Nacional i BIRN zajedno promiču istraživačko novinarstvo

Dušica Pavlović je istraživačka novinarka iz Crne Gore zaposlena u javnom servisu RTCG. Urednik: Timothy Large. Tekst je nastao u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fondacije ERSTE i Fondacije za otvoreno društvo, u suradnji s Balkanskom istraživačkom mrežom

Države na Balkanu ograničavaju primjenu zakona o transparentnosti kako bi novinarima i aktivistima otežale pozivanje državnih dužnosnika na odgovornost. Zakoni o pristupu informacijama, barem na papiru, bolji su u Srbiji i Hrvatskoj od onih u Crnoj Gori

Vuk Janković se prvi put odao ovisnostima dok je studirao pravo na Sveučilištu u Podgorici, u Crnoj Gori. Ali umjesto cigareta, pića ili narkotika, njegova strast postala je proganjanje državnih institucija da mu daju informacije od javnog značaja.

Što je najbolje, te su mu institucije zakonski dužne udovoljiti. U skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, koji je u Crnoj Gori usvojen 2005. godine, javne institucije dužne su u roku od 15 dana odgovoriti na zahtjev za pristup podacima ili dokumentima o svemu što građani imaju pravo znati – od toga kako se troši novac iz budžeta, kako se provode državni tenderi do upravljanja javnom imovinom i potencijalnim zloupotrebama u postupcima privatizacije.

Pravo na slobodan pristup informacijama imaju svi, ali oni koji ga gotovo svakodnevno koriste ističu da sastavljanje dobrog zahtjeva traži vještinu i preciznost. Ako je zahtjev preširoko formuliran, institucije će izbjeći odgovor na pitanje ili će vas zatrpati beskorisnim dokumentima. “Zato je pristup informacijama često izuzetno iscrpan i dugotrajan postupak, posebno u situacijama kada organi vlasti ‘šute’ i izbjegavaju dostaviti odgovor na zahtjev”, izjavio je Vuk Janković, antikorupcijski aktivist, za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).

Dobrodošli u svijet ZOSPI-ja

To je kratica koju borci za pravo na pristup informacijama koriste kada govore o Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, najjačem oružju koje imaju u arsenalu kada nositelje vlasti treba pozvati na odgovornost. Kraticu koriste čak i kao glagol, u značenju dostavljanja službenog zahtjeva u skladu s odredbama tog zakona.

Zahtjevi za slobodan pristup mogu istjerati političare na čistac. Doveli su do suđenja gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši i bivšem gradonačelniku Bara Žarku Pavićeviću, po optužbama za zloupotrebe položaja o kojima su se obojica izjasnila nevinima. Zakon o slobodnom pristupu pomogao je da se, kao šefa kriminalne skupine, razotkrije i osudi Svetozara Marovića, bivšeg predsjednika propale državne zajednice Srbije i Crne Gore.

Dok je studirao pravo, Janković je zahtjeve za pristup informacijama prema zakonu slao sudovima, za potrebe svog rada o zelenaškom pozajmljivanju novca. Tako je usavršio vještine koje su mu veoma korisne na sadašnjoj poziciji šefa pravnog programa u Mreži za afirmaciju NVO sektora, neprofitne organizacije poznatije kao MANS.

Za Jankovića i njegov interes za slobodan pristup informacijama, MANS je raj na zemlji. Ta organizacija poznata je po zatrpavanju državnih institucija zahtjevima za pristup informacijama i insistiranju na tome da se zahtjevima i udovolji.

Janković je procijenio da je u posljednje četiri godine u ime matične organizacije dostavio više od 50.000 zahtjeva za slobodnim pristupom informacijama. Ali njegov posao postaje sve teži. Borci za transparentnost rada državne uprave ukazali su na činjenicu da su izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama, koje su prešutno usvojene u Skupštini, institucijama dale veća diskrecijska prava na temelju kojih mogu odbijati zahtjeve uz nebulozna obrazloženja u kojima se pozivaju na tajnost, čime su mogućnosti za kontrolu potencijalnih zloupotreba u državnom aparatu ograničene.

