Povijest Finske, zemlje na sjeveru Europe, obilježena je dominacijom Švedske, koja je njome vladala sve do Finskog rata (1808.-1809.), koji se vodio između Kraljevstva Švedske i Ruskog Carstva. Pretrpjevši težak poraz, Švedska je bila primorana Rusiji prepustiti cijelu Finsku, koja je postala autonoman dio Ruskog Carstva, pod nazivom Veliko Vojvodstvo Finske.

Nakon Februarske revolucije u Rusiji i abdikacije cara Nikole II., Finci su smatrali da je došao kraj personalnoj uniji s Rusijom. Istog dana kada su boljševici proglasili opće pravo na samoopredjeljenje, 15. studenoga, Finski parlament, osnovan 1906., izdao je deklaraciju kojom je privremeno preuzeo sve ovlasti u zemlji. Parlament je imenovao izvršno tijelo – Finski senat, davši mu zadatak da izradi nacrt Deklaracije o nezavisnosti.

Deklaracija o nezavisnosti Finske usvojena je 6. prosinca 1917. pa Finci svoj Dan neovisnosti slave 6. prosinca svake godine. Finska je parlamentarna republika, kojoj je na čelu vlade premijer, a na čelu države predsjednik. Središnja vlast smještena je u Helsinkiju, a lokalne vlasti raspodijeljene su u 309 općina i gradova. Finska je podijeljena na 19 regija i 70 podregija. Najmanja regija, Åland, autonomni je arhipelag na jugozapadu zemlje. Sjeverna regija Laponija (fin. Lappi) obuhvaća domicilno područje naroda Sami, na kojem živi oko polovine finskog autohtonog naroda Sami (poznati i kao Laponci).