Prošloga tjedna njemačka vlada je izdvojila 400 milijuna eura kao urgentnu pomoć žrtvama poplava koje su odnijele više od 170 života. Američki predsjednik Joe Biden naložio je formiranje fonda od 100 milijuna dolara, namijenjenog Afganistancima koji su od 2001. godine radili prevoditeljske i druge poslove za Vojsku SAD-a u Afganistanu i dobit će, kao i članovi njihovih obitelji (radi se o oko 8000 osoba), specijalne useljeničke vize, kako bi izbjegli osvetu talibanskih pobunjenika. A šef srpske države Aleksandar Vučić je, posredstvom državne telekomunikacijske kompanije Telekom Srbija, za 600 milijuna eura kupio pravo prijenosa utakmica engleske nogometne Premier lige na TV kanalu Arena Sport.

Svatko ima svoje prioritete, Vučić voli pričati o mladalačkim doživljajima žestokog navijača beogradske Crvene zvezde, Telekom Srbija tvrdi da je vrlo uspješna kompanija, ali suma od 600 milijuna eura za šestogodišnje pravo TV prijenosa na teritoriju bivše Jugoslavije, odnosno 100 milijuna godišnje, zvuči neshvatljivo, s obzirom na to da je osam puta veća od dosadašnje. Brojka je još nevjerojatnija kada se zna da je tek za 100 milijuna eura manja od sume koja je, kako tvrdi sama država, ušteđena trogodišnjim smanjenjem penzija u Srbiji.

Utakmice engleske lige sada se gledaju, a tako će biti i do sezone 2022/2023, na kanalu Sport klub, koji je u sastavu kompanije United Group. Direktor Sport kluba Nemanja Simeunović je izjavio da su prava na prijenos utakmica Premier lige od 2019. do 2022. plaćena 12 milijuna eura godišnje.

Telekom je tijekom proteklih 18 mjeseci kupio prava i na prijenose utakmica elitnih nogometnih natjecanja Italije, Španjolske i Francuske, kao i Lige prvaka, ali po višestruko uvećanim cijenama, tvrde u United Groupu.

Dio United Groupa su i kabelski TV kanali N1 i Nova S, čije novinare i urednike Vučić tretira kao neprijatelje. Kao i osnivača United Group Dragana Šolaka, što bi moglo ukazati na mogućnost da iza ulaganja 600 milijuna eura ne stoje u prvom redu ekonomski već politički interesi.

Na pitanje N1 o cijeni prava TV prijenosa engleske lige, Vučić je, uz osmijeh, odgovorio: “To je bila prava utakmica. Kako čujem, vi ste bili uspješniji u prvom krugu. Ja bih se pitao odakle nekom privatniku tolike pare da baci na neku Premier ligu? Za državu je dobro da ljudi gledaju dobar fudbal. Gledat ćete na Telekomu Premier ligu i španjolsku ligu. Telekom omogućuje, država napreduje. Pobjeđuje Telekom, iako mi nemamo ništa protiv da i privatnici napreduju, ali ponegdje se država, gdje ima svoj udio, hoće natjecati, pa će ljudi gledati i francusku i talijansku ligu. Što vas briga, vi imate bjelorusku i ukrajinsku ligu i to je u redu. Narod neka gleda ligu koju hoće. Za mene je najvažnije da Telekom može funkcionirati dobro. Nemam pojma jesu li toliko platili. Znam da su u prvom krugu Šolak i Dragan Đilas (lider opozicijske Stranke slobode i pravde) bili ispred, da su platili više, ali je bila minimalna razlika, zato se išlo u drugi krug i Telekom je pobijedio”.

“Telekom neće dobiti dodatne subvencije od države za prijenose Premier lige ili bilo čega drugog”, rekao je Vučić i kroz smijeh dodao: “Ali ja volim ponekad pogledati i rusku ligu.”

Poslije čega su iz United Groupa poručili da je Vučić lagao kada je govorio o pravima za prijenos Premier lige, kao i da je ponuda te kompanije bila vrijedna 35 milijuna eura godišnje.

Uz tvrdnju da se Vučić razotkrio kao glavni strateg Telekoma i netko tko je sudjelovao u pregovorima oko kupovine prava za englesku ligu, United Group je naveo da mu se ne obraća kao šefu države, već kao konkurentu na tržištu. Zatraženo je da Vučić dokaže tvrdnju da je United Group ponudio više novca u prvom krugu, ali da je Telekom pobijedio u drugom.

