I troje ustavnih sudaca, koji su glasali protiv odluke Ustavnog suda, dakle, Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec, morali bi se izuzeti od odlučivanja o neustavnoj odluci Ustavnog suda o kratkotrajnom produljenju mandata za desetoro ustavnih sudaca
Prošloga petka, 13. prosinca 2024. godine, opet potajice, dakle, opet bez javne najave i objave, održana je prva sjednica Ustavnog suda u ovom novom sastavu od svih trinaestoro ustavnih sudaca. Nakon te sjednice, osim objave sporne odluke, odnosno, „Izvješća“ o „neustavnom“ iako kratkotrajnom od desetak sati, produljenja mandata za desetoro ustavnih sudaca napok on je objavljeno i „Pisano očitovanje u odnosu na postupanje Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom Izvješća u vezi s neizborom deset sudaca Ustavnog suda RH pod klasifikacijskim brojem: U-X-5162/2024 od 6. prosinca 2024. godine“, kako glasi službeni naziv tog dokumenta. Dakle, objavljen je i dokument u kojem se troje ustavnih sudaca objasnili zašto su glasali protiv te, po njima, sporne i „neustavne“, ali većinske odluke preostalih desetoro njihovih kolega, također ustavnih sudaca. Protiv su glasali ustavni suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec.
Nacional je tim povodom razgovarao i sa saborskom zastupnicom Dalijom Orešković. Ni zastupnica Orešković nije imala pojma, kao ni većina hrvatske javnosti, da je Ustavni sud prošloga petka uopće zasjedao u novom sazivu. I to u punom sastavu od trinaestero sudaca, dakle, zajedno i s desetoro novoizabranih ustavnih sudaca. Dalija Orešković za Nacional je i ovaj put najavila da nikako neće odustati od zahtjeva za ocjenom ustavnosti kod istog tog Ustavnog suda zbog, kako smatra, njihovog spornog Izvješća od 6. prosinca, a zapravo odluci o „protuustavnom“ produljenju mandata za desetoro sudaca. Tim su sucima bili istekli puni mandati od osam godina definiranih Ustavom, kao i izrijekom navedenih još dodatnih šest mjeseci produljenja, a koje su također bili do kraja odradili. I ovo očitovanje protiv te „neustavne odluke“ Ustavnog suda podnijelo je dvoje reizabranih od petero ustavnih sudaca iz oporbene kvote. I ovaj su put protiv te većinske odluke Ustavnog suda bili reizabrani suci: Lovorka Kušan i Andrej Abramović, kao i Goran Selanec, najmlađi ustavni sudac, kojem mandat završava u listopadu sljedeće, 2025. godine.
OCJENA USTAVNOSTI Orešković: Dva suca su de facto na prevaru reizabrana na Ustavni sud…
Konac Selanecovog mandata poklapa se s istekom mandata preostale dvojice ustavnih sudaca, predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, kao i Mate Arlovića. A Arlović se prvi put kandidirao za Ustavni sud 2009. godine kao istaknuti SDP-ovac, da bi potom u njegovom drugom osmogodišnjem mandatu bio izabran u kvoti HDZ-a zahvaljujući prijateljstvu s Vladimirom Šeksom po regionalnoj, slavonskoj liniji. Vladimir Šeks rođen je Osijeku, a Mato Arlović je diplomirao na osječkom Pravnom fakultetu. Dalija Orešković namjerava oko te inicijative za ocjenu ustavnosti zbog „neustavnog“ produljenja mandata za desetoro ustavnih sudaca, kako je rekla i u razgovoru za Nacional, okupiti još kolega saborskih zastupnika, ali i ustavne stručnjake spremne da pomognu u formuliranju konkretnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Napokon, još uvijek, kako je rekla, nije posve jasno jesu li ustavni suci opozvali tu njihovu odluku na temelju Izvješća o produljenju mandata desetorici sudaca, a koju su htjeli zatajiti i Sabora, i hrvatskoj javnosti o čemu su ostavili i pisani trag u usvojenim dokumentima.
Iako je svjesna da su male šanse da se tom inicijativom može prisiliti i četvoro ustavnih sudaca, koje je i predsjednik Zoran Milanović prozvao i pozvao da podnesu ostavke, ne želi od toga odustati makar morala čekati do listopada sljedeće godine kada treba biti izabrano još troje ustavnih sudaca. Ostavke je predsjednik Milanović osim za predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića i Matu Arlovića, zatražio i za dvojicu reizabranih ustavnih sudaca iz HDZ-ove kvote. To su Rajko Mlinarić, kao i Miroslav Šumanović, jer su i oni glasali za tu spornu odluku za koju je predsjednik Milanović ocijenio da je bila napad na Ustav.. A Miroslav Šumanović otac je Vladimira Šumanovića, docenta s Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu, povijesnog revizionista, koji dvoji o zločinačkom karakteru NDH, a znanstveno je posvećen istraživanjima partizanskih zločina. Vladimir Šumanović, sin ustavnog suca Miroslava Šumanovića, zdušno se zalagao i da profesorica Vlatka Vukelić, također povijesni revizionist o zločinačkom karakteru NDH, postane dekan Fakulteta hrvatskih studija. Ali Senat zagrebačkog Sveučilišta na kraju to nije prihvatio.
