Jedan dio HDZ-a snažno podupire Vanđelića jer smatra da je upravo on, s obzirom na svoje iskustvo, stavove i poznavanje situacije u Ini, najbolji izbor za tu poziciju, što je jasna potvrda da u HDZ-u oko Ine vlada duboki raskol

Više izvora bliskih Vladi ispričalo je za Nacional da je imenovanjem trojice novih članova Nadzornog odbora Ine, Damira Vanđelića, Luke Burilovića i Darija Čehića koji će zamijeniti dosadašnje članove Sinišu Petrovića, Željka Perića i Mladena Proštenika, nastavljen udar na utjecaj prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka.

Prema Nacionalovim izvorima, Vanđelićevo imenovanje u Nadzorni odbor Ine izričiti je izbor premijera Tihomira Oreškovića koji se oko te odluke izgleda uopće nije konzultirao s Karamarkom. Prema istim izvorima, Vanđelić nije po volji jednom dijelu Karamarkovih suradnika jer se i ranije oštro suprotstavljao Molu i njegovu načinu upravljanja Inom. To se vidjelo i u njegovu svjedočenju na suđenju bivšem premijeru Ivi Sanaderu u postupku Ina-Mol. Suočen s dramatičnim problemima, Karamarko, kako tvrde isti izvori, nije imao dovoljno jakih argumenata kojima bi osporio njegovo imenovanje. Zanimljivo je ipak da, prema istim izvorima, jedan dio HDZ-a snažno podupire Vanđelića jer smatra da je upravo on, s obzirom na svoje iskustvo, stavove i poznavanje situacije u Ini, najbolji izbor za tu poziciju, što je jasna potvrda da u HDZ-u vlada duboki raskol i da je struja koja ne prihvaća Karamarkov način vođenja stranke sve snažnija i sve glasnija. Burilović je kao član HDZ-a, tvrdi isti izvor, kompromis na koji je pristao Orešković, ali to je čovjek u kojeg premijer navodno ima veliko povjerenje pa je vrlo vjerojatno da njegov glas neće bitnije odskakati od glasova ostalih članova Nadzornog odbora iz hrvatske kvote. Čehić kao čovjek iza kojega stoji Most također spada u istu skupinu. Prema tim neslužbenim izvorima, upravo je Vanđelić u ovom trenutku najizgledniji kandidat za mjesto predsjednika Nadzornog odbora zato što ta funkcija u pravilu pripada hrvatskoj kvoti.

IZVORI BLISKI VLADI TVRDE da se njihovo imenovanje može shvatiti kao svojevrsna poruka Molu u kojem će smjeru ići budući hrvatsko-mađarski pregovori oko raspodjele upravljačkih prava u kompaniji. Tvrdi se da Molu posebno smeta Vanđelić, kojeg su se i ranije nastojali riješiti, ne birajući pritom sredstva. Upućeni izvori bliski Vladi za Nacional su otkrili da su se predstavnici Mola htjeli Vanđelića riješiti ucjenom.

Njegovo ime sve donedavno široj javnosti bilo je uglavnom nepoznato. Tek je nakratko izazvao pozornost medija nakon što je u svibnju prošle godine imenovan za člana Vijeća za domovinsku sigurnost, ali kako kao nestranačka osoba nije bio politički zanimljiv, domaći mediji njegovo imenovanje tek su kratko zabilježili. Ponovno se nakratko počeo spominjati u prosincu prošle godine i to kao jedan od potencijalnih kandidata za novog hrvatskog premijera. Vanđelić je menadžer i investicijski direktor Adrisa. Dobro je poznat u krugovima blisko vezanima uz Inu jer je od siječnja 2011. do prosinca 2012. već bio član njenog Nadzornog odbora. Kada je Vanđelić 2011. imenovan u tadašnji Nadzorni odbor Ine, u kojem je predsjednik bio Davor Štern, Molu je vrlo brzo postalo jasno da imaju posla s čovjekom koji je spreman braniti interese hrvatskog suvlasnika, tvrdi izvor Nacionala. Molova strana je, prema tvrdnjama Nacionalova izvora, u jednom trenutku pokušala ucijeniti Upravu Adrisa, tražeći od njenog predsjednika Ante Vlahovića “da se hitno riješi Vanđelića ili će Ina u suprotnome otkazati sve ugovore s Adrisom”. U to vrijeme Adris je u svojem sastavu imao i Tvornicu Duhana Rovinj (TDR), čiji su proizvodi na temelju ugovora između Ine i Adrisa prodavani na Ininim benzinskim crpkama, što je objema tvrtkama donosilo velike godišnje prihode. Ali Vlahović se nije dao ucjenjivati, odbio je zahtjev Ine i Vanđelić je ostao u Adrisu te je sljedeće dvije godine, s tadašnjim članovima Nadzornog odbora Šternom i Gordanom Sekulić (Janaf), nastojao obraniti interese hrvatskog suvlasnika. Ina, pak, nije ispunila svoje prijetnje, odnosno nije posve odbacila Adris, ali je smanjila vrijednost godišnjih ugovora s rovinjskom tvrtkom.

