Varšavski ugovor o prijateljstvu i međusobnoj pomoći potpisali su 1955. Albanija, Bugarska, Čehoslovačka, Njemačka Demokratska Republika (Istočna Njemačka), Mađarska, Poljska, Rumunjska i Sovjetski Savez. Varšavski pakt nastao je kao odgovor na odluku da se SR Njemačkoj (Zapadna Njemačka) omogući pristupanje Sjevernoatlantskom savezu (NATO), te je dopustio da se Crvena armija nalazi u zemljama članicama. Također je predviđao jedinstveno vojno zapovjedništvo i sustav uzajamne pomoći.

Najveća vojna akcija u povijesti Pakta bila je sovjetska invazija na Čehoslovačku godine 1968. u svrhu gušenja tamošnjeg reformskog pokreta. U toj akciji su, uz sovjetske, sudjelovale i istočnonjemačke, mađarske, poljske i bugarske trupe. Rumunjska, iako članica Pakta, u tome je odbila sudjelovati. Varšavski pakt nakon toga formalno nije sudjelovao u nijednom oružanom sukobu, iako su neke od država-članica imale manje kontingente savjetnike među sovjetskim trupama tijekom rata u Afganistanu.

U prosincu 1988. je sovjetski vođa Mihail Gorbačov objavio kako su države-članice slobodne napustiti Pakt, ako to žele. Priliku za to je dao pad Berlinskog zida godinu dana kasnije. 24. rujna 1990. je vlada tadašnje Istočne Njemačke potpisala sporazum sa SSSR-om kojim njeno članstvo u Varšavskom paktu prestaje ujedinjenjem Njemačke, koje se dogodilo 3. listopada.
Nakon toga su istim primjerom krenule i druge istočnoeuropske države, u kojima su na vlast došle antikomunističke i antisovjetske vlade. U siječnju 1991. su Čehoslovačka, Poljska i Mađarska objavila da će Pakt napustiti 1. srpnja 1991. godine, a u veljači je isto objavila i Bugarska. Pakt je tog dana formalno prestao postojati.