Kako se ovaj put Zoran Milanović i javno oglasio: „Nije to bila glasina, kako sam se nadao, već nezapamćeni udar na ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Na prijedlog predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, dojučerašnji saziv Ustavnog suda sam je sebi produžio mandat“. Govoreći o tom „neustavnom“ produljenju mandata ustavnim sucima, zastupnica Orešković rekla je da „uopće ne sumnja da je to napravljeno na inicijativu predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića“. Ali, kako je naglasila, „uz želju i volju nekoga iz kuhinje HDZ-a“. Na konkretno pitanje na koga u HDZ-u misli odgovorila je: „Je li to smislio Plenković ili Šeks neću nagađati, ali vidim da nitko u HDZ-u ne vidi problem u tom protuustavnom napadu na Ustav i na ustavno-pravni poredak Hrvatske. Sigurno to nisu učinili bez razloga. Čisto sumnjam da im je ovaj intermeco od desetak sati bio na pameti kada su o tome odlučivali. Kao pravnik mogu imati i imam najgore mišljenje o Miroslavu Šeparoviću kao pravniku, ustavnom sucu, bivšem ministru pravosuđa i odvjetniku. Ali ne vjerujem da je to bio potez nepromišljenih glupana. To je bilo zlonamjerno, promišljeno i napravljeno kao tempirana politička bomba“.
Pitali smo Daliju Orešković je li očekuje da će nakon svega četvorica prozvanih ustavnih sudaca podnijeti i ostavke. Evo i što je odgovorila na to pitanje: „Naravno da ne očekujem da će podnijeti ostavke. Nakon što su ustavni suci reizabrani nitko im ništa ne može, pa im tako ne može ništa ni predsjednik države, ni Hrvatski sabor. Prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu nitko od nas saborskih zastupnika, bilo dvotrećinskom, bilo stopostotnom većinom ne može im izglasati nepovjerenje. Ne može se maknuti ustavnog suca zbog ovog Izvješća o produljenje mandata ustavnim sucima iako se radi o kršenju Ustava, jer im je istekao Ustavom definirani mandat. Oni koji se nazivaju čuvarima ustava prekršili su Ustav. Ima li većeg apsurda? Uvjerena sam da nema većeg apsurda. Sve se svodi na njihovu dobru volju hoće li podnijeti ostavke, a vjerujem da ih neće podnijeti“.
NEPOJMLJIVO Orešković: Građani imaju pravo na Ustavni sud, ali ako tamo sjede ovakvi suci…
Na koncu je cijelu ovu situaciju zastupnica Orešković stavila i u širi politički kontekst. „Ovo je trenutak političke i pravne povijesti kada se moramo upitati imamo li mi uopće državu. Ovo je nešto nezamislivo. Čini mi se da unutar 27 država članica Europske unije nikada nigdje nije viđeno nešto slično. Ovo nisu jedine inicijative vezane uz ovo Izvješće Ustavnog suda. Nećemo i ne smijemo dozvoliti da se preko ove teme olako prijeđe. Da se ova tema zatrpa. Da prihvatimo činjenicu da sljedećih osam godina našim građanima kada se sa svojim predmetima nađu na Ustavnom sudu odlučuju takvi ustavni suci“, rekla je Orešković.
A pogledajmo i čime je obrazložio svoju odluku Ustavni sud u starom sastavu kada je donosio ne samo oporbenim političarima, nego i ustavnim stručnjacima sporno Izvješće od 6. prosinca o „neustavnom“ produljenju mandata desetorici ustavnih sudaca. Ustavni sud se pozvao na članak 2. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, koji, kako se navodi, „izrijekom zahtijeva od Ustavnog suda da ‘jamči poštivanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje temelji na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske'”. Prema tom njihovom tumačenju „ta ustavna obveza nameće Ustavnom sudu i pozitivnu obvezu provesti opći ustavni nadzor u slučaju kada ocijeni da je na provjeri privrženost demokraciji utjelovljenoj u Ustavu, odnosno da su u opasnosti temeljne vrednote demokratske države utemeljene na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava“. Doduše, u točci 2. tog njihovog tumačenja iz članka Ustavnog zakona preciziraju i da se „Ustavni sud općim nadzornim ovlastima smije koristiti samo iznimno, kad utvrdi takvu pojavu koja prijeti narušavanjem strukturalnih obilježja hrvatske ustavne države, to jest njezina ustavnog identiteta, uključujući najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske“. Naglašavaju, doduše, i da „okolnosti moraju biti izuzetne, prijetnja stvarna, a druga sredstva neučinkovita“.
Međutim, troje ustavnih sudaca, Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec, koji su glasali protiv te odluke Ustavnog suda nazvane Izvješćem, svoj su stav i temeljito obrazložili ocijenivši da u biti te okolnosti nisu bile ni izuzetne, niti je prijetnja po ustavno pravni poredak bila stvarna, a druga sredstva neučinkovita da bi se mogli održati predsjednički izbori 29. prosinca ove godine i bez Ustavnog suda. Tako ovo troje ustavnih sudaca i navode da je „apstraktna nadzorna ovlast Ustavnog suda u izbornom postupku pažljivo ograničena“.
