Zagrepčanin Damir Šantek nedavno je objavio svoju prvu knjigu ‘Gdje misli nestaju’ u kojoj opisuje avanture uspona na 34 planinska vrha diljem svijeta

Nedavno je objavljena prva knjiga planinara i putopisca Damira Šanteka naziva “Gdje misli nestaju’’. U knjizi su opisana i fotografijama ilustrirana 34 uspona na planine diljem svijeta. Šantek opisuje svoje uspone od Francuske i Austrije pa sve do Nepala i Indije. “Gdje misli nestaju’’ nije planinarski vodič, već knjiga koja progovara o unutarnjim borbama tijekom uspona, u njoj se nalaze opisi nesvakidašnjih ljudi i običaja koje autor sreće tijekom svojih avantura, kao i opisi i fotografije veličanstvenih krajolika koji putnika ostavljaju bez daha.

Šantek, rođen 1965. godine, po struci inženjer strojarstva, u mladosti glazbenik, bivši menadžer u Magmi i brojnim bankama, sada profesor u srednjoj školi u Oroslavlju, putopisac i avanturist, za Zagreb News govori o svojoj knjizi, životu i radu.

“Putovanja koja opisujem u knjizi dogodila su se tijekom osam prošlih godina. Nisam uspio uvrstiti sve planine i vrhove koje sam u tom razdoblju obišao, ali sam odabrao one u kojima sam uz planinarenje prikazao širi kontekst, to znači emocije, borbe sa samim sobom ili planinom, kao i susrete s drugim kulturama i civilizacijama”, rekao je Šantek.

Do ideje i realizacije za objavljivanje ove knjige, dodao je, došlo je na nedavnoj promociji planinarskog vodiča Alana Čaplara. Tamo je urednicima iz Mozaik kroz neformalni razgovor knjige rekao da piše planinarske putopise. “Tražili su me da im ih pošaljem i vrlo brzo su se povratno javili da bi ih objavili u knjizi. Radilo se o tekstovima koje sam ranije objavio u Hrvatskom planinaru i slovenskom Planinskom vesniku”, objasnio je Šantek.

Rekao je i da kao kriterij da pojedine avanture odabere za knjigu nije bila njihova težina, već ljepota planinarenja i prirode. Unatoč tomu, u knjizi se nalaze opisi uspona na neke od vrlo visokih planina. “Osvajanje viših vrhova je teže zbog manjka kisika. Čim pređete nekih tri ili četiri tisuće metara, koncentracija vam značajno pada. Na primjer, kada sam se penjao na Mont Blanc, a tamo sam išao dva puta, bio sam na nekih 60 posto svoje snage. Elbrus u Rusiji je također bio zahtjevan vrh. U Nepalu i Indiji sve avanture su bile na velikim visinama. U kontekstu savladavanja visokih vrhova izazov je za organizam da ga savlada, da ne dobijete visinsku bolest. Za više uspone trebate i više vremena. Ali ljepota planinarenja svodi se na uživanje u prirodi i nije vezana za napor. Na kraju se možete popeti na neki vrh, potrošiti sedam dana i da vas prati maglovito vrijeme ili snijeg i da zapravo ne vidite ništa oko sebe. Znate da ste na vrhu, slikate se, a mogli ste se tako slikati i u Dubravi kad padne magla i ne znam bi li tko primijetio razliku”, kazao je Šantek.

