Zagrepčanin Damir Fatušić, urednik portala in-portal.hr, u povodu Svjetskog dana osoba s invaliditetom za ZagrebNews govori o problemima te populacije u Hrvatskoj

Ujedinjeni narodi 1992. godine 3. prosinca proglasili su Međunarodnim danom osoba s invaliditetom. Još tada je UN govorio kako je glavni cilj toga dana da se istakne nužnost „promicanja prava i dobrobiti osoba s invaliditetom u svim sferama društva i razvoja“. Danas, preko trideset godina kasnije, novinar i urednik Damir Fatušić nada se da jednog dana neće biti potrebe za posebnim danima koji služe za afirmiranje osoba s invaliditetom.

„S poslovnog stajališta za mene ovaj dan predstavlja datum s više posla nego inače. Svi imaju nekakva događanja i aktivnosti jer se političari i njima slični žele malo više sviđati osobama s invaliditetom. S druge strane, ovaj dan nije ništa posebniji od drugih. Ja uvijek kažem, još od kada sam postao urednik, da će pravi uspjeh osoba s invaliditetom biti kada nećemo morati slaviti Međunarodni dan osoba s invaliditetom, a da će in-portal.hr biti uspješan kada više neće morati postojati jer će drugi početi pisati o temama koje se tiču nas i to s ozbiljnošću koju te teme i zaslužuju“, rekao je Fatušić.

Nakon godina novinarskog rada, Fatušić je prije 4 godine postao urednik portala in-portal.hr. I kao novinar i kao urednik posvetio se informiranju javnosti o svemu što se tiče osoba s fizičkim ili mentalnim invaliditetom. Portal je malen i neovisan medij koji se uglavnom, ali ne i uvijek, bavi osobama s invaliditetom i drugim podzastupljenim skupinama u društvu, ono što drugi mediji ne prate.

Teško je Fatušiću govoriti o gorućim problemima osoba s invaliditetom. Rođen je u Zagrebu i oduvijek je bio aktivist u ovom području. Iz te pozicije tvrdi da „se može reći da stvari idu polako na bolje“. Novi zakoni dolaze i mijenjaju stvari na papiru. Takva politička inicijativa je uvijek dobrodošla i radi male pomake, ali oni su daleko od idealnog. „Promet i mobilnost osoba s invaliditetom i dalje nisu posebno riješeni, pogotovo u manjim mjestima“, tvrdi Fatušić i poziva na malu usporedbu. Ako je nešto teško osobi u Zagrebu, a on je dobro uređen i drugi gradovi mogli bi se u mnogo toga ugledati na njega, kako je onda teško osobama koji žive u manjim naseljima u Lici ili Moslavini.

„Svi zakoni koji se uvode i tiču se osoba s invaliditetom su jedan korak unaprijed. Uglavnom se radi o zakonima koji čine vrlo dobre temelje. Tu vrijedi uzeti za primjer nedavni Zakon o inkluzivnom dodatku i Zakon o osobnoj asistenciji. Puno novih stvari se uvodi, ali bitno je vidjeti kako ti zakoni djeluju na terenu. Problem je da sada asistenti imaju više sati, ali i dalje nema dovoljno asistenata. Portal se trudi spojiti asistente i korisnike, ali oglasi za traženje asistenata se često obnavljaju unedogled jer nema nikoga tko bi se mogao javiti na njih“, istaknuo je Fatušić.

Međutim, to su polako „arhaične teme“. Vrijeme je da društvo počinje razmišljati izvan okvira fizičkog kretanja, da se ne staje na medicinskoj dijagnozi i njezinim posljedicama i da se počne razmišljati o načinima da se osobe s invaliditetom kvalitetno integriraju u sve aspekte društva. Obrazovanje, zapošljavanje i roditeljstvo osoba s invaliditetom morat će se početi aktivnije istraživati kako bi se mogli ponuditi najbolji načini zakonskog djelovanja. Portal nastoji proširiti svoje vidike i uključiti što više tema. Jedna paraolimpijka više u rubrici sporta na dan veliki je korak prema naprijed.

„Ne bih rekao da je problem u zaobilaženju tih tema, s obzirom na to da ih se može povremeno i naći. Više je stvar omjera. Postotak osoba s invaliditetom u našem društvu raste. Trenutno 17 posto hrvatske populacije spada u grupu osoba s fizičkim ili mentalnim invaliditetom. Imamo nerazmjernu količinu tema za javnost. Problem je i način na koji se o tim temama priča. Imamo dvije krajnosti; osobe s invaliditetom su ili tragične ili iznimne s iznimnim postignućima. Problem tragike djelomično leži i na nama kao osobama s invaliditetom koje se predstavljaju tako, dok se problem iznimnih postignuća može interpretirati i kao motivacijska pornografija, gdje se plasiraju u javnost priče uspjeha osoba s invaliditetom kako bi ih se moglo koristiti u svrhe poticanja osoba bez invaliditeta“, komentirao je medijsku i društvenu reprezentaciju osoba s invaliditetom Fatušić.