Otezanje Europske komisije s izdavanjem uporabne dozvole ruskom plinskom divu Gazpromu za nedavno dovršeni plinovod Sjeverni tok 2, poluprazna plinska skladišta u većini zemalja članica EU-a, ekstremni rast cijena plina potaknut rastom potražnje, ali i neizvjesna politička situacija na rusko-ukrajinskoj granici koja prijeti opasnim ratnim sukobom, čimbenici su koji su rezultirali nestabilnošću i nesigurnošću na energetskom tržištu Europe. Posljedice takvog stanja već se osjećaju u cijeloj Europi, pa i u Hrvatskoj. O tome što nas čeka u bližoj budućnosti, kakav rasplet događaja na plinskom tržištu možemo očekivati u narednim mjesecima i jesu li nedavne mjere hrvatske vlade dostatne za smanjenje negativnih posljedica sadašnjeg stanja na domaće gospodarstvo koje se tek oporavlja od ekonomske krize izazvane pandemijom, porazgovarali smo s predsjednikom Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP) dr. Daliborom Pudićem.

MEGAWATT: Kako komentirate aktualnu situaciju na tržištu plina u EU-u? Što je uzrokovalo tako nagli rast cijena plina i poremećaje u opskrbi energentom prije svega na europskom tržištu?

Najnovija situacija na tržištu plina u EU zaista je bez presedana. Riječ je o do sada neviđenom scenariju i povijesno rekordnoj razini cijena plina. Budući da se enormne cijene održavaju već mjesecima, a nisu nastupile kao rezultat značajnijeg nedostatka raspoloživih količina plina ni stvarnog rasta troškova u segmentima plinskoga lanca, riječ je o svojevrsnoj distorziji tržišta plina. Analitičari tržišnih kretanja očekivali su rast cijena plina, ali ne do tako visokih razina koje su pogodile cijeli lanac plinskog sektora, gospodarstvo i kućanstva. Analitičari su u svojim osvrtima često isticali najvažnije čimbenike rasta cijene plina, a to su rast potražnje uslijed oporavka industrijske proizvodnje, rast potražnje za ukapljenim prirodnim plinom u Aziji, smanjenje proizvodnje u Norveškoj i Nizozemskoj, niska razina zapunjenosti europskih skladišta plina na početku ogrjevne sezone, izostanak veće proizvodnje nafte zemalja članica OPEC-a i rast cijena emisija plinova štetnih za okoliš. Ove čimbenike mogli bismo nazvati grupom eksplicitnih čimbenika. Međutim, time se sigurno ne može opravdati rast cijena izražen u stotinama postotaka. Dakle, jasno je da su tu djelovali i drugi čimbenici – nazovimo ih implicitnima – koji su primarno geopolitičkog, ali i psihološkog karaktera. Upravo je ta grupa implicitnih čimbenika ponajviše utjecala na sadašnje stanje na tržištu plina.

MEGAWATT: Hrvatska vlada je prošlog tjedna donijela paket mjera za ublažavanje udara na standard građana zbog rasta cijena energenata. Osim ograničavanja rasta cijena električne energije i plina predviđeno je i snižavanje stope PDV-a na na plin i još neke mjere. Kako komentirate taj paket mjera? Može li on i i na koji rok ublažiti financijski šok i udar na kućne budžete?

Moram reći da je paket mjera koje je donijela Vlada izuzetno dobar i da će zasigurno ublažiti financijski šok koji bi se javio u slučaju da takve mjere nisu donesene. Na žalost, mnogima će i ovo poskupljenje od 20 posto biti veliko, ali onda možemo zamisliti što bi se dogodilo u slučaju da mjere nisu donesene. Kako su izdašne mjere donesene na godinu dana, nadam se da će Vlada promatrati što će se događati sa cijenom plina i pravovremeno reagirati u slučaju potrebe. Osobno mislim da se nije reagiralo na ovakav način da bi tržišne cijene koje bi cijenu plina podigle i za 80 posto veliki broj kućanstava gurnulo u energetsko siromaštvo, kao što bi i puno veći broj obrtnika i poduzetnika bili prisiljeni zatvoriti svoje obrte i poduzeća, odnosno povećati svoje cijene što bi se odrazilo na povećanje cijena njihovih proizvoda kao i na porast inflacije.

