Savka Dabčević-Kučar rođena je 1923. godine na Korčuli u hrvatskoj obitelji porijeklom iz Boke Kotorske. Realnu žensku gimnaziju u Splitu završila je 1941. a partizanskom pokretu se priključila 1943. nakon kapitulacije Italije. Do konca rata vodila je izbjeglički logor u El Shattu na sjeveru Afrike. Poslije rata, 1945., upisala je Višu ekonomsku školu u Zagrebu. Od 1946. do 1948 školovala se u Lenjingradu, u Sovjetskom Savezu, da bi po povratku 1949. u Zagrebu završila Ekonomski fakultet. Bila je jedna od prvih žena doktora ekonomskih znanosti u Hrvatskoj.

Zajedno s Mikom Tripalom i ostalim liberalnim snagama unutar Saveza komunista Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća zalagala se za reforme unutar jugoslavenske federacije. Zahtijevala je se da više novca ostane republikama, tražila izgradnju autocesta kroz Hrvatsku te prestanak hapšenja političkih neistomišljenika. Evo isječka iz njezina govora sačuvanog u fonoteci Hrvatskog radija održanog na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu, 7. svibnja 1971. pola godine prije smjene u Karađorđevu i sloma Hrvatskog proljeća: “Mnoga pitanja predugo čekaju na svoja rješenja, a bitna su za život radnog čovjeka i napredak privrede. Niz načelnih odluka nismo još pretvorili u konkretne programe, a mnoge dobre programe nismo pretvorili u akcije. Potrebno je da stvari uzmemo u svoje ruke”.

Nakon sjednice u Karađorđevu 1971. morala je napustiti ne samo politiku nego i znanstveni rad na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. U politiku se ponovo vratila 1990., ali nevoljko, s oklijevanjem i uz dosta nagovaranja. Predvodila je Koaliciju narodnog sporazuma, liberalne reformske snage koje nisu simpatizirale SKH, ali ni Tuđmanov HDZ. Njezina politička koalicija, na prvim višestranačkim izborima u proljeće 1990. doživjela je poraz.