Prije nego što se počeo baviti planinarenjem, Šantek je aktivno igrao nogomet, a sve se promijenilo s ozljedom koju je zaradio. Ispričao je da je igrao u NK Rudešu jer je rođen u istoimenom zagrebačkom kvartu. “Moja cijela obitelj bila je nogometna. Stric je godinama igrao za Dinamo, za jugoslavensku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Stockholmu i Olimpijadi u Melbourneu. Otac je igrao u prvoj nogometnoj ligi za NK Zagreb… Puno je nogometaša u obitelji pa sam slijedom obiteljske povijesti i ja krenuo igrati nogomet premda nisam bio dobar kao oni. Ozljedu ligamenta sam dobio s 33 godine u ligi veterana. Nakon toga nisam se smio baviti kontaktnim sportovima. Tada sam se počeo baviti planinarenjem, ronjenjem i biciklizmom, sportovima koje do tada nisam smatrao zanimljivim. A s planinarenjem sam krenuo polako, prvo malo na Medvednicu pa Samoborsko gorje pa onda Gorski kotar, Velebit, Slovenija i onda sam shvatio da mi se to sviđa pa sam otišao dalje u svijet”, rekao je Šantek.

Otkrio je i da će mu ove godine biti objavljena i knjiga o ronjenju. Knjiga će također donijeti opise najljepših mjesta za ronjenje na svijetu, kao i upoznavanje s ljudima i tradicijom na mjestima gdje se ronilačke lokacije nalaze. Ispričao je kako počeo roniti s bocama i što ga je privuklo tom sportu: “Svake godine sam kao većina Hrvata išao na more i to mi je predstavljalo izuzetnu dosadu, mislim na ležanje na plaži. Nisam u stanju ni sjediti u hladu i piti pivo cijeli dan. Tako sam tražio neki doživljaj i onda sam krenuo roniti na Pagu s prijateljem koji je vlasnik tamošnjeg ronilačkog centra. To mi se svidjelo. Stoga sam kad bih planirao neka putovanja radi planinarenja pokušao organizirati da na tim mjestima mogu i roniti, da te dve ljubavi spojim. Ronilačka knjiga je možda malo raznolikija od planinarske jer je taj podvodni svijet izuzetno šaren i bogat. Ronio sam na Maldivima, Sejšelima, Tajlandu, dalekim destinacijama koja imaju topla mora i gdje možete vidjeti najraznolikiji biljni i životinjski svijet, od raža, morskih pasa do malih ribica kao iz Disneyevih animiranih filmova”.

Prije sportskih avantura Šantek je dugi niz godina radio kao menadžer, najprije u Magmi, a zatim u raznim bankama. U Magmi je radio u timu koji je razvijao poslovanje u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji. “Nakon toga sam radio kao menadžer u Volksbanci, Sberbanku i na kraju u HPB-u. Desilo mi se svojevrsno zasićenje takvim poslovima. Upravo su planinarenje i ronjenje na neki način bili bijeg od tog menadžerskog posla, bijeg od intenzivnih, svakodnevnih poslova gdje se čovjek psihički opterećuje. To mi je bilo svojevrsno pribježište kako bih mogao funkcionirati dalje. No i to je došlo svome kraju. Čak sam se odselio iz Zagreba u selo Radakovo u Zagorju kako bih predavao u srednjoj školi u Oroslavlju. Zapravo sam započeo novi život, što za mene i nije čudno”, ispričao je Šantek.

U mladosti se intenzivno bavio glazbom. Počeo je još u osnovnoj školi, a u srednjoj nastavio ozbiljnije te s grupom pisati i vlastite pjesme. “Prvi ozbiljniji bend bili su Grafiti, svirali smo u Lapu, Kulušiću, Domu sportova kao prateći bend. Nakon nakon toga sam s drugim bendom Gloria II snimio proširenu single ploču za Jugoton. Uslijedile su onda i turneje po cijeloj bivšoj državi. Bilo je to dobro iskustvo jer sam dobio motiv da napredujem i da se krećem u životu prema naprijed, da budem bolji. No nisam bio spreman na kompromise u muzici, nisam htio odustati od svojih glazbenih uvjerenja. A onda je počeo i Domovinski rat u kojem sam i sudjelovao te sam tada izgubio unutarnji smisao baviti se glazbom. No još uvijek volim glazbu i povremeno s prijateljima rado zasviram”, zaključio je Šantek.