NAKON KRAHA NA PARLAMENTARNIM IZBORIMA Laburistička stranka bira novog šefa, a glavni favorit je radikalni ljevičar Jeremy Corbyn čija bi pobjeda mogla ugroziti budućnost stranke

Nakon izbornog debakla na posljednjim parlamentarnim izborima, britanski laburisti započeli su proces u kojem biraju novog stranačkog lidera koji će pokušati vratiti dio popularnosti koju su imali za vrijeme vladavine Tonyja Blaira. Poraz bivšeg šefa stranke Eda Milibanda i novi trijumf konzervativaca na čelu s Davidom Cameronom šokirao je članove Laburističke stranke, a kaos koji je zavladao ne smanjuje se ni tri mjeseca nakon izbornog poraza. Da cijela stvar za laburiste bude još gora pobrinuo se parlamentarni zastupnik Jeremy Corbyn koji je preko noći postao najveći favorit za novog predsjednika stranke. Corbyn je zbog svojih radikalnih stavova smatran autsajderom i zato je partijski vrh ostao šokiran naglim rastom podrške unutar Laburističke stranke.

Corbynova popularnost je toliko zabrinula laburistički establišment da se u kampanju protiv ovog 66-godišnjeg političara uključio i bivši premijer Tony Blair koji se posljednjih nekoliko godina ne javlja često kada su u pitanju unutarstranački problemi. No sada je i on osjetio potrebu da se umiješa u diskusiju o budućem šefu Laburističke partije. “Ako vam je srce na strani Corbyna, onda će vam uskoro biti potrebna transplantacija”, upozorio je Blair stranačke kolege koji su do prije nekoliko tjedana velikom većinom podržavali bivšeg ministra zdravstva Andyja Burnhama, ali je onda uslijedio veliki obrat i danas u gotovo svim anketama Corbyn ima osjetnu prednost.

ČELNI LJUDI LABURISTIČKE STRANKE gotovo su jedinstveni u stavu da bi izbor radikalnog ljevičara za partijskog šefa značio sigurni poraz na sljedećim izborima, a neki idu toliko daleko te upozoravaju da bi Corbynov trijumf mogao značiti i kraj Laburističke stranke. “Ako sada izaberemo pogrešno, osudit ćemo Britaniju na torijevsku budućnost”, rekla je Yvette Cooper, jedna od troje Corbynovih protukandidata na stranačkim izborima koji završavaju 12. rujna. Corbynovi protivnici upozoravaju da bi u slučaju pobjede ovaj političar s tridesetogodišnjim stažem u parlamentu od laburista mogao napraviti britansku Syrizu. Koliko je kod nekih laburista izražen strah od pobjede Jeremyja Corbyna pokazuje i inicijativa nekolicine parlamentarnih zastupnika koji su predložili da se unutarstranački izbori otkažu. Ta inicijativa je brzo odbačena, ali ona pokazuje koliko rasulo trenutno vlada u Laburističkoj stranci i koliki je nemir Jeremy Corbyn unio u redove druge najveće britanske stranke.

Jeremy Corbyn već više od 30 godina sjedi u britanskom parlamentu kao predstavnik okruga Islington, četvrti u sjevernom Londonu. Corbyn nikada nije imao značajnu partijsku funkciju. Nikada nije ni biran u izvršnu vlast ili vladu u sjeni, nego je dio takozvanih zastupnika iz zadnjih klupa, neugodnih kritičara svake vlade. Niti jedan laburistički zastupnik nije toliko često kao Corbyn glasovao protiv partijske linije, više od 200 puta, samo između 2005. i 2010. Corbyn je uvjereni ljevičar koji je žestoko prosvjedovao protiv rata u Iraku, a i danas se zalaže da njegov bivši stranački šef Tony Blair odgovara za ratne zločine. Vegetarijanac je, borac protiv alkohola i automobila, koji traži ukidanje školarina na sveučilištima i nacionalizaciju pošte i željeznice, a zalaže se i za uništenje nuklearnog oružja i istupanje iz NATO-a. Protiv je Sporazuma o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Američkim Državama i kao svi moderni radikalni ljevičari traži veće poreze za najbogatije. U svojoj dugoj političkoj karijeri Corbyn se borio protiv aparthejda u Južnoafričkoj Republici, blisko je surađivao sa socijalistima u Venezueli i Hamasom na palestinskom teritoriju. Corbyn ne samo da odbacuje kapitalizam, nego i monarhiju te je 2002. na sprovodu majke kraljice Elizabete II. demonstrativno nosio crvenu jaknu, što je u britanskoj javnosti protumačeno kao drska i bezobrazna provokacija.

KOLIKO JE DOSLJEDAN U SVOJIM STAVOVIMA pokazuje i primjer njegove rastave braka s drugom suprugom. Corbyn se s njom dugo svađao oko toga u koju srednju školu bi trebao ići njihov sin. On je tražio da sin pohađa državnu školu u koju se, bez obzira na ocjene, može upisati bilo koji učenik, dok je njegova supruga bila za privatnu gimnaziju. Budući da se nikako nisu mogli dogovoriti oko toga, Corbyn i njegova supruga ubrzo su se razveli.

