Priča o Dadi Topiću jedna je od najzanimljivijih na domaćem estradnom nebu, sve i svašta je prošao kroz život, a djetinjstvo mu je uvelike obilježilo i ime koje mu je otac nadjenuo neposredno poslije rata. Naime, te 1949. nije bilo nimalo popularno djetetu dati ime Adolf. Ipak, baš takvo je dobio. Postao je Adolf po očevu prijatelju koji ga je spasio tijekom Drugog svjetskog rata. Usto, taj gospodin je postao i njegov krsni kum. Zbog imena je tijekom školovanja bio povremeno na meti profesora koji su pretpostavljali da mu je otac – simpatizer ustaškog pokreta. Istina je suprotna, otac mu je bio u partizanima, kao i Adolf koji je njegovom ocu spasio život.

“Pobjedniči partizanski mentalitet nekako je apstrahirao crkvu i crkvene običaje. Rođen sam u Dalmaciji, a tamo ima jedno tradicionalno vjerovanje, da se dijete mora krstiti odmah po rođenju, dok se u crkvu nije moglo ući ukoliko vas ne uvede neko od ovih iz prvog dijela priče, tako da je moj krsni kum jedan Židov koji se zvao Adolf Kenig, a uz to bio je i partizan i imao čin pukovnika. Samo on je mogao organizirati uz svoj blagoslov da budem kršten u crkvi. Tako da sam dobio ime po njemu. Ne znam koliko je njemu bilo ugodno u partizanima, ali meni je strašno bilo neugodno biti Adolf u ovim poslijeratnim godinama. Al’ dobro, preživio sam i uspio se odbraniti. Nadimak Dado sam dobio tek u srednjoj školi, kada su se počeli nizati problemi oko mog imena, tako da je to ostalo i do danas.”