Prošloga tjedna potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac napokon je otkrio novi paket poreznih izmjena koji, između ostalog, uključuje uvođenje poreza na nekretnine transformacijom poreza na kuće za odmor i uređivanje poreznog tretmana dugoročnog i kratkoročnog najma. Ciljevi su, kako je objasnio, povećanje pravednosti poreznog sustava i postupno prebacivanje tereta oporezivanja s rada na imovinu, u ovom slučaju nekretnine.

Predstavio je potom popis šest zakonskih akata koji se mijenjaju: Zakon o lokalnim porezima, Zakon o porezu na dohodak, Zakon o doprinosima, Opći porezni zakon, Zakon o Poreznoj upravi i Zakon o porezu na dodanu vrijednost.

Jedinice lokalne samouprave od 1. siječnja 2025. bit će dužne uvesti porez na nekretnine u rasponu od 0,6 do 8 eura po kvadratu, ali će moći od obaveze plaćanja poreza osloboditi socijalno ugrožene građane te „zonirati“ nekretnine.

O tome kako platforma Možemo! gleda na novi paket poreznih izmjena koji je poslan u javnu raspravu, tjednik Nacional razgovarao je s Damirom Bakićem, saborskim zastupnikom iz redova Možemo! i zastupnikom u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, gdje je predsjednik Odbora za financije, inače sveučilišnim profesorom na Matematičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Široj javnosti postao je poznat kada se 2017. kandidirao za rektora Sveučičišta u Zagrebu kao protukandidat tadašnjem rektoru Damiru Borasu.

NACIONAL: Kako komentirate paket poreznih izmjena, koji se dugo spremao i koji je prošloga tjedna predstavio ministar Primorac?

Da, konačno smo to dočekali. Predugo je u javnom prostoru trajalo puštanje probnih balona i poluinformacija. Sada smo barem doznali, možda ne sve detalje, ali dobili smo sliku o tome što se sprema. Radi se o cijelom paketu, koji je vrlo raznolik tako da nema jednog jedinstvenog komentara na sve te aspekte. Ono što najviše zanima javnost je porez na nekretnine. Mi smo kao Možemo! dosljedno zagovarali uvođenje poreza na nekretnine i to piše i u našem predizbornom programu. Čak i u vrijeme kada je to bilo dočekivano s podsmijehom, mi smo smatrali da je to nužno. Ne samo da se uravnoteži oporezivanje rada, potrošnje i imovine, već zbog točno onih razloga koje je sada ministar Primorac naveo. Naime, taj nekretninski kompleks predugo je bio porezna oaza. Cijene stanova su i zbog toga letjele u nebo, do te mjere da se spekulativno počelo kupovati stanove.

NACIONAL: Kao što ste rekli, Možemo! zagovara porez na nekretnine. Kako mislite da se to treba provoditi? 

Mi smo zagovarali da se uvede vrijednosni porez, ali socijalno osjetljiv. To znači da se ne oporezuje ni prva ni druga nekretnina. Možemo! bi to riješilo tako kako su to uredile ostale europske zemlje. Svaka od njih ima svoje specifičnosti, no u svakoj je na snazi neki porez na nekretnine, iskazan u nekom postotku u odnosu na vrijednost te nekretnine, koji se plaća godišnje. Mi smo zamislili da se, kao što sam rekao, od tog poreza oslobodi prva, pa i druga nekretnina, budući da je naše društveno nasljeđe da gotovo svi imaju neku vikendicu ili klet. U tome treba pokazati socijalnu osjetljivost. Oporezivalo bi se od treće nekretnine naviše, i to progresivno. Odnosno, kao što piše, 0,7 posto vrijednosti za treću, nešto više za sljedeću nekretninu i tako dalje. I da nam ne promakne ispod radara, svakako treba oporezovati i jedinu nekretninu ako njena vrijednost prelazi granicu luksuza. To je uzeto direktno iz francuskog zakonodavstva. Dakle – ako živiš u dvorcu, plaćaš na njega porez. Ali to je bio naš izborni program. Ovo što se sada predlaže je posve druga koncepcija. Jer, u biti, ne oporezuje se stanove ili stambene jedinice kao imovinu, već ih se oporezuje zato što nisu u funkciji. To znači da će se oporezivati oni stanovi koji ne služe za stanovanje ili nisu u dugoročnom najmu.

NACIONAL: Znači li to da podržavate ovo što predlažu vladajući, odnosno, kako ćete glasati kad taj paket poreza dođe u Sabor?