Koliko god zbog tih stavova bio neomiljen kod stranačkog vrha, Corbyn uživa ogromnu podršku “običnih” ljudi. Gdje god drži govor, nastaju redovi ljudi, a veliku podršku ima i među sindikatima. Najveći od njih, Unison, otvoreno poziva svoje članove da glasaju za Corbyna. “On govori našim jezikom, njegov jezik je jezik nade”, rekao je šef tog sindikata Dave Prentis.

Kolumnistica londonskoga Guardiana Polly Toynbee otvoreno se divi Corbynu i piše da je on “otvorio vrata snova te je pomogao ljudima da se ponovno osjećaju sigurni u sebe”. Međutim, koliko god Corby bio miljenik većeg dijela članova Laburističke stranke i dijela britanskih medija, velika je vjerojatnost da bi pod njegovim vodstvom laburisti na idućim izborima doživjeli najveći poraz u povijesti. Stanje u stranci je katastrofalno i po anketama stranka stoji još gore nego što je prošla na svibanjskim izborima te čak 76 posto birača misli da se za stranku u takvom stanju ne može glasati. Corbynova pobjeda od stranke bi još više udaljila birače centra koji su na prošlim izborima ionako većinom glasali za Konzervativnu stranku Davida Camerona. Stranka kojoj je na čelu političar koji se otvoreno divi Vladimiru Putinu jednostavno ne bi imala nikakve šanse pred sve konzervativnijim britanskim biračima. Corbynov stav je da su laburisti izgubili izbore jer nisu bili dovoljno lijevo, no većina analitičara u Britaniji se slaže s tim da od takvog stava profitiraju jedino konzervativci i da su laburisti najbolje rezultate postizali kada bi se približili centru.

• CORBYN JE POSTAO IKONA ljevice koja je gotovo nestala u godinama vladavine Margaret Thatcher, ali i za vrijeme Tonyja Blaira čiji su ‘Novi laburisti’ po programu bili bliže torijevcima

Zato ne treba čuditi što konzervativni Daily Telegraph s guštom piše da bi Corbynov dolazak na čelo laburista zagarantirao konzervativcima vlast na dugi niz godina. List čak poziva svoje čitatelje da se uključe u unutarstranačke izbore i glasaju za Corbyna jer kod laburista može glasati svatko tko se registrira i uplati tri funte.

No, konzervativci se u Velikoj Britaniji možda i najviše bave odnosom Corbyna i ruskog predsjednika Putina. Corbyn je nekoliko puta odbio kritizirati rusku politiku prema Ukrajini te je čak i osudio europske sankcije Rusiji. Corby je redoviti gost na televiziji Russia Today, promotivnom kanalu Putinove politike na engleskom jeziku, gdje često kritizira europsku politiku prema Rusiji, govori protiv sudjelovanja NATO snaga u Afganistanu, a još sredinom prošlog desetljeća bio je jedan od rijetkih britanskih političara koji je na ovoj ruskoj televiziji otvoreno kritizirao politiku Tonyja Blaira prema Iraku. Zbog naklonjenosti prema Putinu Corbyn je među konzervativcima, ali i nekim laburistima dobio i nadimak “Crveni Jeremy”, nadimak kojim ga se uspoređuje s nekadašnji gradonačelnikom Londona Kenom Livingstonom.

“Crveni Ken” do sada je bio najradikalniji ljevičar koji je držao neku visoku funkciju u Velikoj Britaniji, a usprkos velikoj popularnosti, zbog svojih stavova, nikada nije bio ni blizu da postane šef Laburističke stranke. Britanska javnost i analitičari tvrde da je Corbyn po mnogočemu radikalniji u svojim stavovima od Livingstona, a čak je i napravljena analiza njegovih nastupa na kanalu Russia Today. Po toj analizi, Corbyn je na tom programu zastupljeniji čak i od britanskog premijera Camerona. Više priloga na programu i članaka na portalu rt.com od 1. srpnja do 10. kolovoza posvećeno je kandidatu za šefa Laburističke stranke, nego što je bilo posvećeno Cameronu, a neobjektivnost televizije koju financira Kremlj vidi se i po tome što je čak 84 posto tih članaka i priloga Corbyna prikazalo u pozitivnom svjetlu. Istovremeno je samo pola objavljenih priloga i tekstova o britanskom premijeru bilo pozitivno, dok ga se u drugoj polovici kritiziralo.

ZANIMLJIVO JE I DA RUSSIA TODAY gotovo uopće ne spominje preostale kandidate za šefa Laburističke stranke. O Yvette Cooper objavljena su tek dva priloga, Liz Kendall je dobila jedan prilog od 1. srpnja do 10. kolovoza, dok donedavnog favorita za novog laburističkog šefa Andyja Burnhama u programu Russia Today uopće nisu spominjali. Veza s Putinom negativno se odrazila na Corbynov imidž u britanskoj javnosti i unutar same Laburističke stranke. Sve je više onih koji su uvjereni da bi njegova pobjeda bila katastrofa za laburiste i da ne bi imali šanse za pobjedu na idućim izborima. S druge strane, Corbyn je postao ikona britanske ljevice koja je gotovo nestala u godinama vladavine Margaret Thatcher, ali i za vrijeme Tonyja Blaira, čiji su “Novi laburisti” za većinu britanskih ljevičara po programu bili bliže torijevcima. Takvi simpatizeri Laburističke stranke u Corbynu vide priliku da na njenom čelu napokon bude čovjek čiji su ideali bliži stranačkoj bazi, nego londonskom Cityju.