MEGAWATT: Koliko su politička nestabilnost na rusko-ukrajinskoj granici i odugovlačenje EK-a da plinovodu Sjeverni tok 2 izda uporabnu dozvolu pridonijeli sadašnjoj situaciji na plinskom tržištu? Jesu li ta dva momenta jedni od glavnih krivaca za nastalu situaciju?

Neizvjesnost u vezi s početkom rada plinovoda „Sjeverni tok 2“ i zategnuti rusko – ukrajinski odnosi sigurno su pridonijeli sadašnjem stanju na tržištu plina. Pri tome ne bi trebalo zanemariti da se ta pitanja prelamaju kroz prizmu ukupnih američko – ruskih odnosa i prijepora koji su od prvorazrednog značaja u globalnom geopolitičkom okviru. Natjecanje moćnih rivala u području energenata sigurno ima svoju cijenu. Ponekad je ona ekstremno visoka kao i sada, a ponekad ona rezultira i nižim cijenama.

MEGAWATT: Je li se ovaj scenario mogao izbjeći?

U postojećim uvjetima vjerojatno ne. Međutim, bolje upravljanje procesom energetske tranzicije i slanje ispravnih signala od kreatora energetske politike spriječili bi stvaranje velikih poremećaja na tržištu plina. Naime, energetska tranzicija predstavlja složen dinamički proces kojim je moguće upravljati samo uz uvažavanje principa fleksibilnosti i prilagodljivosti. Poruke slane zadnjih godina koje su vodile tome da se umanji značaj prirodnog plina kao bitnog tranzicijskog energenta, ugrozile su infrastrukturne projekte za prirodni plin koji se na razini EU-a više ne podupiru, pri čemu je zanemarena povezanost tržišta električne energije i plina koji ima važnu ulogu u uravnoteženju elektroenergetskog sustava u mnogim regijama u svijetu.

MEGAWATT: Prema predviđanjima nekih inozemnih stručnih portala i energetskih analitičara, tako visoke cijene plina mogle bi potrajati i cijelu 2022. godinu. Slažete li se s tom procjenom?

Buduća kretanja cijena plina teško je ako ne i nemoguće predvidjeti. Nesigurnost na tržištu i dalje je prisutna. Nažalost, stanje na relevantnoj „Dutch TTF Gas Futures“ listi ne ulijeva optimizam. Ipak, moguće je da dođe do pada cijene plina, ali otvorena su pitanja do koje razine i hoće li se to dogoditi krajem 2022. godine ili u 2023. godini, ali do korekcije će zasigurno doći. Realno gledajući, mnogi utjecajni čimbenici čine prognoze cijena na tržištu plina nepouzdanima i izgleda da će nesigurnosti na globalnom tržištu plina biti i dalje prisutne.

MEGAWATT: O čemu će ovisiti kretanje cijene plina na svjetskom tržištu u narednim mjesecima i godinama?

Troškove energetske tranzicije naprosto će trebati nekako podmiriti. Ne treba zanemariti ni tendenciju pretvaranja plinskih kompanija u energetske, što će opet implicirati izuzetno velike troškove. Možda će moćne plinske kompanije nastojati kontinuirano održavati visoke cijene plina kako bi kumulirale sredstva koja će im olakšati podmirivanje očekivanih ogromnih troškova niskougljične tranzicije.

MEGAWATT: Europska komisija je nedavno prihvatila zahtjev nekoliko zemalja članica EU-a da se nuklearna energija i plin proglase „zelenim“ energijama, što bi trebalo olakšati investicije u plinska i nuklearna energetska postrojenja. No brojne ekološke organizacije tu odluku nisu dobro primile iako je plin već godinama prihvaćen kao tranzitni energent. Kako gledate na tu odluku EK i što bi na trebala donijeti članicama EU-a, ali i Hrvatskoj?

