Postoje povijesne ličnosti o kojima postoji toliko legendi i fikcije da su u drugom planu činjenični podaci. Jedan od takvih primjera je i onaj Barbare Celjske koja je u narodu upamćena kao crna kraljica. Barbara Celjska rođena je 1392., udala se u Krapini sa 16 godina jer ju je otac Herman II. Celjski kao dijete obećao Žigmundu Luksemburškom. Suprug ju je 1419. zbog svađe prognao s kćeri na više od godinu dana. Pomirili su se 1420. pa je tada dobila naslov češke kraljice, a 1433.carice jer je njezin muž okrunjen za njemačko-rimskog cara. Iz želje da si osigura vlast nije željela da prijestolje naslijedi Albert II. Habsburgovac koji se oženio njezinom kćeri Elizabetom, ali je on zavladao i zatočio ju u Požunu. U zatočeništvu je provodila vrijeme tako da je pisala, čitala i proučavala alkemiju i ne čudi da je upamćena kao prva europska alkemičarka nakon Marije Židovke, alkemičarke koju je priznao i Paracelsus. Nakon svog oslobođenja i unatoč prividnoj pomirbi s kraljem, svojim zetom, Barbara je pobjegla u Poljsku da kao protukralja u Češkoj podupre mladoga Kazimira Jagelovića. U Češku se vratila nakon Albertove smrti i nastanila u Melniku, gdje je umrla od kuge 1451. Pokopana je u crkvi svetog Vida u Pragu. Bila je obrazovana, govorila je latinski, hrvatski, mađarski, francuski i češki. Velik dio života provela je na Medvedgradu, najpoznatijem burgu u Hrvatskoj. A da je Barbara Celjska višestruko zanimljiva ličnost sugerira i to što je jednu osobu inspirirala na pisanje scenarija, knjige i osmišljavanje turističke rute posvećene njoj. Riječ je o Mirjani Novak Perjanec, realizatorici programa na HRT-u koja je zaposlena kao stalni vanjski suradnik na poslovima tajnice na filmu, asistentice režije, produkcije i postprodukcije medijskog sadržaja. Osim toga, ona je autorica igranih filmova, serija, studijskih i dokumentarnih emisija te članica Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Hrvatske udruge digitalnih umjetnika. Nedavno je u prostorijama Turističke zajednice zagrebačke županije predstavljena njezina knjiga „Crna kraljica 1 2 3“, kao prvi od tri nastavka o Barbari Celjskoj, odnosno crnoj kraljici.

Knjiga je koncipirana tako da se u jednoj koloni nalaze povijesne činjenice, a u drugoj fikcija. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Sve je počelo 2017. kada je Mirjana Novak Perjanec dobila ponudu za scenarij za odabrana poglavlja iz hrvatske povijesti na temu malo poznatih osoba iz naše povijesti pa je istražujući koga bi stavila u scenarij došla na ideju da ubaci i Barbaru Celjsku.

„Scenarij za film je napravljen, to bi bio dokumentarno-animirani film, ali je zbog skupoće tih animacija sve ostalo samo na scenariju, nije ga prihvatila produkcija HRT-a. Nadam se da će ova knjiga ljudima pokazati da je Barbara Celjska zanimljiva kao osoba i da bi bilo dobro napraviti film. Scenarij mi je ostao u kompjuteru, nisam znala što ću s njim, gajila sam nadu da će se otvoriti neki natječaj i da ćemo aplicirati. Kada sam bila na sastanku sa Silvijom Šesto, književnicom za djecu, pitala je što radim, spomenula sam joj to, nasmijala se i rekla da mi ne može dati toliko novca koliko mi treba za film, ali ako mogu napisati knjigu i da će je ako je dobra ona tiskati jer ima izdavačku kuću Semafora. To mi je bio izazov, osnovni posao koji sam radila na televiziji bio je vezan uz realizaciju emisija, asistiranje na filmu i pisanje scenarija, ali knjige do sada nisam pisala. Znala sam sve povijesne činjenice jer sam istraživala za scenarij pa sam to napisala lako, ali sam se bojala da neće biti čitko, da će urednica imati neku kritiku, no ona je bila zadovoljna i rekla da ne bi ništa mijenjala. Naslov knjige predložio je ilustrator Boris Kugle po igri koju je igrao u djetinjstvu“, rekla je autorica knjige.

