Marko Ćurković, pomoćnik ravnateljice u Klinici za psihijatriju Vrapče, ističe kako pandemijsko okruženje otkriva i potiče najdublje strahove te govori o velikom utjecaju društvenih mreža koje ljudima daju lažnu sliku svijeta

Osim što je uzrokovao ekonomsku krizu i veliki broj smrtnih slučajeva, covid je imao i psihološki utjecaj na ljude. Mnogi se teško nose s novim načinom života. Marko Ćurković, pomoćnik ravnateljice za kvalitetu i psihijatar u Klinici Vrapče, za Zagreb News kaže kako je porastao broj psihičkih oboljenja koja su izravnije povezana s vanjskim uvjetima i čimbenicima, dok kod oboljenja koja su u većoj mjeri određena unutarnjim čimbenicima nema značajnije promjene.

„Točno je kako cjelokupno pandemijsko okruženje djeluje nepovoljno na psihičko zdravlje, ali je teško razlučiti na koji način. Ranije smo dijelili psihičke poremećaje na endogene i egzogene, tj. one uzrokovane pretežno unutarnjim čimbenicima i one koji većim dijelom nastaju kao odgovor na nešto vanjsko. Mislili smo kako će tijekom pandemije doći do povećanja egzogenih poremećaja, kao što su anksiozni ili depresivni, a tako je i bilo. Međutim, endogeni poremećaji nisu se značajno povećali. Ti unutarnji poremećaji trebaju određene vanjske podražaje kako bi se pokazali, što se zasad nije dogodilo. Teško je svesti cjelokupno pandemijsko okruženje pod jedan nazivnik. Netko je bio izvrgnut nepovoljnim utjecajima jer nije mogao družiti se s vršnjacima, netko jer je izgubio posao dok je netko trpio radi loših obiteljskih odnosa. Pojedine odrednice pandemije pogađaju nekoga više, a druge manje. Isto ovisi o tome gdje nekoga pandemija zatiče, u kakvom okruženju, te o njegovim unutarnjim sastavnicama. Covid, osim neposrednih utjecaja na psihičko zdravlje, nekoga može predodrediti za neki poremećaj u budućnosti. Znamo kako osobe, čije su majke tijekom trudnoće preboljele neko virusno oboljenje, imaju veću vjerojatnost da tijekom života razviju neki psihički poremećaj.“

U Zagrebu su se održao veliki prosvjed protiv korona-mjera na kojem su prosvjednici tražili ukidanje covid-potvrda. „Imam osjećaj kako su neki ljudi opravdano nezadovoljni jer mogu biti više zakinuti općim mjerama nego što je sama ugroza opasna za njih. Takvih ljudi nije puno ili, bolje rečeno, oni nisu vidljivi. Upravo se njih često koristi u razne političke i ine svrhe. To je najveća nevolja, jer upravo oni koje bismo trebali dodatno zaštiti zbog njihove ranjivosti, postaju još nevidljiviji i još više razvijaju nepovjerenje u sustav. Odbijaju mjere kojima ih se nastoji zaštititi i postaju ranjiviji. U tom smislu, svi koji u ovakvom okruženju javno djeluju imaju ogromnu odgovornost. Moj je dojam kako se puno ljudi, koji se okupljaju na tim prosvjedima, okuplja jer se bori za svoju partikularnu stvar. Takvi se često bore protiv trenutnog sustava jer su njime ugroženi, no rješenja koja nude često su neuvjerljiva. Pandemija nas je sve uzdrmala, svakoga na svoj način. To razotkriva i potiče najdublje strahove, a oni se moraju za nešto uhvatiti. Često su to arhetipski likovi, ili oni koji se takvima predstavljaju, koji se bore protiv velikih, a za malog čovjeka, za neke opće vrijednosti. Tako nam je jednostavno psihički lakše podnijeti neizvjesnost i nesigurnost. Međutim, kako se radi o projekcijama, takve likove u velikoj mjeri sami stvaramo, tj. oni su u većoj mjeri ono što bismo mi željeli da budu, a u suštini oni su vođeni svojom stvari i svrhom. Društvo je veliko ako uspijeva prepoznati one najranjivije među sobom kojima treba pomoć. Osnovna svrha sustava jest da osigura sigurnost i zdravlje. Vjerujem kako to nastoji činiti, ali takvo činjenje nekim ljudima više šteti. Takve treba prepoznati i za njih dodatno skrbiti, a to je, kada sve postane političko, krajnje zahtjevno.“

Na prosvjedima se često mogu čuti dezinformacije o cjepivu i o samom covidu.

„Mi živimo u svijetu koji je većim dijelom određen digitalnim prostorom. Čovjek ima osjećaj kako pristupom na internet ima pristup svemu, ali to nije tako. Pristup je godinama vrlo pažljivo usklađen s našim željama. Pristupamo onim sadržajima za koje pametan stroj, koji nas poznaje bolje nego mi sami sebe, pretpostavlja kako ih tražimo. Tu smo izloženi i vidimo ono što želimo vidjeti. Isto se radi kako bi se nešto prodalo, a to se čini tako da nas se uvlači u taj svijet. U tom svijetu neistina se širi brže od istine. Mi smo se susreli s prijetnjom koja je potpuno nova. Onaj koji je rekao kako nešto zna u toj situaciji, taj nije govorio istinu. U takvoj situaciji razumno je vjerovati onima koji su pozvaniji pretpostavljati i onima koji djeluju u najboljoj vjeri. Sada polako shvaćamo što se dogodilo i što možemo očekivati. U početnoj situaciji, nemoguće je razlučiti onoga koji želi dobro i dobro pretpostavlja od onoga koji ne želi dobro i pretpostavlja krivo. Danas se na tjednoj razini objavi oko dvije tisuće znanstvenih radova o covidu. Tu bi neki ipak trebali bolje znati od nekih drugih.“

Unatoč dezinformacijama, Ćurković smatra da je moguće ljude uvjeriti u korisnost mjera i cjepiva.

„Svakog covid dotiče na njegov način. Treba te grupe stratificirati i njima uskladiti poruku. U prvoj razini kampanje nudite opću poruku i njome se nastoji zahvatiti što veći broj ljudi. Onda tu poruku usklađujete s time što zapravo covid pojedinoj grupi ili čovjeku znači. Liječniku cijepljenje omogućuje da bolje ispuni svoj poziv, jer štiti sebe i manje ugrožava druge. Za nekoga drugoga poruka ‘cijepi se, misli na druge’ je neka druga poruka, koja treba biti usklađenija njegovim okolnostima i svrhom. Od nekih, koji imaju određene medicinske kontraindikacije, ne treba niti očekivati da se cijepe. Cijepljenje je, unatoč svojim manama, najbolje što za sada imamo. U načelu, opće dobro zajednice trebalo bi biti važnije od pojedinačnog“, rekao je Ćurković.