Kad god restauratorica Vatikanskih muzeja Alessandra Zarelli radi na remek-djelu umjetnika poput Michelangela, najprije mora primiriti srce kako bi joj se um mogao usredotočiti na zadatak.

Dok se bave kemijom, fizikom i poviješću, Zarelli i njezine kolege svo uzbuđenje i divljenje moraju ostaviti po strani.

“Emocije pri radu na nečemu poput Michelangelovog djela su zaista neopisive”, rekla je 56-godišnja Zarelli, koja pomaže restaurirati fresku renesansnog majstora u Pavlovoj kapeli u Apostolskoj palači.

“No, ja se nastojim suzdržati dok radim. Moram se koncentrirati na materijal i posao koji moram obaviti, inače bi me osjećaji paralizirali”, kazala je radeći na slici iz 1550. nazvanoj “Bogorodica s djetetom na prijestolju i svecima” talijanskog umjetnika Moretta da Brescije.

“Na kraju dana odvojim si trenutke kako bih razmišljala i uživala u tome što sam blizu čudesnih remek-djela”, kazala je.

Ona je dio elitnog konzervatorskog tima Vatikanskih muzeja za slike i drvo.

Slike i freske

Brinu se o tisućama kvadratnih metara slika na zidovima, uključujući freske Sikstinske kapele te oko 5300 uramljenih uljanih slika i desetke drvenih kipova.

Stoljeće restauracije

Restauracija Morettove slike sastoji se od izrade novog unutarnjeg okvira, izglađivanja deformacija prouzročenih vlagom, uklanjanje oksidiranih lakova na slici i pozlaćenom vanjskom okviru.

Laboratorij za restauraciju slika i drva, jedna od osam specijaliziranih jedinica Vatikanskih muzeja, omogućio je pristup malom broju medijskih organizacija u povodu obilježavanja svoje stote godišnjice.

Restauratorske tehnike se neprestano mijenjaju, a današnji stručnjaci često moraju popravljati ili uklanjati pogreške svojih prethodnika koji su radili rudimentarnim tehnikama prije više desetljeća ili čak stoljeća.

Druga poteškoća, uglavnom iz daleke prošlosti, odnosi se na činjenicu da restauratori nisu bili tehničari, već umjetnici, od kojih su neki vjerovali da mogu “poboljšati” originale ističući pojedine elemente ili stavljajući ih u kontrast, rekla je upraviteljica laboratorija Francesca Persegati.

“Važno je biti ponizan u ovom poslu, poštivati ga, ali također imati znanstvenu podlogu kako bi se razumjelo materijale”, kazala je.

Neinvazivne metode

Prije no što slika uopće dođe do laboratorija, već je prošla testiranja ultraljubičastim, infracrvenim i drugim neinvazivnim metodama kako bi se otkrile naknadno dodane boje, pigmentacija i skice ispod slike.

Caterina Manisco u drugom dijelu laboratorija restaurira sliku “Gospa s djetetom između svete Tereze i svetog Franje”, koju je 1895. naslikala Emma Richards. Talijanska umjetnica radila je na dvoru britanske kraljice Viktorije i princa Alberta, što je za žene tada bilo rijetko.

“Budući da je bila žena, nekako se osjećam veoma blisko njoj”, rekla je 40-godišnja Manisco.

Radi obilježavanja 100. godišnjice laboratorija, Vatikanski muzeji su postavili QR kodove blizu 37 umjetničkih djela, što posjetiteljima omogućava da pogledaju ispod površine i dožive mnoge slojeve restauracije.