Mirjana Novak Perjanec napisala je knjigu o Barbari Celjskoj, ali i scenarij za dokumentarno-animirani film, koji zbog financija nažalost nije snimljen. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Knjiga je koncipirana tako da se u jednoj koloni nalaze povijesne činjenice, a u drugoj fikcija i njezina putovanja po Hrvatskoj i Europi. Knjiga je, objašnjava dalje Mirjana Novak Perjanec, dobro prihvaćena iako je došla u vrijeme epidemije, ušla je u sve knjižnice Hrvatske, namijenjena je malo starijoj djeci koja imaju minimalno predznanje iz povijesti zato što se mora imati predodžba o srednjem vijeku kao razdoblju, znati kada je Barbara Celjska živjela i za koga je udana, ali s druge strane je, smatra autorica, knjiga pitka, nije statična, ima dosta napetih momenata, svega onoga što je sadržavalo njezin život, a to su razbojnici i borbe, oružje, njezino utamničenje, lov, bal, vjenčanje… Do kraja sljedeće godine autorica će izdati drugu knjigu o Barbari Celjskoj koja će biti posvećena Medvedniku, Kalniku i njezinu putovanju u Poljsku gdje ju je zet utamničio i razboljela se, dok će u trećoj knjizi biti obrađena njezina smrt.

Mirjana Novak Perjanec na pitanje zašto ju je Barbara Celjska toliko inspirirala rekla da joj je zanimljiva jer je s jedne strane stvarna povijesna osoba, a s druge je strane u legendama i narodnoj predaji zbog svoje mističnosti umemorirana kao crna kraljica.

„Mistično je ono što ljudi nisu razumjeli, a to je njezino bavljenje alkemijom i vođenje države jer je vladala umjesto svoga muža. Nisu razumjeli ni njezinu skoro nikakvu potrebu da komunicira sa svojim pukom, cijele dane je manje-više prespavala ili bila zatvorena, čitala i kontemplirala, po noći je išla jahati i obnašala neke državničke dužnosti tako da je svoje dvorjane primala po noći. Ljudi nisu razumjeli u svojoj neukosti neke njezine navike pa su je nazvali crnom kraljicom. Doduše, više je teorija o imenu crna kraljica, neki smatraju da je dobila to ime jer se bavila crnom magijom i pokušavala otkriti eliksir mladosti i pretvoriti bakar u zlato, čak je ostala legenda da je to zlato negdje zakopano oko Medvedgrada i Ruda ili oko starog grada Samobora. Poznato je da je njezin otac bio i vlasnik starog grada Samobora. Oblačila se u crno jer je po noći funkcionirala, to je bilo najjednostavnije. U narodnoj predaji ostalo je i da je bila zavodljiva i lijepa, privlačna muškarcima, doduše nemamo njezinih slika. Ja bih rekla da je bila ne crna kraljica nego nesretna žena, bila je sama, skoro pa samohrana majka, imala je kćer Elizabetu Luksemburšku. Bila je žena koja je morala ratovati, voditi vojsku, jahala je sa svojom konjicom, morala obilaziti manja, nije imala nimalo lak život.”

Mirjana Novak Perjanec bila je pozvana 2019. kao gost predavač na Vern, mentorica joj je bila Mirela Holy, a studenti su dobili zadatak napisati kako vide brendiranje crne kraljice i lokaliteta u Zagrebačkoj županiji koji su povezani s njom. Tako je autorica knjige na njihov poticaj zaštitila ime crne kraljice na deset godina i odlučila da će se angažirati oko toga da se pod tim imenom proizvode razni proizvodi i odvijaju kulturne manifestacije. Smatra da bi se ruta mogla napraviti od Medvedgrada do Krapine gdje je vjenčana u crkvi svetog Nikole, da ima smisla povezati putem rute i Krško gdje je putovala i boravila, kao i Samobor jer joj je otac bio vlasnik starog grada Samobora, i Rude jer je prema legendi u Rudama kod rudnika tražila rudu i pokušavala pretvoriti bakar u zlato. Stručne suradnje i dobre prakse, kaže autorica, u brendiranju imena imaju Nijemci na primjeru Janka Šajatovića Krabata koji je isto dualan kao i Barbara Celjska. Povijesna je osoba, ali i legenda kao sin crnog mlinara.

Dosjetila se Turističke zajednice Zagrebačke županije kao najprirodnijeg partnera.

Kako je to zamislila Mirjana Novak Perjanec?