“Kada bih htio biti ironičan, rekao bih da ovaj zakon i ove odredbe imaju ponešto i dobro, a to je da vidimo i na svojoj koži, na neki način osjetimo samu kreativnost starješina tih organa pa da vidimo dokle njihova mašta ide u proglašavanju određenih informacija poslovnom tajnom”, rekao je Radenko Lacmanović, član Savjeta Agencije za zaštitu osobnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP), tijela koje nadzire provođenje tog zakona.

Novinari se također žale da su prepreke na koje nailaze sve veće. “Poslije ovih izmjena sve se može proglasiti tajnom”, ustvrdila je Milka Tadić-Mijović, glavna urednica u crnogorskom Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG).

Unazađivanje i ograničavanje prava na slobodan pristup informacijama od javnog značaja ne događa se samo u Crnoj Gori. Novinari i aktivisti koji se bore protiv korupcije smatraju da institucije u susjednoj Srbiji i Hrvatskoj također podrivaju obaveze koje su bile prinuđene poduzimati prihvaćajući standarde Europske unije u toj oblasti.

Konačan rezultat je još jedan udarac nezavisnim medijima i civilnom društvu u zemljama u kojima se težnja za članstvom u EU-u sukobljava s autoritarnošću, kronizmom i kulturama tajnovitosti, zaključili su oni. “Neka od ključnih ograničenja [u zakonima u oblasti transparentnosti] imaju veoma poguban efekt na izglede građanskih aktera da ispune svoje dužnosti zaštitnika javnog interesa”, izjavila je Helen Darbishire, izvršna direktorica organizacije Access Info Europe sa sjedištem u Madridu, u elektronskoj poruci upućenoj BIRN-u. “Ta ograničenja su u direktnoj suprotnosti s međunarodnim standardima ljudskih prava i sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava”, istaknula je.

Neslužbene tajne

Zakonodavci su 27. travnja prošle godine odobrili novi zakon kojim Crna Gora usuglašava svoje zakonodavstvo s direktivom EU-a o ponovnoj upotrebi informacija iz javnog sektora. Kao zemlja kandidat za članstvo u EU-u, Crna Gora dužna je uskladiti svoje zakone sa zakonima europskog bloka.

Zatim, kao da su se predomislili, bez rasprave, glasanjem 42-0 prisutni poslanici izjasnili su se za četiri amandmana na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, koja su članovi skupštinskog odbora predložili poslije desetominutnog sastanka održanog ranije istog popodneva, pokazuje zapisnik sa sjednice.

Odluka Odbora za politički sistem, pravosuđe i administraciju stigla je samo tri dana nakon što je skupštinska poslanica po imenu Marta Šćepanović obavijestila Odbor da su potrebne izmjene ZOSPI-ja da bi se zakon “učinio efikasnijim”, piše u zapisniku. Predstavnici opozicije nisu sudjelovali u glasanju. U tom trenutku bojkotirali su skupštinu zbog optužbi za izborne malverzacije vladajuće Demokratske partije socijalista, vječnih vladara Crne Gore otkako je 1990. uveden višestranački sustav.

Marta Šćepanović odbila je zahtjev za intervju i nije odgovorila na dostavljena pitanja o tome zašto su bile potrebne izmjene zakona. Željko Aprcović, predsjednik Odbora, također je odbio zahtjev za intervju. Dok direktiva EU-a potiče zemlje da što veći dio javnih informacija stave na raspolaganje javnosti za daljnje korištenje, stručnjaci kažu da su amandmani pomogli da se neki dokumenti stave pod ključ i tako ograniči pravo svih građana na informacije od javnog značaja.

Analiza izmjena zakona koju su proveli organizacija Access Info Europe i MANS, ukazuje na “niz uopćeno definiranih, širokih i neodređenih izuzetaka” koji predstavnicima vlastima daju preširok prostor za odlučivanje koje će informacije proglašavati tajnima pa tako odbijaju zahtjeve za slobodnim pristupom informacijama.

Neki od najproblematičnijih izuzetaka uvedenih izmjenama zakona su poslovna i porezna tajna, kao i informacije o sudskim postupcima. Najneodređenije je izuzeće koje upućuje na “informacije za koje postoji obaveza čuvanja tajne, u skladu sa zakonom”, bez objašnjenja kakve informacije to mogu biti.

