Saborska zastupnica Dalija Orešković, rođena Zagrepčanka, za Zagreb News analizira razloge kašnjenja obnove metropole, poteze nove zagrebačke vlasti i aktualna politička događanja u Hrvatskoj.

Obnove nema, a izgovor za nečinjenje traži se u lošem i neprovedivom Zakonu koji se krojio za potrebe te obnove, i to nakon što je takav zakon već više od godinu dana na snazi. Najave izmjene Zakona samo su još jedna prazna reklama. Obnove nema jer nedostaje ideja i vizija što bi i kako trebalo obnavljati, a nema ni financijskih sredstava u javnom proračunu za sve.

Potres se mora iskoristiti za cjelovitu urbanu obnovu i novo ruho grada, nužan je iskorak. Brojne državne i gradske institucije, fakulteti, bolnice i druga javnopravna tijela, smještena su u zgrade koje nisu primjerene potrebama našeg vremena. Primjerice, za Hrvatski sabor i Vladu predlažemo izgradnju novog upravnog centra sa svim modernim logističkim uvjetima, urušene fakultete premjestiti u novoizgrađeni kampus, a postojećim nekretninama dati neku drugu svrhu i namjenu. Privatne nekretnine treba obnavljati tako da se obnova gdje god je to moguće financira iz investicijskih potencijala same zgrade. Država bi trebala stvorili učinkovit pravni okvir i reći pod kojim uvjetima i s kojim iznosima će pomoći u obnovi, a građani bi sami trebali ugovarati poslove s izvođačima radova, bez da za privatne nekretnine država provodi javnu nabavu.

Uz veliku podršku javnosti idu i velika očekivanja, veliki rizici da se obećano neće moći ispuniti kao i puno podmetanja klipova pod noge. U općem je, javnom interesu da se u Zagrebu pokrene kotač pozitivnih promjena, pa makar se za sve ne pronašla prava rješenja odmah.

Utjecala je. No Milana Bandića više nema, a njegova vladavina ne smije biti izgovor za nebrigu za koju smo suodgovorni mi sami. Vlast je onakva kakvu izaberemo i kakvu dopustimo da nam bude.

Na temelju onih informacija koje znamo iz medija, a to je da je ministar financija ljetovao na jahti poduzetnika s kojim se sprijateljio nakon što je postao ministar, tvrdim da to za Zdravka Marića predstavlja primitak nedopuštenog dara u smislu Zakona o sprječavanju sukoba interesa, povodom čega bi Povjerenstvo trebalo provesti postupak i ministru izreći ozbiljnu sankciju. Pogrešno bi bilo svoditi ovaj slučaj na istraživanje je li bilo pogodovanja prilikom poslovanja tvrtki tog poduzetnika s državnim tijelima u kojima ministar financija ima ključnu položajnu ulogu. U tom slučaju, to više ne bi bio predmet za Povjerenstvo, već moguće kazneno djelo primanja ili davanja mita, odnosno čista korupcija. Zdravko Marić je jedan od potpredsjednika Vlade i time član užeg kabineta. To ga čini jednom od najmoćnijih osoba u državi, pogotovo imajući na umu kako trodioba vlasti ne postoji u praksi. Hrvatski sabor ne kontrolira vladu, već parlamentarna većina podanički sluša što im premijer kao stranački šef ima reći. Zakoni koje Vlada upućuje u proceduru, HDZ-ovci ne propituju, samo dižu ruke u zrak. Sjetimo se lex Agrokora. Borgovci su isto bili nečiji frendovi. Svi su lijepo profitirali na temelju Zakona kojeg su si sami, po vlastitim željama i potrebama napisali. Sjetimo se i frenda nadimka Jolly, također poduzetnika, koji je na svojim ramenima nosio maleckog ministra u žaru navijanja na tribinama Svjetskog prvenstva. I njegove afere još jedno su u nizu upozorenja kako ministrima nije i ne smije biti dopušteno da im se poduzetnici omile davanjem darova, a takvim se darom smatra i ljetovanje na jahti. Poznanstva i veze s ministrom koji može biti sklon vratiti primljenu uslugu i dar svakom poduzetniku dobro dođu.

Rješenje vidim u jačanju uloge sudbene vlasti u postupku izbora i imenovanja čelne osobe sudbene vlasti. Kada govorimo o tome kako bi sustav trebalo urediti i što promijeniti, ne slažem se s tezama predsjednika države izrečenim u dosadašnjim propalim postupcima izbora predsjednika Vrhovnog suda. Od sustava koji proizlazi iz Ustava, po kojem bi se predsjednik države i premijer odnosno njegova parlamentarna većina trebali „dogovoriti građani nemaju ništa. Tako se postavlja osoba koja paše moćnicima na vlasti, a nama treba netko čiji prethodni profesionalni rezultati i karijera svjedoče da će biti najkompetentnija osoba unutar sudbene vlasti. Stav kako bi na tom vrhu trebao biti netko tko prethodno uopće nije bio sudac, naprosto je pogrešan. To je podcjenjivanje specifičnog znanja i iskustva bez kojeg nema pravičnog i poštenog suđenja, pa time niti pravične i poštene sudbene vlasti. Neovisnost pravosuđa se postiže time što objektivni i mjerljivi kriteriji u odabiru kandidata imaju veću važnost i težinu, u odnosu na odabir koji provodi predsjednik države, tko god to u nekom trenutku bio.

Što će im snaga koju imaju s obzirom na to da imaju parlamentarnu većinu, kada za to nemaju apsolutno nikakvu volju. Obračun s korupcijom za HDZ bi zapravo značio pritiskanje gumba za autodestrukciju.

Ne. Pravo lice korupcije u Hrvatskoj je HDZ, a Bandić je bio njihov saveznik na razini glavnog grada i samo jedan njezin dio. Korupcija će se i dalje generirati kroz sustav koji je osmislio HDZ. Mislim na prekomjeran broj županija i teritorijalnu razmrvljenost u 555 gradova i općina, na kroj izbornih jedinica i izborno zakonodavstvo, na ovlasti i nadležnosti različitih institucija i tijela, u kojima nedostaje sustav unutarnje i vanjske kontrole, odgovornost i prave sankcije.