Intencija je ono što smo i mi željeli i smatramo da je pozitivno, a to je da se porezno stimulira dugoročni najam i destimulira kratkoročni turistički najam, ta divlja, galopirajuća apartmanizacija. Naime, paušalni porez na kratkoročni najam dosad je bio jako nizak, često i niži od poreza na plaće radnika s najskromnijim primanjima. No nekoliko je stvari koje s gledišta grada treba vidjeti kako će biti riješeni. Predviđa se da će gradovi odrediti cijenu poreza po kvadratu od 0,6 do 8 eura, s time da cijena ovisi o zoni, a mogu postojati i neki socijalni i vrijednosni kriteriji. A što se tiče našeg glasanja u Saboru, još je puno do toga jer je taj prijedlog tek poslan u javno savjetovanje i prerano je odrediti kako ćemo se mi postaviti.

NACIONAL: Cilj je, kako objašnjavaju vladajući, prebaciti porezno opterećenje s rada na nekretnine, kojima su cijene skočile u nebo. Hoće li se ovim izmjenama to postići? 

Da, očito je bila ideja tako prebaciti težište oporezivanja s rada na nekretnine. Međutim, teško da će se to dogoditi. Prije svega zato što nismo sigurni kako će taj porez biti implementiran i kakve će rezultate donijeti. Mi ne možemo znati koliko je uvođenje ovog poreza stvarno poticaj za nekog vlasnika prazne nekretnine da je stavi u dugoročni najam kako bi bio oslobođen poreza. Gotovo se sigurno može tvrditi da to ne može biti postignuto jer u redu veličine ti porezni prihodi grada, odnosno države, nisu mjerljivi. Za ilustraciju, samo da razumijemo proporcije, od poreza na dohodak za ovu godinu Grad Zagreb uprihodit će oko 1,3 milijarde eura, a u slučaju da nijedan od stanova ne bude stavljen u dugoročni najam i da svi vlasnici plaćaju porez, ukupni efekt tog poreza bit će između 15 i 20 milijuna eura. Istina, nove porezne promjene smanjit će donekle porezno opterećenje rada, ali s druge strane se time vrlo nježno oporezuje imovina, odnosno, njen način korištenja.

NACIONAL: Loptica je prebačena na lokalnu samoupravu. Imaju li lokalne samouprave kapaciteta da procjenjuju tko treba, a tko ne treba plaćati porez na nekretnine?

To je jedno od pitanja koja smo postavili oko primjene tog novog poreza. Ključna je informacija je li stan u funkciji ili nije. Alati da se to utvrdi nisu u rukama lokalne samouprave. Zapravo, u javnom se prostoru operira nekim brojkama o praznim stanovima iz jednog jedinog izvora, a to je HEP, koji može potvrditi da u nekom stanu nije registrirana potrošnja struje. Brojka od 600 tisuća je moguće točna ako se gledaju sve stambene jedinice, uključujući i napuštene kuće u ruralnim područjima. Poanta je u tome da je u toj brojci puno manje funkcionalnih i raspoloživih stanova koji su zanimljivi za najam od onih koji to nisu. Osobito iz krajeva Hrvatske iz kojih se najviše naših ljudi iselilo u inozemstvo. Tamo baš i ne postoji neka velika potražnja za najmom, za razliku od velikih gradova. Zato se može pretpostaviti da je broj tih stanova koji bi se eventualno mogli naći na tržištu daleko manji.

‘Mi smo kao Možemo! dosljedno zagovarali uvođenje poreza na nekretnine’, izjavio je u razgovoru za Nacional Damir Bakić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: A što je sa smanjenjem poreza na dohodak? Čini se da će profitirati opet oni s najvećim plaćama.

Tri se izmjene ovdje predlažu od kojih pozitivnom možemo ocijeniti povećanje osobnog odbitka, no ne možemo podržati povišenje praga za primjenu više porezne stope. To zaista pogoduje onima s najvišim plaćama.

NACIONAL: Koji model ste vi predlagali?

Zalažemo se za progresivnije oporezivanje, dakle, za više poreznih stopa jer smatramo naprosto pravednijim da oni s najvišim plaćama porez plaćaju po višim stopama. Što se tiče smanjenja poreznih stopa, to građani i neće znatnije osjetiti, ali prihodi gradova će se i po toj osnovi poprilično smanjiti. No i uz to, potrudit ćemo se da to ne zaustavi nijedan od tekućih i planiranih projekata u Zagrebu. I sasvim sigurno, nećemo posegnuti za povišenjem cijena komunalnih i javnih usluga.