U EU-u je upitno koliko je prirodni plin zaista prihvaćen kao tranzicijski energent, s obzirom na to da se pripadajući veliki infrastrukturni projekti više ne podupiru. Međutim, Europska komisija je 2. veljače ove godine predstavila dokument pod nazivom „Taxonomy Complementary Climate Delegated Act“. Riječ je o dokumentu koji teži ublažavanju klimatskih promjena, s time da su određene plinske i nuklearne aktivnosti uključene u popis gospodarskih djelatnosti obuhvaćenih Taksonomijom EU-a. U slučaju plina postavljeni su uvjeti da je riječ o doprinosu tranziciji prema klimatskoj neutralnosti i doprinosu tranziciji od ugljena na obnovljive izvore energije. Dakle, moguće je da se otvara mogućnost za investicije u plinske elektrane, koje zbog svoje velike instalirane snage mogu značajno doprinijeti redukciji emisija CO2 zamjenjujući termoelektrane na ugljen. U okviru EU-a, države poput Poljske i Njemačke znatan dio električne energije proizvode u termoelektranama na ugljen, a i HEP ima termoelektranu na ugljen u Plominu. Ubrzo će se vidjeti koliki će biti utjecaj zelene opcije u osporavanju spomenutog recentnog dokumenta Europske komisije.

MEGAWATT: Poznata je i svojedobna najava prelaska TE Plomin na plin. Je li ta ideja još aktualna i podržavate li je?

Polazeći od sadržaja spomenute Taksonomije trebat će provjeriti mogućnosti za uklapanje projekta TE Plomin 3 u novopostavljene uvjete. Podržavam tu mogućnost i smatram da bi bila korisna za Hrvatsku. Riječ je o potencijalnom novom plinskom bloku značajne instalirane snage na lokaciji sadašnje TE Plomin, čime bi se osigurala sigurna i stabilna proizvodnja električne energije s pozitivnim utjecajem kako na hrvatski elektroenergetski sustav tako i na hrvatski plinski sustav u cjelini.

MEGAWATT: Što se događa na hrvatskom plinskom tržištu? Jesu li tvrtke koje su već u prosincu počele dobivati astronomske račune za potrošeni plin, doista žrtve nemara i neprofesionalnog pristupa domaćih opskrbljivača koji nisu bili skloni sklapanju dugoročnih, terminskih ugovora s dobavljačima ili uzrok problema leži negdje drugdje?

Prije svega treba istaknuti da je recentno stanje na tržištu plina pogodilo cijelo europsko gospodarstvo. Dakle, nije riječ o tome da su hrvatske tvrtke sada izložene, a europske ne. Hrvatski gospodarski subjekti su jako izloženi tržištu, s obzirom na to da nabavljaju plin na temelju sklopljenih ugovora po tržišnim uvjetima, za razliku od kućanstava koja su velikom većinom iskoristila mogućnost da ostanu u javnoj usluzi opskrbe plinom. U slučaju hrvatskih opskrbljivača plinom očito je da postoje velike razlike u pristupu: pojedini opskrbljivači osigurali su plin po fiksnoj (nižoj) cijeni u duljem razdoblju, a pojedini nisu. Nažalost, veliki problem predstavlja činjenica da je u ovoj drugoj grupi i Gradska Plinara Zagreb – Opskrba koja je zaista veliki opskrbljivač.

Razumijem poduzetnike i situaciju u kojoj su se našli, no ipak treba naglasiti da oni sami biraju svog opskrbljivača plinom. Stoga su trebali biti informirani o uvjetima pod kojima njihovi opskrbljivači nabavljaju plin na tržištu. Vjerojatno je da su to radili, da ne bi sklapali ugovore s opskrbljivačima koji nisu osigurali dugoročniju nabavu plina po prihvatljivim cijenama i nisu koristili mogućnost premošćivanja rizika, tzv. hedging. Međutim, zbog korektnosti treba naglasiti da je sve to odraz jednog proteklog vremena kada se rizik ovako visokog rasta cijena plina nije podrazumijevao.

MEGAWATT: Kako će, po vašem mišljenju, vladin energetski paket mjera utjecati na hrvatsko gospodarstvo?

