekivano povučena kočnica. U Solunu je bilo ogromno pražnjenje, fizičko i psihičko. I Hajduk je lagano iskontrolirao utakmicu do kraja.

Međutim, na trenutke je to bilo preležerno. Najviše jer su igrači bili svjesni slabe kvalitete igrača Rudeša. I sada, super kvaliteta Livaje će to istrpjeti i na takvoj razini ili ona obrambeno Moufija, Šarlije, Dialla i Melnjaka. Svakako tu treba uključiti uvijek ozbiljnog i odgovornog Sigura (dodavanja 37 od 39, dueli 4 od 7). I to je sve.

Dok se za Dolčeka može reći kako je za svoju kvalitetu odigrao solidnu utakmicu (dodavanja 28 od 30, asistencija, dva ključna dodavanja) isto još jednom nije napravio Sahiti. Njegova kriza umjesto da polako nestaje s obzirom koliko mu prilika daje Leko, ona se produbljuje. Dapače, psihički ga ubija pa pokazuje i nezalaganje u igri. Nestala je i ona njegova poslovična borbenost. Vjerojatno zbog pokušaja čuvanja energije za koncentraciju i brzinu u napadu. Leko svakako mora okrenuti pristup rješavanja ovog velikog problema koji ima. Istina, ovdje je sigurno na Sahitijevu glavu djelovala i lijeva strana koju je igrao ulaskom Dolčeka u prvi sastav.

Pravi problem i onih malo prijetnji Rudeša, uz lošu igru Sahitija, bilo je i mlitavo izdanje Odjidje i Krovinovića. Umjesto posjeda brzo smo gubili balune, slabo pokrivali jedan za drugoga, najviše zbog slabih kretnji. Posebno kad je domaćin podigao agresiju. Razumljivo je to u glavi igrača. Igraš protiv protivnika koji ti teško može zaprijetiti, a ne želiš ozljedu.

Međutim, ne bi bilo prvi put da upadne neki otpadak pa drži gaće do kraja s jednim golom razlike. Rudeš je imao čak 11 kornera naspram dva gostiju. Premda je u svakom duelu Hajduk izgledao za klasu bolji to nije bila potrebna kontrola utakmice.

Ostalo je još jedno slovo na kraju. Ono izmjena koje ponovno nisu donijele dodatni impuls u igri. I ako se od Mlakara očekuje postupno dizanje, sada je u potpunosti zakazao Benrahou. Lauš je bio premekan i s kašnjenjem u duelima, a Dajaku se pridružio sa svojim čuvenim driblingom u ništa.

U međuvremenu smo vidjeli „nenogometni“ potez Dolčeka kad ima Livaju samoga na povratnoj, a puca nonšalantno, glumeći upravo Livaju. Umjesto 3-0 i gašenja utakmice čime bi i desetka Hajduka otišla na malo odmora imamo natezanje do kraja i njegovu ozljedu. Iako Čustović u izjavi nakon susreta govori o grčevima bojim se nečeg malo težeg s obzirom na mjesto koje je Livaja držao (prepona).

Pobjeda je tu. Rutinska i iskontrolirana.

Nije lako igrati ni protiv lošijih momčadi od Rudeša nakon ogromnog pražnjenja, ali su određeni igrači, koji nisu započeli u Solunu, itekako morali biti bolji i više pokazati.
Varaždin je puno ozbiljniji protivnik, ali će odmak od šest dana puno pomoći.

I ova utakmica je Nikoličiusu još jednom bila znakoviti pokazatelj. Tanki smo. Do 8. rujna ima vremena.