IZLOŽBA MATEE SMOLČIĆ SENČAR U LONDONU

Izložba “Pinhole Portraits” hrvatske fotografkinje Matee Smolčić Senčar otvorit će se 24. travnja u Londonu, u povodu Svjetskog dana pinhole fotografije koji se održava svake godine zadnjeg tjedna u travnju u tom gradu, a Matea Smolčić Senčar predstavit će se s 30-ak portreta snimljenih drvenom pinhole kamerom.

“Izložba je organizirana nakon poziva Veleposlanstva Republike Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske jer je veleposlanik Ivan Grdešić veliki zaljubljenik u fotografiju i promovira mlade hrvatske umjetnike u Velikoj Britaniji. Galeriju u kojoj ću izlagati cijene britanski i hrvatski umjetnici, a kritiku će napisati i članovi magazina Royal Photographic Society, vrlo ugledne britanske organizacije osnovane davne 1853., čiji postav se trenutačno nalazi u galeriji Veleposlanstva, pa sam jako sretna i ponosna”, kazala je za Nacional Matea Smolčić Senčar i dodala da će joj na izložbi koja je otvorena do 19. svibnja, gost biti Mihael Majetić, student gitare na prestižnoj londonskoj Royal Academy of Music.

Na pitanje zašto je riječ baš o portretima, rekla je da nema konkretan odgovor na to nego tvrdi da fotografiranje osoba, pogotovo pinhole tehnikom, izvlači iz njih nešto nadrealno, što u svakodnevnome životu okom ne registriramo. Na portretima koje će predstaviti u Londonu uglavnom su njezini prijatelji i poznanici, neke su fotografije nove dok su neke nastale prije sedam, osam godina. Matea Smolčić Senčar objasnila je što je to pinhole fotografija i zašto je uvijek, kako kaže, iznenadi ono što iziđe iz ‘’te male rupice’’ na kameri.

“Riječ je o kameri koja se vrlo jednostavno može izraditi, ali ja sam ovu s kojom trenutačno radim dobila od kolege iz Slovenije koji proizvodi drvene pinhole kamere Ondu. Kamera se doslovno može napraviti od bilo čega, može se snimati na papir, na film. To je zapravo najjednostavniji tip kamere, bez objektiva, sa sićušnom rupicom kroz koju se projicira slika na odabrani materijal u svjetlosno nepropusnoj kutiji. Mislim da čar pinhola zapravo i leži u njegovoj jednostavnosti i sirovosti snimljenoga. Uvijek se veselim kad izrađujem negativ, a ponekad se dogoditi da od tri negativa mogu iskoristiti tek jednu fotografiju, ali zaljubila sam se u to”, rekla je fotografkinja koja se, dodala je, nije zasitila digitalne fotografije. Fotografira s digitalnim aparatom, to joj je svakodnevni posao i prihvaća sve novitete, ali iščekivanje snimljenih negativa u njoj budi dječje veselje.

“Nedavno mi se dogodilo da sam snimala najbolju prijateljicu i nijedna fotografija nije bila iskoristiva, a imale smo i vremena i volje. S druge strane, snimala sam poznanika ‘na brzaka’ i svaki kvadrat filma bio je super”, kazala je Matea Smolčić Senčar.

Ova 36-godišnja Zagrepčanka fotografijom se bavi već dva desetljeća, iako joj je teško prihvatiti da ima toliko mnogo godina i iskustva. Oduvijek je, istaknula je, željela biti fotografkinja, ponajprije ratna fotoreporterka, s obzirom na to da joj je brat bio sudionik Domovinskog rata, ali ga je promatrala kao da je riječ o filmu, nesvjesna realnosti.

“Već sam se u šestom razredu osnovne škole željela zaposliti u dnevnim novinama. Znala sam imena svih fotografa i gledala sam njihove radove, na kraju sam s nekima od njih imala i čast raditi zahvaljujući podršci i pomoći majke Ljubice. Danas nisam fotoreporterke nego više radim umjetničku i lifestyle fotografiju, a radila sam za mnoge medije. Imam vlastitu tvrtku DarkRoom i snimam za medije, časopise, agencije i reklamne kampanje. Slobodna sam umjetnica i uživam u toj slobodi jer sam dugo godina bila zaposlena u jednoj medijskoj kući. Znam da je teško biti slobodni umjetnik i da nisam sigurna u sebe možda se ne bih ni upuštala u to, ali sretna sam jer imam posla i podršku obitelji”, navela je fotografkinja. Otvaranje vlastite tvrtke bio je logičan slijed jer je uz stalan posao imala sve više posla ‘’sa strane’’ i više klijenata, pa nije mogla obavljati oba posla.

“Voljela bih imati kod kuće sve aparate i strojeve za razvijanje filmova, htjela bih sve ručno raditi, ali zasad mi to radi jedan studio, u kojem i kupujem filmove, ali možda ću tu želju ostvariti kad odem u mirovini. U Hrvatskoj fotografija nije baš cijenjena grana umjetnosti i ljudi je baš ne doživljavaju i ne kupuju. Ne znam kako se takav stav može promijeniti, ali mislim da svatko treba raditi ono što osjeća da je najbolje za njega. Nekad je teško ne biti frustriran, ali da živimo i u najboljim vremenima, nama frustracije ne bi nedostajalo. Ponekad je frustracija baš ono što nas i gura naprijed. Premalo se pozornosti posvećuje fotografiji, a imamo zaista genijalne fotografe. Treba nam više ljudi poput veleposlanika Grdešića jer umjetnik se nikad neće izboriti sam za sebe kao što to može zaljubljenik u umjetnost”, kazala je Matea Smolčić Senčar koja portrete s izložbe “Pinhole portraits”, nakon londonskog predstavljanja, planira izložiti i u Zagrebu.