“Prilično neobičan koncept ‘informacija koje se moraju držati u tajnosti’ mogao bi ugroziti čitav Zakon o slobodnom pristupu informacijama i praktički se izruguje s ostalim odredbama zakona, odredbama ustava Crne Gore o pristupu informacijama i međunarodnim standardima koje je Crna Gora dužna implementirati”, navodi se u analizi.

U radnom dokumentu iz studenoga 2018. Vijeće Europske unije poziva na “temeljnu reviziju zakonodavnog okvira u skladu s međunarodnim standardima”. “Primjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama nije doprinijela osiguravanju višeg stupnja transparentnosti i odgovornosti javnih službi, jer vlasti nastavljaju proglašavati tražene informacije tajnima, uključujući i informacije o temama relevantnim za korupciju, čime su takve informacije isključene iz domena primjene ovog zakona”, piše u tom dokumentu.

Nakon izvršenih izmjena naglo je porastao broj slučajeva u kojima se institucije pozivaju na tajnost u cilju uskraćivanja pristupa informacijama. Prema posljednjem izvještaju Europske komisije o Crnoj Gori, tajnost je navedena kao razlog u 68 slučajeva uskraćivanja pristupa informacijama 2017. godine, dok je u prethodnoj godini takvih slučajeva bilo samo 30. Znači, više nego dvostruko povećanje.

“To je razlog za brigu da će sve više i više zahtijevanih dokumenata biti proglašavano za tajnu da bi se pristup ograničio”, kaže se u izvještaju.

Delegacija EU-a u Podgorici također osuđuje taj trend. “Zahtijevamo od javnih institucija da odmah unaprijede primjenu zakona i odgovaraju na zahtjeve za pristup informacijama u skladu s načelima transparentnosti i dobrog upravljanja, naročito u oblastima u kojima postoji rizik od korupcije”, stoji u elektronskoj poruci koju je BIRN dobio od Delegacije EU-a.

U međuvremenu, ukupan broj zahtjeva za informacijama koje su institucije odbile, nastavlja rasti. Prošle godine odbile su 33 posto svih zahtjeva, dok ih je 2016. godine bilo 24 posto, a prethodne godine 13 posto, pokazuju podaci Agencije za zaštitu osobnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP).

U usporedbi s tim brojkama, broj odbijanih zahtjeva u drugim zemljama gotovo je zanemariv. S druge strane granice, u Hrvatskoj, zemlji članici EU-a koja Zakon o pristupu informacijama ima od 2003. godine, vlasti su 2017. godine odbile oko pet posto podnesenih zahtjeva i oko tri posto u prethodnoj godini, pokazuju podaci povjerenice za informiranje.

Eksperti tvrde da vlasti i javna poduzeća rijetko objašnjavaju kriterije na temelju kojih određene informacije proglašavaju za tajnu, što cijeli proces ponekad čini kafkijanskim.

BIRN je u lipnju dostavio zahtjev za pristup informacijama državnom Investicijsko-razvojnom fondu Crne Gore, tražeći primjerak internih propisa na temelju kojih se dokumenti proglašavaju tajnima. Fond je odgovorio: “Naš Pravilnik o poslovnoj tajni i sam je poslovna tajna (vidi okvir).”

Skrivanje iza poslovne tajne

Istraživačka redakcija Javnog servisa RTCG-a već više od godinu dana istražuje kako su utrošeni milijuni eura zajmova za poljoprivredne projekte u Crnoj Gori od Fonda za razvoj iz Abu Dhabija. Budući da će u slučaju da krediti ne budu redovito otplaćivani, teret otplate pasti na porezne obveznike, novinari smatraju da je to priča od javnog interesa.

“Poslali smo desetke zahtjeva [različitim institucijama] … tražeći istu stvar”, rekao je Mirko Bošković, urednik istraživačke redakcije RTCG-a, i dodao: “Prije posljednjih amandmana mogli smo dobiti ponešto informacija, ali nakon izmjena zakona koriste svaki mogući i nemogući razlog da nas odbiju.”

Amandmani na ZOSPI otežali su život novinarima, ali vjerojatno najteže pogađaju NVO-e – ako ni zbog čega drugog, onda zato što su NVO-i glavni korisnici tog zakona.

