Nagrađivani književnik Damir Karakaš objavio je novi roman “Proslava”, najavljen kao atmosferična napetica iz pera klasika hrvatske književnosti u kojoj se taj pisac ponovno vraća zavičajnom ličkom krajoliku i njegovim ljudima te, obuhvaćajući širok raspon vremena, progovara o kompleksnosti ljudskoga postojanja.
“Svojim najnovijim romanom ‘Proslava’ Damir Karakaš vraća se među sjene i magle, tišinu i zvukove, boje i mirise zavičajnog krajolika i njegovih ljudi te nas vodi na napeto putovanje kroz vrijeme, prirodu i običaje, putovanje na kojemu pak kao da sve stoji”, stoji u najavi Karakaševa nakladnika OceanMore.
U širokom vremenskom luku romana, kraj jednoga rata nagoviješta iskustva novih stradanja, a surovost svakodnevice u kojoj preživljavanje ne ostavlja mnogo prostora za promjenu pokazuje svu kompleksnost ljudskog postojanja, zgusnutog u pjesničkoj slici onkraj prostora i vremena.
“Nakon velikog uspjeha romana ‘Sjećanje šume’, Damir Karakaš i ‘Proslavom’ dokazuje da je pred nama već dugo klasik hrvatske književnosti”, dodaje se u najavi.
Pisac koji je pozornost kritike i javnosti stekao svojim bespoštednim literarnim prikazima života u Lici, Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica, pored Brinja.
Napisao je još knjigu putopisa “Bosanci su dobri ljudi” (1999.), romane “Kombetari” (2000.), “Kako sam ušao u Europu” (2004.), “Sjajno mjesto za nesreću” (2009.), “Blue Moon” (2014.) i “Sjećanje šume” (2016., nagrade Fric i Kočićevo pero); zbirke priča “Kino Lika” (2001.), po kojoj je snimljen istoimeni film, te “Eskimi” (2007.) i “Pukovnik Beethoven” (2012.), te drame “Skoro nikada ne zaključavamo” (2009.) i “Snajper” (2013.).
Nekadašnji novinar – godinama je radio kao novinar crne kronike Večernjeg lista – Karakaš je jedan od najzapaženijih pisaca hrvatske književne scene posljednjih petnaestak godina, knjige su mu prevođene na desetak jezika, zbirka priča “Eskimi” ujedno je i prvi prijevod neke knjige hrvatske književnosti na arapski jezik, a jednu njegovu priču iz “Pukovnika Beethovena” objavio je i kultni američki časopis za književnost iz San Francisca McSweeny’s Quarterly.
Karakaš je i uspješan scenarist i dramatičar. Njegovu dramu “Skoro nikad ne zaključavamo” postavio je u sklopu predstave Zagrebački pentagram 2009. na sceni ZKM-a redatelj Paolo Magelli; dramu “Snajper” režirala je 2013. u ZKM-u Franka Perković, a u Abidjanu u Obali Bjelokosti na francuskom ju je postavio Ivica Buljan. Po knjizi “Kino Lika” redatelj Dalibor Matanić snimio je film, a po romanu “Sjajno mjesto za nesreću” postavio dramu u HNK Rijeka. Njegova knjiga “Sjećanje šume” uprizorena je u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli u režiji Tamare Damjanović, a “Blue Moon” Boris Liješević u Satiričkom kazalištu Kerempuh.