ARTHUR FEINSOD O AMERIČKO-HRVATSKOJ SURADNJI

Zahvaljujući novouspostavljenoj suradnji između Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i Indiana State Universityja, u Zagrebu i Grožnjanu premijerno će se izvesti predstava “Cyrano de Bergerac” Edmonda Rostanda. U režiji Arthura Feinsoda, profesora na Indiana State Universityju i engleskom prijevodu Briana Hookera, Rostandova junačka komedija pojavit će se u dinamičnu izdanju, u kojem ansambl od devet glumaca utjelovljuje 30-ak likova s ulica sedamnaestostoljetnog Pariza.

Rostandov Cyrano utemeljen je na stvarnoj povijesnoj ličnosti iz 17. stoljeća, pjesniku, dramatičaru i mačevalacu kojeg Rostand uzdiže na razinu mitske ličnosti, svojevrsnog Don Quijotea koji juriša protiv uzusa francuskog društva 17. stoljeća. Predstavu će izvesti zagrebački studenti glume Tesa Litvan, Ivan Colarić i Rok Juričić te američki studenti i profesionalci predvođeni Brandonom Wentzom u naslovnoj ulozi Cyrana. U mjesec dana rada u SAD-u, studenti su imali prilike sudjelovati u intenzivnom kazališnom procesu i surađivati s američkim kolegama, ali i profesionalcima i predavačima na raznim sveučilištima. Kao mentor studentima u procesu je sudjelovala i Aida Bukvić, profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti, a kao asistent režije student Hrvoje Korbar. Zagrebačka izvedba bit će 27. srpnja na Ljetnim večerima Teatra Exit u atriju Muzeja za umjetnost i obrt, nakon čega američka i hrvatska ekipa predstave putuje u Grožnjan.

NACIONAL: Kako ste odabrali hrvatske glumce za ovu produkciju i jeste li zadovoljni njihovom izvedbom?

Chris Berchild, umjetnički ravnatelj Crossroads Repertory Theatre, bio je pozvan na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu u studenom, gdje je napravio audiciju među studentima, za veće uloge u ovoj ljetnoj produkciji. Nakon tih intervjua-audicija Chris je odabrao troje briljantnih hrvatskih glumaca koji odlično govore engleski.

NACIONAL: Hoće li ovo biti klasični tekst, kako ste ga zamislili?

Odabrao sam prijevod Briana Hookera iz 1922. jer mislim da je ljepši od novijeg Anthonyja Burgessa koji se danas češće može čuti. Odlučio sam izbaciti sat vremena radnje, zapravo sam napravio adaptaciju teksta, pokušavajući što više zadržati sve najveće tekstualne zaplete i likove, ali istovremeno ostati u jampskom pentametru Hookerova prijevoda. Osim teksta, adaptirao sam dramu na devet likova: troje glumaca igra ljubavnike iz trokuta, a ostalih šestero sve druge likove.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili baš za „Cyrana“? Što „Cyrano“ znači u današnjem vremenu?

Odabrao sam ovaj tekst zato što brani vrijednosti koje su danas izgubljene i trebaju obnovu, a to su živjeti prema idealima kao što su istina, čast, umjetnički i intelektualni integritet, hrabrost, pravda i služenje bez ostvarivanja materijalne nagrade, reputacije ili slave. Cyrano de Bergerac stoji nasuprot današnjem relativizmu i niskim standardima. Drama i njezini glavni likovi neprikosnoveno stoje protiv pragmatizma te materijalističkog i ciničnog pogleda na svijet koji je dominirao Rostandovim razdobljem i još uvijek postoji danas. Drama nas podsjeća da postoji drugačiji način života. Romantičari su nas naučili – a to je većina zaboravila – vrijednostima nekonformističkog individualizma, volji za samostalnošću i nepristajanju na površnost i materijalizam.

NACIONAL: Kako danas percipiramo ljepotu i koliko je važna fizička ljepota?

Standardi ljepote u Rostandovo vrijeme bili su već iskrivljeni silama komercijalizacije, ali danas je puno gore: današnji su standardi još više oblikovani Hollywoodom i internetom, poput onih da je ljepota duše izgubljena pred sjajem seksepila i drugih površnih i umjetnih kriterija. „Cyrano de Bergerac“ je drama u kojoj protagonist koji ima ružan veliki nos, zbog kojeg je nesiguran i neuspješan u odnosu sa ženama, dokazuje da lijepa duboka poetska duša znači više od lijepog lica, seksi tijela ili površne pameti. U odnosu na to umjetnost mora ciljati visoko i rezati duboko, a ne klizati na površini: to je Cyranov pogled na svijet i ta poruka nikad nije potrebnija i hitnija nego danas, barem kad je o SAD-u riječ.

NACIONAL: Što zagrebački studenti mogu naučiti iz ovog iskustva, a što ste vi naučili od njih?

Naši mladi profesionalci, fakultet i studenti dobili su puno od ove suradnje. Na dnevnoj bazi razmjenjujemo reakcije o tematskim i idejama karaktera drame, kao i o najboljim akcijama. Suradnja među kulturama i kazalištima širi svaku kulturu i rasteže sve nas kao umjetnike i ljude.