Bi li sudac Dario Bel ispravljao svog pomoćnika za Dinamov korner s udaljenosti od 40 metara? Bi li trener Dinama dobio crveni karton za prosvjed sucu na njegovu takvu odluku? Kakva bi podjela kartona bila kad bi Hajdukov vratar nasrnuo na igrače van kaznenog prostora? U ta tri odgovora stane sav kriterij HNS-ovih sudaca.

Svi znaju kako se nekad Bjelica ponašao na klupi Dinama. Mikrofone su morali gasiti zbog djece koja gledaju. S usana su se čitale prljave psovke. Suci bi na to okretali glavu. Pravili se da nisu čuli.

Svi znamo kakav je i kriterij prema Mišiću za kartone. Čovjek može udarati koliko ga je volja kao zadnji vezni dok druge klubove za isto sakate. Ogromna je prednost u igri kad ti protivnika opterete kartonima, kao i obrnuto, kad tvome igraču dopuste.

Vidjeli smo jučer Livakovićevo bijesno istrčavanje i hvatanje za vrat Sahitija. I žuti karton obojici. Kad je igrač Dinama kriv, mora da je i još netko drugi.

Ovo je samo dio kriterija kad sudac postane “veliki baja” i bahata osoba, iznad svih kad je u pitanju Hajduk, a mali prepadnuti miš kad je u pitanju Dinamo. “Dođi gazdi uz nogu, bit će ti toplo i dobro”.

I nije ovo slučaj samo s hrvatskim nogometnim sucima. I u životnim siruacijama često susrećete istu stvar.

Naravno, Bel nije kriv Hajduku za izgubljenu utakmicu. Nepreciznost u odličnim situacijama pred golom Dinama je ovaj put koštala Splićane trofeja. Domaćin je iskoristio svoju jedinu situaciju, a Hajduk je redao promašaje.

Što se tiče same igre Leko je dobro posložio obrambeni dio u sustavu 442 kojeg je Dinamo pokušao razbiti s dizanjem Ristovskog. Međutim brza transformacija u 532 gdje se Dajaku spustio niže, a Dolček zatvarao sredinu i taj problem bi riješila. Praktički samo jedna prava opasnost se izrodila na odlično proigravanje Petkovića. Ferro i Melnjak nisu se dogovorili tko će preuzeti Baturinu pa je Lučić obranom spasio stvar. Jednako kvalitetno je Hajduk igrao presing. Primorao bi Dinamo na preskakanje igre ili greške.

Međutim, kako god Dinamo nije nešto pokazao naprijed nije ni Hajduk u prvom poluvremenu. Doduše više zbog loših rješenja igrača kad imaju čiste situacije. Dolček nekad ni sam sebe ne može razumijeti što hoće, Dajaku kad počne razmišljati ne zna gdje će. Krovinović s čudnim odlukama vraćanja i lošim pokušajima dodavanja.

Sve bi to Benrahoua dovodilo do ludila pa bi u čudu mahao rukama pitajući se što igrači rade.

Hajduk je bolje otvorio drugo poluvrijeme, ali je umjesto vodstva primio gol iz nekoliko vezanih grešaka Pukštasa. Mladost je to.

Nakon toga su se redale situacije ispred gola Dinama, ali do izjednačenja nije došlo.

S nestrpljenjem se čekao i ulazak svježih Hajdukovih pojačanja. Dočekali smo Odjidju i Moufija, i odmah se vidio brži i okomitiji protok baluna. Odjednom je i onaj uski prostor između linija bio velik Benrahouu, samo jer bi Odjidji pravovremeno dijelio pasove.

I svi će takvim igračem dobiti na vremenu i prostoru. Krovinović, Livaja, Benrahou, Sahiti… Naravno, čovjek ima 34 godine i bit će problema kod brzanaca iza njegovih leđa tako da će stoperi morati biti bliže s dodatnim oprezom.

Sve u svemu solidna utakmica za početak. Šteta što je Hajduk nove igrače dobio kasno pa nisu bili u kadru za početak utakmice, ali već s par treninga zbog njihovog iskustva bi sve trebalo sjesti na svoje mjesto. Uz povratak Livaja čeka nas prava nogometna poslastica već za pet dana.

Renato Čupić