Centri za gospodarenje otpadom Kaštijun i Marišćina, jedina dva koja su pokrenuta od 11 predviđenih, ne izdvajaju drugi otpad iz komunalnog otpada, a umjesto da zarađuju na prodaji goriva koje trebaju izrađivati iz otpada, zbog loše kvalitete plaćaju njegovo zbrinjavanje.

To su najveće zamjerke objedinjene revizije učinkovitosti gospodarenja komunalnim otpadom koje je, uz dva centra, Državni ured za reviziju proveo još u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja i Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te u 19 lokalnih komunalnih društava.

Ako se u ukupnoj masi miješanog komunalnog otpada koje se doveze u centar nalazi više od petine drugog otpada, na primjer biootpada, centar ga je dužan izdvojiti, preuzeti te zbrinuti, a komunalnom društvu koje ga je dovezlo obračunati naknadu, ali CGO Kaštijun, koji prikuplja otpad s područja Istre, to ne radi, kaže se.

U Marišćini plohe već popunjene

CGO Marišćina, koji prikuplja otpad iz Rijeke i s Kvarnera, zbog odlaganja neobrađenog komunalnog otpada već je u toj mjeri popunio plohe za odlaganje da to, po reviziji, dovodi u pitanje procijenjeni vijek trajanja Centra.

Naime, odlagališna ploha 1A na Marišćini u cijelosti je popunjena već do kraja 2021., dok je kapacitet plohe 1B popunjen 36,4  posto. Nakon njih, predviđeno je odlaganje na plohe „dva“ (2A, 2B i 2C) ukupnog kapaciteta od 1,6 milijuna kubičnih metara, čiji je vijek trajanja procijenjen na 18 i pol godina.

Međutim, odlagališna ploha 2A već je iskorištena 60 posto, odnosno na njoj se nalazi neobrađeni komunalni otpad koji je odložilo komunalno društvo iz Rijeke, kaže se.

Također, Ured za reviziju utvrdio je da otpad odložen na privremeno odlagalište u Marišćini nije prekriven adekvatnim pokrovnim brtvenim slojem i nije rekultiviran, odnosno hortikulturno uređen.

Zbog toga oborinske vode natapaju smeće, pa nastaju procjedne vode i odlagališni plinovi neugodnih mirisa. Ta ploha, 2A, nije spojena ni na kakav aktivni sustav otplinjavanja, odnosno sustav za prikupljanje i obradu odlagališnog plina, dodaje se u reviziji.

Proizvedeno tek 4 posto goriva

Ured za reviziju uočio je da dva centra ne proizvode u planiranoj mjeri gorivo iz otpada, pa i ne ostvaruju potreban prihod od prodaje proizvedenog goriva iz otpada, nego stvaraju trošak zbrinjavanja predajom goriva ovlaštenim oporabiteljima.

Prema dvostranim sporazumima o financiranju projekata izgradnje centara Kaštijun i Marišćina, u okviru Instrumenata pretpristupne pomoći, obradom komunalnog otpada  trebalo se proizvoditi gorivo.

To gorivo iz otpada (SRF – Solid Recovered Fuel) mora biti obrađeno, homogeno i propisane vlažnosti, kalorijske vrijednosti, sadržaja pepela i teških metala itd., suho stabilno i bez neugodnih mirisa.

Kaštijun je potpisao 2007. pismo namjere o korištenju goriva iz otpada u tvornici cementa, ali ono ne zadovoljava norme kvalitete koje traže oporabitelji. Stoga oporabitelji uvoze kvalitetnije gorivo, a Kaštijunu ostaju velike količine nezbrinutog SRF-a.

Ni Marišćina ne proizvodi u planiranoj mjeri gorivo iz otpada, zbog čega se povećava opseg otpada koji se odlaže. Ugovorom je trebala izdvojiti 35 posto goriva iz otpada, 35 posto metanogene frakcije, 25 posto vode i pet posto metala. Revizijom je utvrđeno da je Marišćina od 2019. do 2021. proizvela svega 4,1 posto goriva iz komunalnog otpada.

Fond plaća nepredviđene troškove

Od 2018. do kraja 2021. u Centru Kaštijun proizvedeno je 16,2  posto SRF-a od ukupno dovezenog miješanog komunalnog otpada, i on se privremeno balira i skladišti u Centru.

Ukupni troškovi zbrinjavanja goriva iz otpada iznosili su 24 milijuna kuna, a koncem 2021. nezbrinuto je goriva vrijednog oko 13 milijuna kuna.

Te je godine Fond počeo snositi 40 posto troškova zbrinjavanja tog goriva što je za 2021. iznosilo 5.6 milijuna kuna, a iduće još milijun kuna bez PDV-a.

Ured za reviziju zaključuje da nisu ostvareni ciljevi iz Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji te da nisu ostvareni prihodi od prodaje goriva iz otpada.

Zbog malog izdvajanja sirovina produkt mehaničko-biološke obrade komunalnog otpada (metanogena frakcija i ostali otpad) u navedenom razdoblju činila je čak 66,4  posto komunalnog otpada koji se obrađuje u Marišćini.

Izdvojena neznatna količina metala

Tijekom obrade u navedenom razdoblju umjesto pet posto, izdvojeno je samo 0,02 posto metala. Prema obrazloženju odgovorne osobe u CGO Marišćina, izdvojeni metali bili su previše onečišćeni drugim otpadom zbog čega su odloženi na odlagališnu plohu.

U Kaštijunu također željezne frakcije i neželjezne metalne frakcije kvalitetom ne zadovoljavaju zahtjeve otkupljivača.

Državni ured preporučio je Marišćini da preispita odlaganje komunalnog otpada na odlagališne plohe te da ispita mogućnost oslobađanja popunjenih odlagališnih ploha koje bi se koristile u skladu s procijenjenim vijekom trajanja toga centra.

Nadalje, Marišćina je u 2020. i 2021. zbog nastalih kvarova na postrojenju za mehaničko-biološku obradu i povećane količine primljenog otpada tijekom ljetnih mjeseci vozila otpad na druga odlagališta. U te dvije godine odvezeno je tri milijuna tona koja su centar dodatno koštala 2,1 milijuna kuna bez PDV-a.

Iz udruge Krizni Eko Stožer Marišćina traže zaustavljanja “postojećeg primitivnog modela manipuliranja smećem”, jer smatraju da je neadekvatno odabrana njegova lokacija, kao i skupe i zastarjele tehnologije za obradu smeća.

“Uvođenje ekološkog sustava odvajanja i zbrinjavanja otpada nema alternative”, ističu u udruzi kojoj je “provedba tog koncepta vrlo važan cilj rada”.