Prošle godine su 71 posto svih zahtjeva za slobodnim pristupom u Crnoj Gori institucijama poslali NVO-i, oko 20 posto privatna lica i tek jedan posto mediji, pokazali su statistički podaci Agencije.

Veliki su izgledi da je dobar dio tih zahtjeva stigao iz organizacije MANS, poznate po svojoj produktivnosti. Neki smatraju da MANS pretjeruje i da u svom križarskom ratu opterećuje državne službenike besmislenim poslovima.

Ali čak i kritičari priznaju da je pisanje zahtjeva u toj organizaciji dovedeno do razine znanosti.

MANS ne propušta uložiti žalbu za svaki zahtjev koji institucije ignoriraju ili odbiju. Žalbe se upućuju na adresu AZLP-a.

Primljene žalbe završavaju na stolu u sjedištu AZLP-a u centru Podgorice. Predsjednik Savjeta Agencije Muhamed Gjokaj požalio se na količinu posla za njegov tim od oko 12 ljudi. “Sve ovo je iz MANS-a”, rekao je Gjokaj uzdišući i pokazujući na gomilu papira debelu kao telefonski imenik.

Od usvajanja prošlogodišnjih amandmana gomila konstantno raste.

Janković, šef pravnog programa u okviru MANS-a, naveo je primjer Elektroprivrede Crne Gore, poduzeća u kojem je država većinski vlasnik, a koje je odbilo dostaviti informacije o cijenama po kojima kupuje i prodaje električnu energiju, pozivajući se na poslovne interese stranih partnera.

Poslovne tajne ispriječile su se i u slučaju rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja, jedine termoelektrane u Crnoj Gori. “Zanemarili su činjenicu da je u slučaju tvrtki u kojima je većinski vlasnik država, najvažniji interes onaj javni”, rekao je Janković.

Korisnici ZOSPI-ja mogu voditi sporove protiv takvih odluka pred Upravnim sudom.

Na pitanje kako će suci odlučivati o dokumentima s oznakom tajnosti bez jasnih definicija, predstavnica suda odgovorila je da se odluke donose od slučaja do slučaja. “Na pitanje ostavljaju li amandmani previše širok prostor za slobodna tumačenja, odgovor mogu dati oni koji su ih predložili”, rekla je za BIRN u elektronskoj poruci.

Još jedna izmjena koja zabrinjava borce za transparentnost jest ukidanje zakonske obaveze AZLP-a da po žalbi na odbijanje zahtjeva donese konačnu odluku – što je posao koji obavljaju Gjokaj i njegov tim.

U prošlosti je AZLP imao pravo poništiti odluke o odbijanju i primorati institucije na dostavu informacija. Prema revidiranom zakonu Agencija i dalje može intervenirati, ali nije to dužna činiti.

“Mi to možemo, samo nemamo obavezu, a to znači da kad nešto ne moraš – ili nećeš ili ćeš to rijetko raditi. Savjet je, mogu slobodno reći, tu praksu napustilo”, rekao je Lacmanović iz Agencije.

S druge strane, njegov kolega Gjokaj pozdravio je tu izmjenu u zakonu, tvrdeći da je AZLP pretrpan žalbama koje se moraju rješavati u roku od 15 dana.

Dodao je da su neki ljudi pokušavali zloupotrijebiti sistem tako što su institucijama šalju veliki broj zahtjeva u nadi da će uspjeti naplatiti sudske troškove kada ih javne institucije ne uspiju obraditi sve na vrijeme. “Na primjer, netko traži [od škole] odluku o korištenju gimnastičke sale prvog dana u mjesecu, pa petog dana, pa petnaestog, i na kraju završite sa 150 zahtjeva za samo jedan slučaj”, rekao je on. “Onda kolega ponovi cijeli proces pa imate čak 300 zahtjeva. Je li to informacija od značaja za javnost?”

Kultura tajnovitosti

Barem na papiru, zakoni o pristupu informacijama u Srbiji i Hrvatskoj bolji su od zakona u Crnoj Gori.

