Kad je Pukštas u 93. minuti zabio gol glavom nakon kornera Odjidje Split je eksplodirao. Točnije, svi navijači Hajduka, a njih ima doslovno svugdje. U Splitu vrijeme kao da je doslovno stalo, nitko u tom trenutku više nije sjedio. Nepoznati su čestitali jedni drugima, pivo letjelo nebom, turisti skakali iako nisu ni znali zašto.

I neće ljude proći ni dan poslije. Ni dan poslije toga… Sve dok Hajduk pobjeđuje.

I uvijek, ali baš uvijek nakon ovakvih pobjeda dominirat će izjave “treba smanjiti euforiju”.

Što se same utakmice u Zagrebu tiče krenimo od kraja. Nepošteno je od Bišćana reći kako je Dinamo deklasirao Hajduk. Dapače, statistika sve jasno govori. Udarci na gol 11:11. Udarci u okvir 3:5 za Hajduk. Blokirani udarci 3:3. Korneri 4:4. Udarci unutar 16 metara 7:7. Osvojeni dueli 18:17.

S druge strane Leko je rekao: “Bili smo gori nego u Superkupu, tri bitna igrača kao da nam nisu došla na utakmicu”.

Hajduk je igrao u prvom poluvremenu prepovučeno. Prečesto u niskom bloku. Mlakar i Sahiti na krilima nisu donijeli ništa više u odnosu na Dajakua i Dolčeka. Benrahou je bio izgubljen među linijama. Livaja odsječen.

A sve kreće od Krovinovića i Pukštasa.

Njih dvojica su bila premekani u duelima. Odbijali su se od suparnika. I ne samo oni. Dinamo je dominirao u tom segmentu. Jednostavno je Hajduku nedostajalo energije.

Iako će statistika sugerirati izjednačenost u tom segmentu, ogromna je razlika kad netko ima posjed 70:30.

Hajduk je svjesno prepustio inicijativu Dinamu želeći tako potpuno ugušiti Baturinu, Petkovića i Ivanušeca.

Ipak, nisu se Dinamove zvijezde naigrale.

Na kraju i gol Petkovića je stigao na isti način kao i onaj u Superkupu. Ne zbog neke organizirane igre Dinama nego iz tranzicije gdje su Hajdukovi igrači napravili brojne početničke greške.

Ni nastavak nije donio neke velike promjene. Mučio se Hajduk u presingu, Dinamo je kontrolirao utakmicu. I kako god je Hajduk sam sebe uspavao prvo poluvrijeme, isto je Dinamo napravio drugo.

Dinamo je imao penal za riješiti utakmicu.

I tako dolazimo do 74. minute kada je Livaja izjednačio.

Hajduk je nastavio pritiskati pa je Livaković morao pokazati reprezentativnu formu kad šut Odidje vadi ispod prečke.

Hajduk je nastavio igrati. I zato uz sve probleme u igri koje je imao u potpunosti je zaslužio pobjedu.

I morala je biti zadnja, 93. minuta. Jednostavno to je takav dan.

Poznavajući dalmatinski mentalitet, prodaja pretplata će eksplodirati, kao i broj članova kluba.