NACIONAL: Vjerujem da ste svjesni kritika građana Zagreba, koji nisu zadovoljni brzinom ostvarivanja gradskih projekata i predizbornih obećanja platforme Možemo! I vaši birači očekivali su neke vidljivije pomake, a zamjeraju vam da nemate iskustva u operativi?

Samo bih se dijelom složio. Ako postoje neka frustracija i nezadovoljstvo u našem poslu, onda je to prije svega brzina. I mi bismo željeli da se neke stvari odvijaju brže. Ali ako se objektivno sagleda situacija, ono što nas je kočilo nisu bili naša nesposobnost, neiskustvo ili neznanje, već niz različitih okolnosti. S druge strane, ipak smatram da se mnogi rezultati vide. Usudio bih se tvrditi da je – od komunalnih pitanja, preko javnog prijevoza do izgradnje novih vrtića – Grad u svakom segmentu u boljem stanju nego što je bio kad smo preuzeli vlast. Što se tiče obnove, postupak je krajnje kompleksan, ponekad i pretjerano kompliciran, ali mi na to nismo mogli utjecati, osobito kada govorimo o zgradama koje su zaštićeno kulturno dobro. S druge strane, građevinska operativa je limitirana. Mi smo kao društvo postupak javne nabave toliko zakomplicirali da traje beskrajno i bilo tko ga može srušiti. No svaki od postupaka besprijekorno smo proveli. To je točka pucanja, koja dijeli čestito poslovanje od onoga što smo imali do sada.

NACIONAL: Najviše je prigovora zbog zbrinjavanja otpada. Grad je, po mišljenju građana, prljav, otpad se ne odvozi dovoljno često, Jakuševec nije zatvoren, a postoji i sumnja da je besmisleno odvajati kad sve ionako završi na istoj hrpi?

Prvo moram istaknuti da su i Čistoća i javni prijevoz trebali hitnu obnovu flote, što se nametnulo kao nužda na početku našeg mandata. To je koincidiralo s bankrotom gradskog proračuna koji nas je dočekao i prekidom opskrbnih lanaca uslijed rata u Ukrajini. Tek danas konačno počinju stizati toliko potrebni kamioni, tramvaji i autobusi. Što se tiče zbrinjavanja otpada, ne mislim da je grad prljav. No sigurno je da nismo zadovoljni trenutnim stanjem u gradu, koje je ipak bolje nego prije tri mjeseca ili prije godinu dana. Rapidno se popravlja i urednost grada i učestalost odvoza otpada, jer dobivamo nova vozila i zaposlili smo nove radnike. U posljednje dvije godine zaposlili smo preko 200 dodatnih radnika u Čistoći u operativi. Nabavljeno je i 39 od 41 naručenih posve novih kamiona za odvoz otpada. Osim toga, Grad je krenuo u izgradnju podzemnih spremnika u širem centru, već 143 su ugrađena, a nastavljamo s novima duž Ilice do Črnomerca, kao i na području nekoliko mjesnih odbora prema istoku. Uz to, izgradit će se barem 750 polupodzemnih spremnika, a pilot-program za to je već napravljen na Vrbiku. Što se tiče odvajanja, nedavno je država objavila službene podatke o povećanju razdvajanja, odnosno, smanjenju količina miješanog komunalnog otpada. Oni pokazuju rast od 14 postotnih poena u odvajanju otpada u Zagrebu tijekom prošle godine, što je najveći rast među hrvatskim gradovima. Zagreb je statistički preskočio Rijeku i drugi je po uspješnosti iza Osijeka koji odvaja gotovo 60 posto otpada. I nije točno da sve završava na istoj hrpi. Sve što se odvaja po kućanstvima, obrađuje se posebno. Što se tiče Jakuševca, njegov rok trajanja je do 2027., a Resnik, koji je Gradska skupština izglasala još 2018., ide u realizaciju. Ono što nas je zakočilo bio je projekt koji nas je dočekao, a uključivao je sporazum s Gradom Novskom o zbrinjavanju biootpada. Novska je u međuvremenu odustala od projekta, a osim toga, pokazalo se da to kao rješenje ne može biti sufinancirano iz europskih fondova. Zato smo morali promijeniti ne samo kompletnu dokumentaciju, već i koncepciju. I na to smo izgubili godinu i pol dana.

NACIONAL: Zagrepčani luduju zbog prometnog kolapsa – radovi koji su započeti ljetos nisu završeni, pola grada je blokirano, osobito u sjevernom dijelu. Tko je za to odgovoran, zar se nije moglo pametnije planirati? 