Štoviše, Zakon o slobodnom pristupu informacijama koji je na snazi u Srbiji često se navodi kao uzoran primjer dobrog zakona u toj oblasti. Prema globalnoj rang-listi takvih zakona, koju su izradili Access Info Europe i Američki centar za pravo i demokraciju, to je treći najbolji zakon te vrste na svijetu, poslije afganistanskog i meksičkog.

Taj zakon u Hrvatskoj na osmom je mjestu. Crnogorski zakon je na 59. mjestu.

Godine 2015. srpski novinari koji rade za Organised Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP), neprofitnu mrežu za istraživačko novinarstvo, otkrili su zahvaljujući tom zakonu da je tadašnji gradonačelnik Beograda Siniša Mali vlasnik imovine na bugarskom Crnom moru vrijedne šest milijuna dolara.

Prošle godine isti zakon je pomogao Mreži za istraživanje kriminala i korupcije KRIK, još jednoj grupi za istraživačko novinarstvo, istražiti sumnjive poslove s nekretninama srpskog ministra obrane Aleksandra Vulina.

Ali borci za transparentnost smatraju da je i najbolji zakon dobar samo onoliko koliko je dobra njegova implementacija.

U Srbiji, državne institucije i javna poduzeća jednostavno ignoriraju mnoge od preko 30.000 zahtjeva koje povjerenik za informacije od javnog značaja i zaštitu osobnih podataka podnosi svake godine, ustvrdili su novinari.

“Sve je više institucija zatvorenih za javnost koje odbijaju komunicirati s novinarima ili odgovarati na naše zahtjeve”, rekao je Dino Jahić, bivši urednik Centra za istraživačko novinarstvo Srbije. “Izgleda da je sve to posljedica javne klime u kojoj se novinari prikazuju kao zlo, kao neprijatelji koji žele nanijeti štetu državi i srpskom društvu”, dodao je. Čini se da će situacija biti još teža u ovoj zemlji koja je kandidat za članstvo u EU-u.

Prošle godine je Ministarstvo za državnu upravu (MDULS) objavilo planove o izmijeni i dopuni srpskog Zakon o slobodnom pristupu informacijama, što je uzbunilo aktiviste u zemlji kandidatu za članstvo u EU-u. Pomoćnica ministra Ivana Antić izjavila je za BIRN da bi te promjene trebale “poboljšati zakon” i obuhvatiti više državnih organa pod primjenu tog zakona.

Ali kritičari tvrde da bi ti amandmani u praksi mogli legalizirati sadašnju kulturu tajnovitosti, dopuštajući mnogim organizacijama da zaobiđu takve zahtjeve – naročito javnim poduzećima koja grade putove, upravljaju željeznicom i osiguravaju električnu energiju, usluge telekomunikacija itd. “Prema novom prijedlogu, poduzeća u državnom vlasništvu koja posluju koristeći sredstva iz budžeta mogla bi biti izuzeta od obaveza iz ZOSPI-ja”, rekla je Mirjana Jevtović, urednica istraživačke novinarske organizacije Insajder.net. “To znači da građani neće moći saznati kako se troši njihov novac.”

Nemanja Nenadić, programski direktor u Transparency Serbia, opisao je predloženo izuzeće javnih pouzeća kao “stvar političkog pritiska i želje da se informacije prikriju”.

Kritičari su također strahovali da bi novi zakon mogao omogućiti državnim institucijama da blokiraju cijeli sustav vođenjem upravnih postupaka.

Kada državno tijelo odbije ili ignorira zahtjev dostavljen u skladu sa ZOSPI-jem, druga strana ima pravo podnijeti žalbu povjereniku, koji onda može primorati instituciju da omogući pristup. Prema predloženim izmjenama iz ožujka 2018. državna tijela dobila bi pravo na osporavanje takve odluke u upravnom postupku.

“Netko je došao na ideju da institucijama, koje uglavnom ne odgovaraju na dostavljene zahtjeve, treba dati pravo da tuže povjerenika za donesene odluke”, izjavio je za BIRN Rodoljub Šabić, bivši povjerenik za informacije, neposredno prije isteka svog mandata krajem prosinca.

“Usvajanje predloženog rješenja dovelo bi do nekoliko tisuća tužbi protiv povjerenika godišnje, a tako bi se ostvarivanje prava, i inače ne brzo i lako, prolongiralo u nedogled i tako u najvećem broju slučajeva, barem kad su novinari u pitanju, obesmislilo”, zaključio je Šabić.