Navedeno je da ove godine United Group ima najuspješnije rezultate otkad postoji, da mu je profit dvostruko veći od Telekoma, da je u protekle tri godine ostvario rast poslovanja od 300 posto, da u osam zemalja zapošljava više od 14.000 ljudi, kojima nikada nije zakasnila plaća, da je donirao milijune eura u regiji, a posebno u Srbiji, ali da su te informacije po naređenju srpskih vlasti cenzurirane i da, unatoč svemu tome, kao lider u telekomunikacijama i medijima u Jugoistočnoj Europi nije mogao ponuditi više od 35 milijuna eura po sezoni za prava prijenosa Premier lige za tržište bivše Jugoslavije. I ta suma je bila prevelika i nerealna i uvjetovana nelegalnom konkurencijom državnog i privatnog kapitala, kakva je u članicama Europske unije nemoguća i zabranjena, konstatirao je United Group i zatražio od “konkurenta Vučića” da objasni građanima Srbije je li istina da je prava na sportske prijenose Telekom platio nekoliko puta više u odnosu na ranije cijene.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić je na pitanje novinara o cijeni TV prava sa smiješkom odgovorio da je ‘za državu dobro da ljudi gledaju dobar fudbal’. PHOTO: Milos Tesic/ATAImages/PIXSELL

Navedeno je da je cijena talijanske lige bila pet milijuna eura godišnje, a da je Telekom novim ugovorom plaća 23 milijuna. Španjolska Primera koštala je 8,5 milijuna eura po sezoni, ali je po novom ugovoru 14 milijuna, dok je cijena francuskog vrhunskog nogometnog natjecanja skočila sa 800.000 eura godišnje na čak šest milijuna. Za prijenose utakmica Lige prvaka trebalo je izdvojiti 18 milijuna eura godišnje, a Telekom ih po novom ugovoru plaća 45 milijuna, dok je cijena Superlige Srbije udvostručena na osam milijuna eura. Možda menadžer Telekoma Vučić zna kako će 3,5 milijuna gledatelja Arene Sport u regiji uspjeti sve to platiti, jer je cijena koja se naplaćuje od operatora ispod dva eura po korisniku za sportske kanale. Je li menadžer Vučić svjesno prihvatio da Telekom unaprijed stvara 150 milijuna eura minusa godišnje samo na sportskim pravima i hoće li tu razliku platiti građani Srbije, upitali su iz United Groupa. Generalni direktor Telekoma Vladimir Lučić oglasio se tvrdnjom da je cijena engleske lige tržišna i opravdana i da njegovoj kompaniji omogućuje da višestruko poveća profit, prihode i broj korisnika i postane lider u regiji, ali je za vrijednost ugovora rekao da je poslovna tajna. Lučić je iznio procjenu da će sportski prijenosi, od Slovenije do Sjeverne Makedonije, do 2028. godine donijeti Telekomu dodatni prihod veći od 1,2 milijarde eura, a tvrdnje da iza ugovora s Premier ligom stoje politički motivi ocijenio je kao besmislice.

Lučić je, inače, prije nekoliko mjeseci partnerstvo s češkom kompanijom Telenor obrazlagao ne financijskim razlozima, već potrebom “urušavanja”, “uništavanja” i “slamanja” SBB-a (Serbia Broadband) – firme koja je u sastavu United Groupa kao internet distributer i operator kabelske i satelitske televizije u Srbiji.

Kako bi se “stavila točka” na poslovanje SBB-a, Telekom je krajem 2018. kupio lokalnog kabelskog operatora Kopernikus po nevjerojatnoj cijeni od 195 milijuna eura. Ubrzo su, za još 120 milijuna eura, kupljeni i kabelski operatori Radijus Vektor i Avcom, kao i Masko, Telemark, Exe Net, BPP Ing, Meteor. Telekom je naveo da je platio manje od 1000 eura po jednom korisniku interneta i multimedija, ali su tome suprotstavljene tvrdnje ekonomista, novinara i opozicijskih stranaka da je cijena najmanje triput veća.

Odmah nakon što je od Telekoma dobio 195 milijuna eura, vlasnik Kopernikusa Srđan Milovanović je tim novcem, za 180 milijuna eura, kupio od grčke kompanije Antenna Group dvije srpske televizije s nacionalnom frekvencijom – Prvu i O2 (nekadašnji B92). Kako je Milovanovićev brat Zvezdan istaknuti dužnosnik Vučićeve Srpske napredne stranke, bilo je jasno da je režim time dobio potpunu kontrolu nad svim TV kućama s nacionalnom frekvencijom, pa se krenulo u potiskivanje kabelskih rivala iz SBB-a, uz svijest da Telekom ne može snositi posljedice za nesposobnost i loše poteze, jer će država sve financijski pokriti. Usprkos Vučićevim riječima: “Telekom neće dobiti dodatne subvencije od države za prijenose Premier lige ili bilo čega drugog.”

Telekom je 2019. uložio 370 milijuna eura u kupovinu kabelskih operatora, ali je lani ostvario samo simboličan rast prometa, za što kriza izazvana koronavirusom ne bi smjela biti opravdanje. Pad Telekoma je počeo od 2014. godine, kada je kompanija zabilježila neto dobit od gotovo 152 milijuna eura, da bi 2019. ta dobit bila tek 21 milijun. Lani je ipak zabilježen rast, na nešto više od 35 milijuna eura, što je, međutim, 17 puta manje od sume namijenjene engleskoj ligi.