Planiralo se najbolje moguće, ali najvažnije je pitanje volumena radova. Pitanje bi bilo potpuno argumentirano kada bi se mogao naći barem jedan dan tijekom ljetnih praznika da se nije radilo i da se ceste nisu obnavljale u punom kapacitetu. Moglo se stati 1. rujna i reći – počinje škola i gužve, građani će biti nezadovoljni. Ali to nije rješenje. Grad je toliko velik da elementarno održavanje cesta zahtijeva dulji period. Jer ako se prometnice ne obnove i ne riješi se odvodnja, bit će neupotrebljive. Mi stalno balansiramo između toga što je realno moguće izvesti, a da promet ne bude u potpunom kolapsu. Zato ne mogu prihvatiti tezu da se moglo prije završiti. Moglo se jedino raditi manje. No moramo imati na umu da je grad prometno sve opterećeniji – broj registriranih vozila narastao je na 450 tisuća i raste po stopi od 4 posto godišnje. To je neodrživo i zato treba maksimalno unaprjeđivati javni prijevoz, kao i biciklističke staze. A na tome upravo radimo. Masivno investiramo u javni gradski prijevoz. Naručeno je novih 40 niskopodnih tramvaja koje proizvodi Končar, koji će početi dolaziti u proljeće. A priprema se nabava još daljnjih 40. Kupili smo i 60 autobusa, koji doduše nisu novi, ali su u daleko boljem stanju od dosadašnjih. U suradnji s Ministarstvom prometa nabavljamo i stotinjak novih autobusa na električni pogon. I počinjemo graditi nove tramvajske pruge, na čemu se nije radilo desetljećima.

NACIONAL: U Zagrebu traje „plinski rat“. Gradska plinara Zagreb izgubila je natječaj za opskrbu plina od Međimurje Plina koji je ponudio 10 centi nižu cijenu. Onda je i zagrebačka plinara ponudila nižu cijenu, a tisuće građana potpisuju zahtjev da ostanu kod tog opskrbljivača. Upravni sud je odbio tužbu grada protiv HERA-e kojom se tražio odgodni učinak rješenja te agencije. Zašto Tomašević odmah nije ponudio nižu cijenu, nego se doveo u ovakvu situaciju? 

Stvar je vrlo jednostavna, mi smo na natječaj HERA-e išli s cijenom s kojom smo mogli ići. Izrijekom je poslana uputa Holdinga prema Gradskoj plinari Zagreb opskrba da se ide s najnižom mogućom maržom do nulte granice profita. Mi smo smatrali da taj natječaj koji je HERA provela nije bio korektan. No nakon toga nismo korigirali svoju maržu, već je cijena plina na međunarodnom tržištu u jednom trenutku naglo pala i Gradska plinara iskoristila je priliku da kupi plin po dosta nižoj cijeni. To je bio splet okolnosti koji nam je išao na ruku i zato smo mogli ponuditi građanima nižu cijenu. A građani, s druge strane, pokazuju nevjerojatan lokalpatriotizam i tisuće ih stoji u redovima kako bi potpisali zahtjev za ostankom u zagrebačkoj plinari. Odaziv je iznenađujuće velik, toliki da je administrativno zagušio Gradsku plinaru.

NACIONAL: Priuštivo stanovanje, osobito za mlade obitelji, nije problem samo Hrvatske već i cijelog EU-a. Kakav model nudi Možemo!? Zašto se s time već nije krenulo u Zagrebu?

Pa krenulo se u Gradu Zagrebu. Prvi potez gradske uprave bio je da se apsolutno stopira prodaja gradskih stanova. Drugi potez bio je da se napravi cjelovita inventura stanova u gradskom vlasništvu, a treći da se napravi totalno resetiranje sustava. Naišli smo na potpuni kaos, u kojem nije bilo jasno prema kojim kriterijima su dijeljeni gradski stanovi. Onda smo odredili kriterije, pri čemu su prvi imovinski cenzus i socijalni status obitelji. Odredili smo dvije kategorije najmoprimaca – jedan je taj socijalni status, a drugi je pitanje priuštivosti. Dakle, oni koji nisu možda socijalno najugroženiji, ali nemaju drugog načina za stanovanje. Pritom moram napomenuti da nitko nije preko noći izgubio pravo na gradski stan. Trenutno je situacija takva da su svi korisnici u gradskim stanovima izabrani prema takvim kriterijima.