Pobjeda za kritičare – Ministarstvo državne uprave izradilo je u prosincu prošle godine novu verziju Nacrta zakona o slobodnom pristupu, iz koje je izbačena odredba koja bi dozvolila institucijama da tuže povjerenika.

Ipak, borci za transparentnost poručili su da neće mirno spavati sve dok ne vide konačnu verziju zakona. Uz ostale, dodatna briga je to što je prosinačkim nacrtom dodana odredba kojom se Narodna banka Srbije “neutemeljeno izuzima iz nadležnosti povjerenika.”

Prema analizi koju je proveo Transparency Srbija, prosinačkim nacrtom zakona o slobodnom pristupu propuštena je prilika da se osigura neovisnost povjerenika za informacije. Prema postojećem zakonu, povjerenika biraju poslanici u skupštini, što, smatraju kritičari, ostavlja mogućnost političkog utjecaja.

Srbija nema povjerenika otkako je Šabiću – koji je imao reputaciju neovisnosti – u prosincu prošle godine istekao mandat.

Šef poslaničke grupe Srpske napredne stranke (SNS) u Skupštini Srbije Aleksandar Martinović izjavio je krajem siječnja da ta stranka ima nekoliko ozbiljnih kandidata za novog povjerenika za informacije od javnog značaja i da će njihov prijedlog u svakom slučaju biti “sušta suprotnost” bivšem povjereniku Rodoljubu Šabiću.

U međuvremenu, novinari i borci za transparentnost odlučili su aktivnim kampanjama zaštititi svoja prava. NVO Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) u Beogradu organizirao je uoči Božića kampanju nazvanu “Srbija do informacija” kako bi podigao svijest o promjenama tako što će ljudima omogućiti da “pitaju Djeda Mraza” za informacije od javnog značaja. “Svi znamo da je posao Djeda Mraza da nam donese poklone”, navodi se na internetskoj stranici tog NVO-a. “Međutim, ako se predložene izmjene usvoje, možda ćemo umjesto poklona od njega morati tražiti informacije o načinu trošenja našeg novca.”

CRTA je također pokrenula kampanju “Hoću povjerenika, a ne poslušnika!” pozivajući na transparentan izbor sljedećeg povjerenika za informacije. Formular dostupan na njihovoj stranici omogućava svim građanima da tako pošalju pismo Skupštini s predloženim kriterijima za izbor novog povjerenika. U susjednoj Hrvatskoj, najmlađoj zemlji članici, zahtjevi za informacijama od javnog značaja često udaraju u zid zaštićenih informacija i poslovnih tajni.

Broj zahtjeva koji su odbijeni gotovo se udvostručio 2017. godine u odnosu na prethodnu godinu. Na njih otpada oko pet posto od ukupno 22.000 podnesenih zahtjeva, pokazuju podaci povjerenice za informiranje. “Poslovna tajna je jedan od najčešće navođenih razloga za ograničavanje pristupa informacijama”, izjavila je povjerenica Ana Marija Musa za BIRN u elektronskoj poruci.

Ilko Ćimić, istraživački novinar s portala Index.hr., tvrdi da mnoge institucije u Hrvatskoj imaju razrađene sisteme za izbjegavanje obaveza po podnesenim zahtjevima: “Ponekad odbiju zahtjev bez ikakvog obrazloženja, samo uz komentar da ste zloupotrijebili svoje pravo na pristup informacijama tako što ga previše često koristite.”

U zloglasno tajnovitoj Crnoj Gori slične optužbe zvuče već poznato.

Janković iz MANS-a rekao je da je za mnoge sate koje je proveo udarajući glavom u zid sistema dovoljna naknada to što je nekoliko korumpiranih službenika izvedeno pred lice pravde – kao što je bio slučaj poznat kao Zavala, kada su suradnici bivšeg dužnosnika Državne Zajednice Srbije i Crne Gore osuđeni na zatvor zbog korupcije.

“Proces je neizmjerno složen i za organizaciju kao što je MANS, koja se time bavi već godinama. Možete zamisliti koliko je to komplicirano za prosječnog građanina Crne Gore”, rekao je Janković.