Uspoređivati Kekovu i ovu današnju Sopićevu Rijeku je – besmisleno. Ono je bila momčad slagana 5 godina usred investicijskog ciklusa. Kupovalo se, njih 150 je prodefiliralo Rijekom dok se nije profilirao sastav koji je uzeo naslov i to: s 2 boda prednosti. A ovo je momčad u koju se igrače dovodilo besplatno da bi klub sutra na njima zaradio za normalan život. I zato i igračima i Sopiću svaka čast što su uopće lovili naslov, a još mogu osvojiti kup!

Riječko jutro nije niti može biti imalo pametnije od večeri. Koliko se god analiziralo i sagledavalo svaku sekundu utakmice iz svakog mogućeg kuta, priča ostaje ista.

Ono što su još vrući, koju minutu nakon utakmice, rekli Damir Mišković, Željko Sopić, Marko Pjaca… Identično je sentimentu dan poslije.

Tuga i – ponos. Rijeka je napravila sve, izvukla svaki adut iz rukava, bila bolja momčad, a na kraju kod kuće izgubila ključnu utakmicu za naslov prvaka.

KOMENTAR Kakav ‘doktor’: Bruno Petković! Rijeka je igrala junački, ali Dinamo – šampionski

Može se pričati o loše postavljenom živom zidu i nedovoljno dobroj reakciji Labrovića kod Dinamovog gola za 1:1, ali… To je Bruno Petković. Igrač kojem su ovakve utakmice pod ‘dobar dan’ i klasa daleko iznad HNL maksimuma.

Može se govoriti o tome da je Sopić mogao čuvati remi koji bi ostavio veće šanse da se u posljednja tri kola možda dočeka Dinamov kiks, ali… To onda ne bi bila ova Rijeka i to ne bi bio ‘Sopa’.

Jasno je svima da je Dinamov kiks u HNL-u do kraja sezone u sferi puste teorije, čiste znanstvene fantastike. Rijeka je naslov izgubila kod Lokomotive. Tamo se odigralo nedopustivo loše. Protiv Dinama se odigralo itekako dobro.

No momčad koju je Sergej Jakirović okupio prošlog ljeta je… A upravo to. Okupljena – prošlog ljeta. Za nula eura. I došla je, pod trenerskim ravnanjem Željka Sopića, u situaciju da se bori za naslov.

Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Nije to palo s neba nego su Pjaca, Fruk, Hodža, Radeljić, Selahi… To zaslužili svojim radom i pobjedama. Ali ne stvara se šampionska momčad u jednom prijelaznom roku.

Ona Kekova stvarana je godinama, kako kaže sam Mišković ‘promijenili smo ih 150 dok nismo našli onih 20 koji će osvojiti naslov i to: s dva boda ispred Dinama’.

Dinamov je proračun pet puta veći od Rijekinog (daleko više ulažu i Hajduk i Osijek, a debelo su iza Rijeke), a Sopićeva je momčad taj Dinamo igrom izdominirala uzduž i poprijeko.

I nakon 1:1 imala pogođenu vratnicu (Smolčić), a prije Pjacinog penala još 2-3 situacije da i ranije povede. Pa zaključno još Jankovićevu šansu u nadoknadi za remi.

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Uspoređivati Kekovu i ovu današnju Sopićevu Rijeku je: besmisleno. Kek je vodio momčad u – uzlaznom investicijskom ciklusu.

Keku mladi igrači nisu mogli prići ni na klupu, a Sopić ima 90 posto mladih i klupski nalog da i drugim mladima daje što veću minutažu.

A mladi osciliraju. I treba ih istrpjeti jer danas se ne plaća odštete za igrače kako bi se momčad ojačala nego se uzima mlade da bi ih se danas-sutra prodalo i zatvorilo proračun.

Pa svako ljeto ispočetka. Što će (u određenoj mjeri: bez rasprodaje!) biti i ovog ljeta. Da se pobijedilo Lokomotivu Sopić bi sigurno igrao drukčiji tip utakmice. A ovako je totalno nadigrao Dinamo i izgubio zbog – sportskog peha.

MIŠKOVIĆ: Ponosan sam na moju Rijeku. I na momčad i na ovu fenomenalnu publiku

Sama činjenica da se uopće do tri kola prije kraja borilo za naslov i da se još može uzeti kup, zapravo je malo sportsko čudo ako uzmemo u obzir rivale.

Jer Dinamo ima – daleko najbolju momčad u Hrvatskoj. Od koje je Rijeka u nedjelju igrala – daleko bolje. I nije publika ni naivna, ni neuka, ni blesava kad je unatoč porazu momčad i trenera ispratila pljeskom.

‘Forza Rijeka i kad ne ide’ je slogan kao dio tog stava. No još je veći upliv u tim skandiranjima i podršci imala igra i borbenost koji su ‘Bijeli’ pokazali kontra takvog protivnika kao što je Dinamo.

I zato… I dan poslije ostaje isti sentiment izrečen neposredno nakon utakmice:

Europski ambijent, odlična utakmica, zbog poraza – tuga, ali zbog igre i borbenosti – ponos!

Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Dinamu svaka čast na pobjedi, Rijeci svaka čast na igri i gardu s kojim su krenuli na momčad koja je od njih realno jača, a stjerali su je u mišju rupu dobrih 70-ak od 90 minuta!

Radeljić će dobiti poziv u reprezentaciju BiH, Labrović, Pašalić i Pjaca kandidati su za Dalićev poziv na Euro, Hodža i Ivanović su u Hrvatskoj U-21, popis igrača za koje stižu višemilijunske ponude je dvoznamenkast.

Naravno da je teško kad dođeš toliko blizu, u izravnom dvoboju budeš bolji, a izgubiš i utakmicu i naslov, ali riječki dečki… Glave gore.

Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Ni predsjednik, ni trener nisu prodavali demagogiju kad su rekli: ‘Igračima se nema ama baš ništa za zamjeriti, mi smo i na njih i na naše navijače – ponosni’!

Kao što cijela Hrvatska može biti ponosna na HNL utakmicu s tolikim, najvećim mogućim ulogom, a odigranu: bez ikakvih ‘repova’, skandala, vandalizma, huliganizma i(li) nasilja.

Valjda ćemo dočekati dan kad će svaki derbi i svaka utakmica ‘visokog rizika’ biti upravo takva.