Nogometni sudac Damir Batinić detaljnije je za Glas Slavonije obrazložio svoju prošlotjednu odluku da podnese ostavku na mjesto dopredsjednika i člana novog saziva Komisije nogometnih sudaca koja sa svojim radom službeno kreće od 1. lipnja ove godine.

>> Damir Batinić podnio ostavku u novoformiranoj Sudačkoj komisiji

U otvorenom pismu koje je uputio čelnicima Hrvatskog nogometnog saveza naveo je da je vlada hrvatskog nogometa mimo propisa FIFA-e imenovala Brunu Marića kao novog predsjednika komisije te da se radi o osobi koja ne ispunjava osnovne kriterije na temelju kojih bi mogla obnašati tako visoku funkciju. Uz to je dodao kako smatra da predsjednik Komisije sudaca u ovom ‘osjetljivom’ trenutku mora biti osoba koja ima svoj stav i mišljenje, netko tko se može othrvati raznim utjecajima i pritiscima, te onaj tko neće biti ‘daljinski navođen’ iz Međugorja, aludirajući na osuđenog kriminalca i bjegunca od hrvatskog pravosuđa Zdravka Mamića.

U razgovoru za Glas Slavonije dodatno je pojasnio razloge svog poteza: “Kako bih objasnio razloge ostavke na mjesto dopredsjednika Sudačke komisije i razloge zbog kojih nisam želio surađivati s novoizabranim predsjednikom Brunom Marićem, moram se vratiti tri mjeseca unatrag. Tadašnji predsjednik Sudačke komisije Ante Kulušić najavio je povlačenje s te funkcije na kraju ove sezone. Naravno, odmah su se pojavili kandidati za njegova nasljednika, među kojima sam bio i ja. Bruno Marić je tada tražio sastanak sa mnom pa smo se sreli u Osijeku 18. prosinca prošle godine. U razgovoru mi je rekao kako ima želju biti predsjednik Komisije, ali je s obzirom na svoju prošlost iz sudačke karijere smatrao kako to ne bi bilo dobro za sudačku organizaciju, kojoj bi to bio samo dodatni teret, a ni za hrvatski nogomet u cjelini. Takav stav potkrijepio je velikom prašinom koja se digla u javnosti nakon što je izabran za VAR instruktora. Tom prilikom kazao je kako bih ja bio najbolji izbor za poziciju predsjednika Sudačke komisije. Tada mi je rekao kako ću imati njegovu punu podršku i suradnju te izrazio stajalište da smatra kako bih bio čovjek koji bi mogao napraviti potrebne iskorake u sudačkoj organizaciji. U nastavku razgovora ponudio mi je pomoć pri lobiranju kod određenih članova Izvršnog odbora HNS-a, a u jednom je trenutku spomenuo kako bi bilo dobro da Zdravko Mamić podrži moju nominaciju i ponudio mi pomoć pri lobiranju kod Mamića. Odmah sam odbio takvu mogućnost jer s Mamićem kroz cijelu svoju sudačku karijeru nisam imao nikakvih doticaja pa ih pogotovo ne bih želio imati u funkciji predsjednika Sudačke komisije i pod cijenu da nikada ne budem imao nikakvu funkciju u Sudačkoj komisiji, rekao sam Mariću “ne” na taj njegov prijedlog. Ne zbog toga što imam nešto privatno protiv Zdravka Mamića, nego isključivo zbog lošeg utjecaja koji je imao u proteklim godinama na sudačku organizaciju. No cijela se njegova priča promijenila nakon nagle smjene Sudačke komisije, koju smatram posve pogrešnim potezom jer je taj saziv Komisije bio složen od pravih profesionalaca i ljudi koji su svoj posao radili dobro. Oni su najmanje bili krivi u cijeloj toj histeriji koja se stvorila. Tu je Bruno osjetio svoju novu priliku, čak se nije našao pozvanim da me ponovno kontaktira. Tek sam kroz medije saznao kako je on postao glavni favorit za tu funkciju. Nazvao sam ga i prvo je pokušao opovrgnuti taj novinski napis, a onda mi je rekao kako će on svojoj izbornoj bazi, ako ga želi za predsjednika Sudačke komisije, reći – ne. Što se događalo u razdoblju između našeg razgovora i nakon nepotrebne smjene Sudačke komisije, mogu samo pretpostavljati. Izigrao me je i to je jedini razlog zbog kojeg sam se odlučio ne participirati u komisiji kojoj je on izabran na čelo. Ostavka i pismo upućeno IO-u HNS-a nema nikakve veze s bilo kojim drugim razlozima. Da nije bilo tog razgovora na kojem je on inzistirao, imao bi moju podršku, kao što bih i ostao u Komisiji da je izabran bilo koji drugi kandidat. Nakon svega imao sam tri opcije kojim putem krenuti dalje. Učiniti to što sam napravio, “uhljebit” se u Komisiji i raditi u njoj, premda ne znam kako bih Marića doživljavao nakon njegovih poteza, ili prihvatiti ponudu za produženje sudačke karijere za još koju sezonu, jer postoji takva mogućnost, propisana pravilnikom o suđenju u određenim uvjetima, koje bih vjerojatno ispunio. Odlučio sam ostati dosljedan i svoj, pa uopće ne žalim zbog poteza i puta koji sam izabrao.”

Što je još Damir Batinić rekao o proceduri izbora predsjednika Sudačke komisije i ulozi Damira Miškovića u tome, njegovom skidanju sa liste sudaca za utakmice na kojima je bio delegiran, najvećim problemima sudačke organizacije u Hrvatskoj, odnosu sa Željkom Širićem te budućim planovima saznajte u Glasu Slavonije.