VIŠE OD SKANDALA ‘Imamo tijelo koje sutra može opravdati bilo kakvu odluku vladajućih. Doslovno’
„Ustavni sud prvenstveno djeluje preventivno upozoravajući na nedopušteno postupanje kako bi usmjerio primarno nadležna tijela izbornog postupka da svojim konkretnim pojedinačnim odlukama otklone moguće povrede. Ključnu ulogu u tom smislu ima Državno izborno povjerenstvo. Državno izborno povjerenstvo ima osnovnu nadležnost odlučivanja u situacijama u kojima dolazi do izbornih povreda u postupcima pojedinačnih sudionika izbornog postupka. Odluke Državnog izbornog povjerenstva o postupcima sudionika izbora zasigurno predstavljaju “akt upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti” i kao takva moraju biti podložna sudskoj kontroli sukladno članku 19. Ustava“, navode u svom očitovanju ovo troje ustavnih sudaca.
Ali, na koncu naglašavaju i činjenicu da „u slučaju prestanka funkcionalnosti Ustavnog suda ne bi prestala dužnost Državnog izbornog povjerenstva da osigura regularnost izbornog postupka“. Doduše, kako navode, „postupanje Državnog izbornog povjerenstva bilo bi i dalje podložno sudskoj kontroli pa čak i u slučaju izostanka pravovremenog djelovanja DIP-a kojim bi došlo do povrede nečijeg izbornog prava“. Napokon, osvrnuli su se i na „neustavno“ produljenje mandata ustavnim sucima. Tako Abramović, Kušan i Selanec u očitovanju navode da „najupečatljivije obilježje postupanja u koje se u ovoj situacije upustila većina ovog sastava Ustavnog suda predstavlja činjenica da ni na koji način ne spori da je odredba Ustava koja izravno regulira pitanje produljenja isteklog mandata jasna u svom značenju. Jasna je i volja Ustavotvorca u tom pogledu. Nakon isteka šest mjeseci daljnje produljenje nije moguće. No, usprkos toga, većina je ocijenila da ima ustavnu ovlast odstupiti od tog značenja, odnosno da ima ovlast ne primijeniti ustavnu odredbu u njenom punom opsegu. Izuzimajući iz primjene odredbu Ustava koja je jasna po svom značenju većina je izašla iz svoje ustavnosudske uloge jamca dosljedne primjene ustavnih odredbi. U Ustavu ne postoji odredba iz koje bi na bilo koji način proizlazilo da Ustavni sud ima ovlast izuzimati iz primjene one odredbe Ustava zato što njihove učinke smatra nepoželjnima“.
OREŠKOVIĆ: ‘Ustavni suci kao kršitelji Ustava. Pa toga se niti AP ne bi sjetio’
Dok je ovo bio dio stručnih ustavno-pravnih obrazloženja stava u tumačenju Ustava troje ustavnih sudaca, Dalija Orešković se osvrnula i na procesne probleme za samu ideju iz njene saborske inicijative za podnošenje na ocjenu ustavnosti odluke Ustavnog suda o „neustavnom“ produljenju mandata desetorici ustavnih sudaca. Prema njenim riječima, trenutačno je pitanje može li uopće Ustavni sud donijeti odluku potrebnom većinom od sedmero ustavnih sudaca i u ovom novom sazivu Ustavnog suda. Zašto? Zato što su u Ustavnom sudu ostala četiri ustavna suca, koja su glasali za tu spornu odluku, a od glasanja u tom predmetu moralo bi se izuzeti i troje sudaca, koji su glasali protiv te odluke. A to su Abramović, Kušan i Selanec. Drugim riječima, moglo bi glasati za takvu odluku o neustavnosti samo šestoro sudaca iz ovog novog saziva Ustavnog suda, a to ne bi bilo dovoljno da se Izvješće Ustavnog suda o produljenju mandata za desetoro sudaca proglasi neustavnim.
„Dakle, nemamo sedmoro sudaca, koji bi mogli donijeti takvu odluku, pa da bi ta odluka bila i pravovaljana. To znači da bismo imali svega šest ustavnih sudaca, koji bi se mogli baviti raspravljanjem i odlučivanjem o toj prevažnoj institucionalnoj stvari za državu, pa bi za tu odluku trebalo pričekati listopad sljedeće godine kada će se izabrati preostala tri nova ustavna suca umjesto Miroslava Šeparovića, Mate Arlovića i Gorana Selaneca, kojima tada istječu mandati. Ovo je samo jedna u nizu procesnih zamki za našu inicijativu, ali to dokazuje do koje je mjere Hrvatska institucionalno neuređena i nesređena država. Sada više ne mogu izbjeći ni pomisao da bi Ustavni sud u nekim slučajevima mogao donijeti još i gore odluke“, zaključila je Dalija Orešković u razgovoru za Nacional.
Komentari