„Ideja je da se organiziraju turističke rute, umreži svih 9 gradova koji spadaju u županiju, da uredi uzmu neke od proizvoda pod imenom crne kraljice, da se napravi rekonstrukcija njezina puta od Zagreba preko Krapine do Krškoga, Samobora i Ruda. Trenutno pregovaram s jednom turističkom djelatnicom u Pragu, ići ću tamo u siječnju, oni su isto zainteresirani da imaju svoje turističke rute. Zaštitila sam ime u 10 kategorija: hrana, piće, odjeća, kozmetika i kulturna događanja. Postojat će različiti proizvodi koji će nositi ime crne kraljice. Angažirala sam dizajnericu Ivanu Udiljak koja je radila vizual za torbe u koje će se stavljati ti proizvodi, vesti će se u Đakovu, već ih je jedna gospođa izvezla. Jako je bitno da se uključe udruge koje imaju svoje djelatnosti iz navedenih stvari, dobrodošle su”, istaknula je autorica knjige o Barbari Celjskoj.

Poznato je da je otac Barbare Celjske bio vlasnik starog grada Samobora. FOTO: Robert Klarić

Direktorica TZ-a Zagrebačke županije Ivana Alilović rekla je da je turistički potencijal stvarnih priča kao i legendi velik.

„Promocija knjige je ponovno aktualizirala priču crne kraljice s kojom sigurno kroz lokalne turističke zajednice i turističke vodiče treba poticati storytelling i tematske rute. Samobor ovdje ima veliki potencijal koji treba iskoristiti. Turizam su emocije, priče i doživljaji, a ova priča ima sve to. Pred turističkim zajednicama je pakiranje ovakvih sadržaja u turistički proizvod počevši od tematskih kostimiranih ruta pa do konkretnih scenskih prikaza života likova iz legendi i priča. Ovakve rute turistima ostaju u sjećanju i stvaraju povezanost s destinacijom. Nadogradnja su tu manifestacije, oblikovanje suvenira koji obogaćuju turističku ponudu. Primarno je uvezivanje svih dionika u turizmu koji zajednički stvaraju sadržaje i time dižu kvalitetu cijele destinacije.”

Mirjana Novak Perjanec naglašava da je Barbara Celjska povijesno zapostavljena:

“Malo je bilo zapisa kad sam ja istraživala, prvo zato što je riječ o srednjem vijeku, drugo žene u povijesti su uvijek u drugom planu i u zapisima i usmenoj predaji, u prvom planu je uvijek muško plemstvo, kneževi i kraljevi, žene su rjeđe bile u povijesti na tako istaknutim mjestima da su bile kraljice ili carice. Povijesna nepravda je da ju se u knjigama navodi pretežno kao češku kraljicu, iako je dominantno vladala i živjela u Hrvatskoj na Medvedgradu. U Češkoj su puno više upoznati s njom, u crkvi svetog Vida u kojoj je pokopana počivaju i četiri Habsburgovca. Uzgred, treba reći i da je Žigmund rođen u Njemačkoj, a grofovi Celjski su slovenskog porijekla. Ne znam zašto mi imamo strah reći što je naše i što nam pripada, imamo to neko ustručavanje koje nam šteti, ali to je šire pitanje. Barbaru Celjsku treba konačno staviti u kontekst hrvatske povijesti, da joj se da povijesna zasluga da konačno mi imamo brend i priču od te naše povijesti. Priča ima potencijala, to nije samo za jednu osobu, trebamo se umrežiti i dobiti snagu u udruživanju, dignuti brend na vidljivu razinu.”

Mirjana Novak Perjanec zna kako bi turistički udahnula dodatni život Medvedgradu uz pomoć Barbare Celjske.

“Tamo već postoji hologram gdje se prikazuju sve životinje koje su obitavale na Medvednici pa se spominju njezin gavran i ona. Može je se uklopiti u razne sadržaje, od stručnih predavanja i stručnih razmjena između Njemačke, Poljske, Slovenije i Češke, zemalja uz koje je vezana, preko različitih dječjih radionica u prirodi na temu kemije i alkemije do uprizorenja neke ambijentalne predstave. Kada bi se umrežile navedene zemlje, to bi bila mreža država i gradova za crnu kraljicu, a sve pod sloganom: svaka legenda počiva na zrnu zbilje. S redateljicom Anjom Japundić Maksić već sam razgovarala o potencijalnoj ambijentalnoj predstavi. Na radionicama u prirodi djeca mogu izraditi kartu potrage za zlatom putevima Barbare Celjske. Ne znam koliko će ljudi koji vode Medvedgrad imati sluha za tuđe ideje, ali ja ništa ne namećem, samo bih željela da se Barbara Celjska uklopi u Medvedgrad. To je njezino najprirodnije mjesto, ali vidjet ćemo hoće li joj na uređenom i lijepo osmišljenom Medvedgradu otvoriti svoja vrata.”

Knjiga Mirjane Novak Perjanec ponovno je aktualizirala priču o Crnoj kraljici. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO