“Svako naše malo smišno misto jema svoje brige svoje snove, lipe žene, one stvari i svoje kampione.”

A kako započeti tekst nakon pobjede iz Varaždina nego s Rokom Kampionom ili ti ga Rokasom Pušktasom? Dva gola (i prečka) pašalićevska. Iz sredine, s nosom za gol, u prazan prostor. Sjajno.

Prvi je malo remek djelo. Brazilski. Richarlisonski. Drugi istrčan u 91. minuti za naklon glavom. Nogometna inteligencija i genski maratonsko srce.

A tek mu je osamnaest i šest mjeseci.

Samo, za napredak mladog igrača ne smije mu se samo tepati i prostirati crveni tepih tamo i gdje ne zaslužuje već je potrebno jasno ukazati na greške. Igrački je odigrao prosječno dok su snage na terenu brojčano bile jednake. Kasnio je u duelima, gubio ih, sporo predavao balun. Sve odlike juniorskog nogometa i nedostatka seniorskih utakmica. Sasvim normalno za ovu dob. Iskustvom će to polirati. Sloj po sloj. Ako glava bude na mjestu, uz marljivo treniranje i izostanak ozljeda bit će nositelj igre. Talent i predispozicije nakon jučerašnje utakmice valjda nikom više nisu upitne.

S druge strane na istoj poziciji imamo Krovinovića koji je prema SofaScore imao slične statističke brojke. A nema osamnaest godina. I nije postigao dva gola.

Rokas 36 dodira, dueli 9-2, 15 točnih dodavanja, 15 izgubljenih posjeda
Krovinović 41 dodir, dueli 9-4, 16 točnih dodavanja, 17 izgubljenih posjeda

I to je taj česti problem Hajduka. Ne mogu djeca izvlačiti starije. Potrebno je puno više od tih zvijezda. I kad se dovedu pojačanja, ona moraju biti stvarna. Naravno, Krovinović je pojačanje i ova utakmica malo odudara. Osim toga njegovo pozicioniranje u igri je bolje, kao i pokrivanje od strane protivnika pa mu je i teže igrati.

Ako hoćemo Hajduka prvaka, oba moraju odigrati bolje.

Jednako tako i linija iza njih. Marko Capan (19 godina za 12 dana) nakon teške utakmice u UEFA Ligi mladih morao je u vatru zbog ozljede Grgića. I odigrao je sasvim solidno s obzirom na situaciju u kojoj se našao. Samo, za razinu Hajduka kakvog želimo – 20 dodira, 11 dodavanja i 2 duela je malo. A opet, njegov balun s očima pogađa na trepavicu. Puno bolji je od starijih kolega. I treba mu davati više prilika.

Kao Rokas i Marko je trebao veću pomoć iskusnijeg suigrača. Fossati je odigrao na svoju rutinu, sigurnost na prvom mjestu. Sigurnost je imao, ali brzinu predaje koja bi donijela više prostora baš i ne. Vidjeli smo i onu sjajnu asistenciju Livaji. Doktorski.

Samo, sa svim tim manama Hajduk je bio itekako ograničen u jučerašnjem sustavu 3-4-2-1. Priželjkivao sam takav gdje bi Benrahou (ako pokaže najbolje od sebe) i Sahiti bili iza Livaje, a Krovinović “box to box”. Mislim da je i Leko sada bliže tako nečem jer od Mlakara nije dobio ono što je tražio. Stoga i ova promjena. Nažalost, zbog ozljede izgubili smo Sahitija, a upravo bi to bio ključ, brzim ulascima iz pozadine. U kadru nemamo zamjenu za ekstra brzinu. A ni zamjenu za Krovinovića da bi eksperimentirali s pozicijom iza.

I malo po malo se vidi koliko tu rupa ima. I koliko je Leko ograničen kadrom.

“A ako se i dogodi da nikoga zlo pogodi
a, moj Bože, ča se može.”

Ipak, zabrinjava što Hajduk ne može izaći iz presinga Varaždinu. Poštapalice kako je to dobra ekipa (kao i Istra, kao i Rijeka…) jednostavno ne stoje. Koliko god bili ograničeni igračima ne smijemo igrati “kendu” niti gubiti balune u opasnoj zoni.

Ne ide izlazak s 3 stopera + 1 veznim? Spusti još jednoga. Ne ide ni tako? Spusti još jednoga. Melnjak griješi? Makni ga visoko, spusti još jednog veznog. Kratka dodavanja, kretanja bez baluna. Naravno, sve to mora biti i uigrano. Nekad treba vremena, a nekad i sreće u zdravlju. A toga stvarno trenutno nemamo.

Posebna zahvala ide Eleziju koji je spasio Awaziema (ali i ostatak obrane koji je ostao bez korekcije) i utakmicu Hajduku.

Opasku zaslužuje i Leko zbog čak 18 minuta igre s tri stopera nakon isključenja. Koga će čuvati? Pa im se još u organizaciji spusti i Fossati. Još braneći se odigramo s pet u zadnjoj liniji. Činilo se u tim trenutcima kao da Varaždin ima igrača više.

Ipak, sve se na vrijeme ispravilo i Hajduk odnosi zasluženu pobjedu. Posebno jer nije lako igrati s teretom dva poraza i toliko ozljeda. Igrači nisu navikli jedni na druge, a još smo i sustav malo modificirali.

Pobjeda donosi mir i neka nova, dobra saznanja o mladim igračima. Sve ostalo zahtjeva još prilično rada i uigravanja.

Bit će opet navijačkih i novinarskih grintanja zašto Leko igra ovako, zašto onako. Izlazit će informacije o sastavu i stanju momčadi s kojima ti veliki navijači buše Hajduk za trenutak internetske slave.

Jer u našem malom mistu obični navijači ipak znaju bolje od trenera koji je bio u Ligi prvaka.

“Svako naše malo smišno misto
ka da je od cakla
sve se vidi, sve se čuje
svi sve znaju, sakrit’ se ne možeš.”

Pustite čovika da radi.

Renato Čupić