O Livaji je dovoljno hvalospjeva bilo u najavi utakmice, a on je samo potvrdio ispravnost teksta. Svaki dodir baluna i kretnja govori za sebe, dominacija kao s djecom na igralištu. Pri tome ne treba zaboraviti i uvijek izuzetnu motiviranost domaćina protiv Hajduka. Ništa od toga ne utječe na njega. “Jaka sam glava”. Gol, dvije asistencije, ali i otvaranje prostora, okretanje strane. Trener i igrač u jednom. Ocjena na SofaScore 9,2.

Međutim, ovdje je potrebno istaknuti još nešto. Karizmu koju ima među suigračima. I to ne ona umišljenih zvijezda koje biraju kad i kako će igrati što često ima i suprotan učinak. Nakon ozljede na utakmici reprezentacije morao je primiti injekcije za igrati. Uz one koje već prima za druge ozljede.

I kako onda da ostali igrači ne daju sve od sebe. Ne možeš od sramote.

Uostalom, takav Livaja i njih čini boljim (i skupljim) igračima. Kome bi Benrahou mogao dati onaj balun u prostor? Tko bi Mlakaru onako centrirao na “trepavicu”? Tko bi proigrao onako Pukštasa?

Čanadi je poslije utakmice nepravedno obezvrijedio igru Hajduka govoreći kako je presudila individualna kvaliteta. Međutim, Hajduk je ovu utakmicu pokazao puno više nego na prethodnima. Protok baluna je bio puno brži kroz prilično čvrst blok domaćina što je rezultiralo velikim brojem udaraca. Posebno u prvom poluvremenu. Igrači su pravovremenom izmjenom mjesta radili popriličan nered u linijama suparnika. Gol kakav je Livaja postigao mogao se dogoditi u nekoliko situacija, nedostajalo je nekoliko centimetara. Na kraju je stalan pritisak urodio plodom.

Jednako su tako pala preostala dva gola. Izvlačenje Livaje na bok i pravovremeno utrčavanje Mlakara. Visoki presing, oduzet balun, asistencija Livaje za Pukštasa.

Ništa od toga nije slučajno. Nažalost Čanadi kao gubitnik nije mogao prevaliti preko usana kako je Hajduk igrom nadigrao Šibenik.

Koliko god Livaja bio vanzemaljac svi su ostali igrači vrlo dobro odigrali svoje uloge.

Jednako tako ne treba ni Šibeniku oduzeti izuzetnu motiviranost do posljednje minute. Dolček je majstorski iskoristio stalnu Fossatijevu manu uvlačenja u krilo zadnjem redu. Dok je drugi gol posljedica neke stalne žute minute igrača Hajduka kada prije vremena pomisle da je kraj.

Kako objasniti mekani ulaz u čak četiri duela koja su rezultirala panikom u sudačkoj nadoknadi. Počelo je na 60 metara od gola, nastavilo se ispred i u šesnaest metara.

Svakako će Livaja i ovaj put morati otvoriti onu stalnu kasicu u koju će igrači dragovoljno uplatiti za te duele. Nek se nađe kod buduće kakve proslave. Uostalom, i to je dobar način kako se stvara timska atmosfera. Posebno kad se dobije.

Sada Hajduk mora nastaviti napredovati na svemu dobrom (u pravo vrijeme, posebno za kup), a putem odbacivati ove dječje bolesti koje su još uvijek tu. Istina, u prilično manjem broju u odnosu na prije.

Renato Čupić