Radi se o kompaniji čiji radnici imaju prosječnu plaću od oko 870 eura, što je značajno iznad srpskog prosjeka, ali i s dugom većim od 1,4 milijarde eura. Telekomovih 58 posto akcija je u vlasništvu države, a još 15 posto u direktnom vlasništvu 4,8 milijuna građana Srbije. Ove godine će svaki građanin koji je vlasnik 31 akcije Telekoma od dividende dobiti bruto po 1,3 eura.

Usprkos ogromnim investicijama, prošle godine dugovanja Telekoma od 1,2 milijarde eura nisu smanjena. Tome treba dodati korporativne obveznice vrijedne 200 milijuna eura, koje je Telekom emitirao, a veliku većinu otkupila Narodna banka Srbije i tako pomogla poslovanju kompanije, ali i pridonijela tome da dug dostigne rekordne 1,4 milijarde eura. Pokazuje se da su silna ulaganja dovela do rasta dugovanja, mnogo većeg u odnosu na prihode i profit, pa se postavlja pitanje motiva i opravdanosti investiranja novih 600 milijuna eura u engleski nogomet, kao i mogućnosti ne da se ostvari zarada, već da se taj novac barem vrati tijekom šest godina.

Uz takve poslovne rezultate, nije čudno što je Premier liga odbila bankarske garancije Telekoma, pa je bilo nužno unaprijed uplatiti 200 milijuna eura.

Uz nepoznanicu na koliko novih pretplatnika Telekom računa, procjenu da je za TV prijenos svake od 380 utakmica Premier lige u sezoni potrebno osigurati reklame vrijedne gotovo 300.000 eura, prati pitanje je li to realno, pogotovo ako su na terenu ekipe kao što su Brentford, Watford, Norwich City, Burnley? Mogući odgovor je da će druge državne kompanije, kao i privatnici bliski vlastima, dobiti obavezu plaćanja reklama. Ili da Telekom svjesno ide u gubitak jer namjerava jednoga dana, uz podršku vlasti i bez obzira na cijenu, koju u svakom slučaju plaćaju građani Srbije, potisnuti kompletnu konkurenciju, postati apsolutni monopolist na tržištu i ubirati sav profit.

Bilo kako bilo, ne izvlačeći iz džepa nijedan vlastiti dinar, ni cent, Vučić tretira Telekom kao svoju privatnu firmu, sredstvo za cementiranje političkog, ekonomskog i medijskog monopola, za borbu radi uništenja neprijatelja i negiranja mogućnosti da mu itko postavlja pitanja o tome tko je prije pet godina u beogradskoj četvrti Savamala bagerima rušio zgrade dok se policija “pravila mrtva”, zašto se njegov sin Danilo druži s huliganima i kriminalcima, zašto su članovi bande Veljka Belivuka neometano prebijali građane i novinare tijekom uličnih prosvjed i njegove predsjedničke inauguracije, tko je saopćavao lažne podatke o broju umrlih od covida-19, zašto je lagao kada je rekao da nitko u njegovom prisustvu, pred kamerama i dok se i sam smijao, nije tvrdio da je koronavirus najsmješniji virus u povijesti, što se dogodilo s obećanjem iz 2012. da će njegov građevinski projekt Beograd na vodi biti vrijedan osam milijardi eura, otvoriti 200.000 radnih mjesta i u roku od šest do osam godina kompletnu srpsku privredu dovesti u vrh Europe i svijeta?

Vlasnik United Groupa Dragan Šolak već je dulje na udaru Vučićeve administracije, i to prije svega zbog televizije N1 (lijevo). Generalni direktor Telekoma Vladimir Lučić oglasio se tvrdnjom da je cijena engleske lige tržišna i opravdana (desno). PHOTO: Antonio Ahel/ATAImages/PIXSELL, Petar Glebov/PIXSELL

Da bi te teme nestale, a s obzirom na to da ima kontrolu nad svih pet televizija s nacionalnim frekvencijama, Vučić mora ugušiti N1 i Novu S i njihove ljubopitljive novinare. Telekom za to može poslužiti “na pravoj tržišnoj utakmici”, ponudom od 600 milijuna eura, odnosno 100 milijuna godišnje, za prijenos utakmica Premier lige na prostoru bivše Jugoslavije s dvadesetak milijuna stanovnika.

O kakvoj je tržišnoj utakmici riječ, govori i tvrdnja direktora Sport kluba Simeunovića da 67 milijuna Francuza utakmice Premier lige može gledati po cijeni od 40 milijuna eura godišnje, a stotinjak milijuna stanovnika Njemačke, Austrije i Švicarske zajedno za 25 milijuna eura.

A možda su Francuzi, Nijemci, Austrijanci i Švicarci samo vještiji trgovci od Srba.