• VANĐELIĆ JE NA ARBITRAŽNOM SUDU ispričao potankosti o sustavu upravljanja Inom i tome kako Mol zaobilazi hrvatskog suvlasnika prilikom odlučivanja o pitanjima od strateške važnosti

“VJERUJEM DA JE UPRAVO VANĐELIĆ najbolji izbor za člana Nadzornog odbora Ine u ovom trenutku jer je jako dobro upoznat sa situacijom u tvrtki i već je ranije pokazao da je ‘čovjek s kičmom’ kojega je teško slomiti i privući na Molovu stranu, a takvi im ne odgovaraju. Osim što je na suđenju Sanaderu 2012. realno prikazao stanje u Ini i potvrdio da je Molovim preuzimanjem upravljačkih prava u kompaniji hrvatskom suvlasniku onemogućeno suodlučivanje u operativnom upravljanju, Vanđelić je jednako tako realno svjedočio i u arbitražnom postupku koji Hrvatska vodi pred UNCITRAL-ovom komisijom u Ženevi. U grupi svjedoka hrvatske optužnice koji su svjedočili pred sudskim vijećem u Haagu 2015., nalazio se i Vanđelić koji je, između ostaloga, ispričao potankosti o sustavu upravljanja Inom i načinu na koji Mol zaobilazi hrvatskog suvlasnika prilikom odlučivanja o pitanjima od strateške važnosti za kompaniju, čemu je svjedočio dok je bio član Nadzornog odbora”, ispričao je za Nacional dobro obaviješten izvor. Porečki odvjetnik Čehić koji je u Nadzorni odbor Ine ušao na prijedlog Mosta te Luka Burilović, aktualni predsjednik Hrvatske gospodarske komore koji važi za čovjeka od posebnog povjerenja premijera Oreškovića, trebali bi također ojačati hrvatsku poziciju unutar kompanije, tvrdi isti izvor.

DOLAZAK NOVIH ČLANOVA Nadzornog odbora u Inu svojevrsna je priprema za novu rundu pregovora i novo preslagivanje snaga uoči očekivane presude UNCITRAL-ova arbitražnog suda u Ženevi. U sporu koji je Mol u prosincu 2014. pokrenuo pred Međunarodnim arbitražnim sudom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu, mađarski suvlasnik od hrvatske vlade zahtijeva odštetu od jedne milijarde dolara, optužujući hrvatsku stranu za navodno kršenje obveza preuzetih ugovorom iz 2009. koje su, prema tvrdnjama Mola, naštetile njihovim investicijama u Hrvatskoj. Od te sume tek se 200 milijuna dolara odnosi na navodnu štetu koju je Mol pretrpio zbog neizdvajanja plinskog biznisa, a preostali iznos odštete trebao bi, prema mišljenju Mola, nadoknaditi izgubljenu dobit i financijsku štetu zbog nemogućnosti investiranja u nove projekte.