Paket mjera Vlade sigurno će utjecati pozitivno. Efekt očekivanog smanjenja stope PDV-a odrazit će se na sve kao ipak manji iznos povećanja cijene plina. Efekt vaučera bit će jasno vidljiv u segmentu siromašnih kućanstava. Nadalje, mjere poput smanjenja poreza i vaučera značajno će smanjiti broj novih energetski siromašnih kućanstava, kao i broj onih koji bi se eventualno izložili promjeni načina grijanja, što bi ih izložilo dodatnom nepotrebnom investicijskom trošku. U kriznim vremenima svi trebamo biti solidarni s najugroženijima, štiteći tako zdravlje i integritet tih ljudi. Stoga smatram da su vaučeri i smanjenje poreza na dobit dobre intervencije, ali ne i umjetno ograničavanje cijene plina koje bi sigurno narušilo lanac opskrbe prirodnim plinom.

MEGAWATT: Što ako visoka razina cijene plina u svijetu ostane i u narednoj godini? Može li se takav način umjetnog održavanja cijene na niskim razinama kakav je zamislila Vlada održati na duge staze?

Sumnjam da bi tako visoka razina cijena mogla ostati i u sljedećim godinama, jer bi to ubrzalo proces tranzicije, a i kupci bi se okrenuli drugim energentima, što nije interes proizvođača plina. Ali ako bi visoka razina cijena plina u svijetu ostala i u sljedećim godinama i ako bi pritom plinske kompanije ostvarile ogromne profite, to bi privuklo jako puno investitora u plinski sektor, poglavito u istraživanja i razvoj. Umjetno održavanje cijena na niskim razinama sigurno nije opcija za države na duge staze, jer bi se to odrazilo na smanjenje usluge građanima u drugim sektorima.

MEGAWATT: Brojni energetičari upozoravaju da Hrvatska danas plaća danak neulaganju u nove domaće rezerve plina. Slažete li se s tom konstatacijom i hoće li u rješavanju tog problema pomoći nove istražne koncesije na kopnu koje su podijeljene u posljednjih pet godina?

Energetska neovisnost svake države podrazumijeva značajno oslanjanje na domaće izvore. Hrvatska je proizvođač plina i pripada grupi od samo nekoliko država članica EU-a koje imaju plinske izvore na svom teritoriju. Još donedavno proizvodili smo 70 posto vlastitih godišnjih potreba, a danas proizvodimo samo 30 posto. U tom pogledu Hrvatska treba valorizirati vlastite potencijale i ne povoditi se za interesima država uvoznica ma koliko one bile gospodarski snažne i politički utjecajne u EU-u. To su prepoznale hrvatske vlasti i zbog toga prirodni plin ima ulogu u Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu, koju je donio Hrvatski sabor u veljači 2020. godine. Stoga su ulaganja u domaće rezerve plina i nadalje nužna i bez prave alternative. Sigurno postoje potencijali da povećamo domaću proizvodnju plina i tako smanjimo sadašnji previsoki udio uvoza, pri čemu mogu pomoći i nove istražne koncesije koje ste spomenuli.

MEGAWATT: S druge strane, konačno je dovršen LNG terminal na Krku koji nam je otvorio novi dobavni pravac plina. Već se čuju i sugestije da treba nastaviti s realizacijom druge faze toga projekta koja podrazumijeva izgradnju kopnenog terminala i proširenje kapaciteta. Slažete li se s tom idejom?

Po mom dubokom uvjerenju prirodni plin predstavlja ključni energent koji će, s obnovljivim izvorima energije i vodikom, imati presudnu ulogu u energetskoj tranziciji. Pritom je riječ o procesu koji će trajati desetljećima, a ne godinama. U tom kontekstu, dugoročna sigurnost opskrbe i potreba osiguranja stabilnosti energetskog sustava nameću potrebu izgradnje većeg kapaciteta za ukapljeni prirodni plin (LNG) od onoga koji imamo danas na FSRU brodu. Uz uvjet instaliranja većeg kapaciteta za ukapljeni prirodni plin, Hrvatska bi uz svoju vrlo povoljnu geografsku poziciju mogla postati i važan čimbenik energetske sigurnosti na širem području.

Jurica Galoic/PIXSELL