Srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić izjavio je u utorak navečer da među Srbima i Hrvatima postoji “sindrom prevelike bliskosti, velikih sličnosti, ali ogromnih razlika, kompleksa i taštine” i pozvao da se to prevlada u interesu boljih srpsko-hrvatskih odnosa.

Naš problem je što se, jezikom koji govorimo, previše dobro razumijemo, a da nije tako ne bismo znali što sve govorimo jedni o drugima, rekao je Dačić u emisiji “Takovska 10” Radio televizije Srbije.

“To je sindrom prevelike bliskosti, velikih sličnosti, ali ogromnih razlika, kompleksa i taštine. Prevladajmo to”, rekao je Dačić.

O najavljenom otopljavanju odnosa Srbije i Hrvatske Dačić je u emisiji razgovarao s predsjednikom Srpskog narodnog vijeća (SNV) u Hrvatskoj Miloradom Pupovcem i ministarom za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog u Vladi Srbije i čelnikom Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislavom Žigmanovom.

Koncem 2022. godine Ivica Dačić je objavio da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zatražio da, u kontaktima s čelnicima manjinskih zajednica u obje države, započne odleđivanje odnosa Srbije i Hrvatske.

Uoči pravoslavnog Badnjeg dana predstavnici Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji, Pupovac i Žigmanov, potpisali su u Zagrebu Deklaraciju o suradnji, a na Badnji dan su u Zagrebu pored njih božićnu česnicu lomili hrvatski premijer Andrej Plenković, šefovi diplomacije Ivica Dačić i Gordan Grlić Radman i patrijarh srpski Porfirije.

Javno smo rekli da, “usprkos različitim stanjima u službenim odnosima, vodstva zajednica hoće, žele i ostvaruju suradnju u brojnim segmentima kulture, formiranja politika, sporta i na taj način svjedoče vlastitu posvećenost suradnji, dijalogu, međusobnoj podršci”, rekao je Žigmanov, komentirajući nedavne razgovore u Zagrebu.

Pupovac je ocijenio da su, “nakon mnogo vremena, stvari sada izgledale pozitivnije nego što su bile niz godina unazad”.

“Bilo je događaja s negativnim nabojem i ovo je došlo kao iznenadni događaj koji je otvorio neku moguću perspektivu za poboljšanje odnosa”, ocijenio je Pupovac.

On je istaknuo “dvije pozitivne dimenzije susreta” u Zagrebu – iskazanu spremnost za razgovor, te početak tog dijaloga u formatu dvojice šefova diplomacije – Ivice Dačića i Gordana Grlića Radmana, navodeći da je taj format “bio realno moguć u ovom trenutku”.

Ako ističemo samo oko čega se ne slažemo, nećemo daleko stići, ocijenio je Dačić.

On je istaknuo da su problemi koji se mogu rješavati pitanja nestalih i pitanja mirovina, ekonomsko-socijalnog statusa, radnog staža, sukcesije.

Žigmanov drži da je u procesu zatopljavanja odnosa potreban “tihi rad” i tehnička suradnja u postojećim radnim skupinama i međudržavnim povjerenstvima.

“Ja bih da povjerenstva održe sastanke po sektorima i da ona odrede prioritete. Meni je najosjetljivije pitanje ratova, nasljeđa, nestalih – koje ima i najdublji i najveći humanistički značaj i trebalo bi u tehničkoj suradnji, razmjenom podataka, rješavati pitanja”, rekao je Žigmanov.

Istodobno, on je sugerirao da bi to trebalo činiti “bez velikog prisustva medija”.

Po ocjeni Pupovca, povjerenje između vodećih ljudi koji predstavljaju Srbiju i Hrvatsku može se obnavljati “samo kroz razgovor”.

Pupovac je ukazao da je “mnogo poruka u medijskom prostoru koje produbljuju nepovjerenje”, i da “politički jezik koji se koristi” u javnom prostoru “ne doprinosi izgradnji povjerenja”.

“Mnogo je stvari koje su vodeće ljude udaljile, kao što su udaljile i dvije zemlje i sada je blagorodna stvar što se to dogodilo i što je premijer Plenković to (“odleđivanje” odnosa) prihvatio”, ocijenio je Pupovac.

Žigmanov je ukazao na mnoge pozitivne korake u odnosu prema hrvatskoj zajednici u Srbiji, navodeći otkup rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu, otvaranje odjela na hrvatskom jeziku u Subotici i Sonti i druge. “Ono što je krucijalno – mojim izborom u Vladu, zahvaljujući Vučiću, mi sada možemo i institucionalno odgovarati na izazov”, rekao je Žigmanov.

Pupovac je naveo da ima dobrih strana i kada je u pitanju pozicija Srba u Hrvatskoj, poput političke predstavljenosti u državnim tijelima i lokalnoj upravi, razvijenosti institucija, izgradnje kapaciteta u kulturnim centrima, dok nasuprot tome ostaje problem kako se tretira uporaba ćirilice.

Žigmanov je ukazao i na još neke dobre strane srpsko-hrvatskih odnosa, istaknuvši gospodarsku suradnju dviju država, angažman sezonskih radnika iz Srbije u Istri i Dalmaciji, ali i suradnju na polju sporta, a napose kulture.

On je naglasio da političko suočavanja s prošlošću ne smije dovesti do rasta konflikta u sadašnjosti, već da “vodi pacifikaciji i miru”.

Na pitanje kako promijeniti situaciju da svakog kolovoza, u vrijeme kad obje strane komemoriraju “Oluju”, odnosi Zagreba i Beograda zahladne, Pupovac je rekao da se “mora baviti pitanjem komemorativnih praksi”. “Trebamo osuđivati ideju, a ne narod”, naglasio je Pupovac.

“Nije stvar u tome da Hrvatska preodgaja Srbiju ili obratno, to je pogrešan pristup. Sam razgovor mijenja ljude, stvara obvezu da poštuješ onoga s kime razgovaraš”, naglasio je Pupovac.