ALI BEZ OBZIRA NA KARAMARKOVE POKUŠAJE grubog manipuliranja brojkama, kao i ministra obrta i malog poduzetništva Darka Horvata, koji su proteklih tjedana više puta javnost pokušali zaplašiti “milijardama dolara koje će Hrvatska morati platiti Molu ako izgubi arbitražni spor u Washingtonu”, činjenice govore posve drugo. Kad se navedene brojke ukalkuliraju u vrlo jasne okvire prosječnih troškova arbitražnih postupaka koje je prije 10-ak dana u medijima iznio odvjetnik Luka Mišetić, partner u odvjetničkom uredu Squire Patton Boggs koji zastupa Hrvatsku u arbitražnom postupku u Washingtonu, odšteta koju bi Hrvatska trebala platiti Molu u slučaju gubitka spora bila bi znatno manja. Preciznije, prema riječima odvjetnika Mišetića, prosječan iznos odštetnog zahtjeva iznosi 491,656.000 dolara. U hrvatsko-mađarskom sporu Mol od Hrvatske traži gotovo dvostruko veći iznos. Ali prosječan iznos dodijeljene odštete, ako arbitražni sud izađe u susret tužitelju i donese presudu u njegovu korist, iznosi svega 76,331.000 dolara, što je u prosjeku tek 15 posto vrijednosti prvotno traženog iznosa. A pritom tužitelj, prema istom izvoru, ima tek 41 posto šanse da spor okonča u svoju korist. Drugim riječima, čak i pod pretpostavkom da Hrvatska izgubi arbitražni spor u Washingtonu, odnosno da Međunarodni sud prihvati Molovu kalkulaciju o izgubljenoj dobiti, šteti zbog izostanka investicija i neizdvajanja plinskog bizinisa iz poslovanja kompanije i ako prilikom donošenja odluke ostane u okvirima prosječnih postupaka te presudi iznos odštete u visini 15 posto prvotno traženog iznosa, Hrvatska bi na ime naknade Molu trebala platiti oko 150 milijuna dolara. Ipak, neslužbene procjene koje dolaze upravo iz stručnih, pravnih krugova govore da Hrvatska u sporu stoji dobro i da je mala šansa da on, gledano iz hrvatskog kuta, završi negativno. Jasno, ako Hrvatska dobije spor u Washingtonu, u tom slučaju nije dužna platiti ništa, ali imala bi obavezu pokriti troškove arbitražnog postupka, a odvjetnik Mišetić tvrdi da oni iznose između 750 i 850 tisuća dolara. Zbog svega toga jasnije je zašto je Karamarko više puta u svojim izjavama spominjao visoke odvjetničke troškove za tvrtku u kojoj je angažiran Mišetić. Po svemu sudeći, to je zato što je Mišetić posredno upozorio da Karamarko obmanjuje hrvatsku javnost.

U STRUČNIM KRUGOVIMA također se može čuti da Hrvatska i u sporu pred UNCITRAL-ovim sudom u Ženevi, koji je sama pokrenula, također stoji dobro te da Međunarodni arbitražni sud za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu sa zanimanjem čeka presudu iz Ženeve. Naime, dobije li Hrvatska spor u Ženevi, velika je vjerojatnost da će i arbitraža u Washingtonu biti u njezinu korist, jer je hrvatska vlada tužbom zatražila da se proglase ništetnim izmjene ugovora iz 2009. o Molovu preuzimanju upravljačkih prava u Ini, kao i Glavni ugovor o plinskom poslovanju, za koje hrvatska strana tvrdi da su sklopljeni temeljem koruptivnih radnji dokazanih pravomoćnom presudom bivšem premijeru Sanaderu, čime automatski i Molova tužba u Washingtonu postaje bespredmetna. Preostaje, pak, vidjeti kako će presuditi UNCITRAL-ov sud u Ženevi i hoće li prošlogodišnja odluka Ustavnog suda o ukidanju presude bivšem premijeru Sanaderu u postupku Ina-Mol imati negativan učinak na konačnu presudu. Presuda Sanaderu je ukinuta zbog sumnje da tijekom suđenja okrivljeniku nisu bila osigurana sva jamstva pravičnog suđenja i svi mehanizmi pravne zaštite predviđeni zakonom. Sada se o tim predmetima mora ponovo odlučivati, što bi moglo potrajati.