U četvrtak u 19 sati u prostoru udruge Zelene i plave Sesvete otvara se izložba likovnih radova Dimitrija Popovića ‘Corpus femininum’. Riječ je o pretposljednjoj izložbi 36. sezone Galerije Kurija Muzeja Prigorja.

Nova Dimitrijeva izložba objedinjuje gotovo sve cikluse posvećene ženi, prikazujući je u punini njezine slojevitosti i raznovrsnosti njezinih stvarnih i mitskih persona – od Meduze, Dijane i Medeje, Judite, Salome i Magdalene, preko Gioconde, Cecilie (dame s hermelinom) i infantkinje Margarite do Marilyn Monroe i najnovije inspiracije – jedne i jedine Vesne Parun.

“Motivu i temi sve je podređeno. Oni određuju tehnike i karakter izričaja. A u središtu pozornosti uvijek je isti motiv – corpus femininum. No, Dimitrijeve likovne realizacije nisu tek prezentacije njegove fizionomije i fiziologije, već su prezentacije njegovih metafora. Prikaz aluzivnih i ikoničkih znakova koji se tek likovnim izričajem manifestiraju kao konkretna forma. Jer tijelo pruža mnoge informacije. Tko je osoba koju ono predstavlja, kako živi, što za nju znači život? Ono je entitet, jedinica mnogih mjera – socioloških, religijskih, političkih. Ono je vanjska manifestacija unutrašnjeg, priča potpomognuta simbolima. Njihovom nadrealističkom artikulacijom Dimitrije, kako i sam tvrdi, izražava istinsko lice žene. Lautreamontovski su to elementi: kosti, tijela u raspadanju, rastegnuta epiderma, tragovi krvi, šavovi, ožiljci. Simboli – antički i biblijski, historijski i suvremeni. Dimitrije u njima pronalazi osobni izraz, pomičući granice ‘klasičnog’ i tradicionalnog. Neraskidivi s temom, oni postaju integralni dijelovi slike, postaju rekvizit kada ih u fotografiji ili performansu koristi kao scenske elemente u gradnji prizora vlastite priče”, piše u najavi Sanda Stanaćev Bajzek.

Dodaje da je najsnažniji i najjasniji simbol – samo tijelo. “Razapeto svojim žudnjama, erodirano vlastitim emocijama i zatomljenim duhom. Zarobljeno, kao u Medeje, u vlastitom porazu. Razgolićeno, skinute epiderme, u kojeg možemo zaroniti, do kosti, do osnove. Načinom na koji to upravo čini Dimitrije. Kojim se, s namjerom, povezuje s nadrealističkim pa čak i neoavangardnim, no čiji izvori sežu daleko dalje. Jer Dimitrije ‘koketira’ s formama i kompozicijama umjetničke baštine, pogotovo onima iz vremena renesanse i manirizma, kada su se posebno ljubile suprotnosti i kada se kršćanska mistika nerijetko služila erotičnom metaforikom pretvarajući pogansko u pobožno. Dihotomija se nastavlja i dalje – povezivanjem tradicionalnog i suvremenog, umijećem vlastite kreativnosti, Dimitrije stvara sadržajno i morfološki originalna djela konfrontirajući i same likovne tehnike. Tako u crtežu, odnosno u slici uočavamo skulpturalno, ansambli su mu poput slike, fotografija dovršena kolorističkim potezom. Konfrontira i raznorodne izričaje. Dimitrijevo prihvaćanje i starih i novih likovnih iskustava u potpunosti se poklapa s vlastitim predodžbama ‘vrhunskog djela’. Jer oslonjeno je uvijek na univerzalno i opće, očitujući snagu izvornog crtača i rasnog slikara koji glad za vizualizacijom umjetničke imaginacije zado-voljava upravo u pojedinačnom, u prikazu tijela jedne žene. Tijela koje ostaje čist motiv tek do trenutka njegove transformacije u viša značenja, kada postaje metaforom psihološke i duhovne dimenzije. Kada iz osobnog ponovno postaje opće. Kada otvara mogućnosti kompleksnijih struktura, nivoa podsvjesnog gdje značenjsko i umjetničko nadvisuje samu vizualnu senzaciju. Izvantrendovskim likovnim traženjima Dimitrije Popović je uspio tako izgraditi opstojnost u potrazi za jedinstvenim vlastitim izrazom. U simbiozama lika i tijela žene u kojem su, u nemiru figuralne mase i ekspresiji pokreta, ispričani svi segmenti ženine ljudskosti koja, u svo-jim primamljivim metamorfozama, predstavlja Dimitrijev izričajni vrhunac. U dihotomiji duše i tijela, razuma i osjeta, zarobljenosti vlastitih strasti i slobodi odabira. Slobodi koja ženi daje moć i spoznaju da u svojoj višestrukosti ostane ono što jest – žena”, ističe.

Izložba ostaje otvorena do 5. prosinca.

Dimitrije Popović, slikar i pisac, rođen je 1951. godine na Cetinju. Završio je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. godine, a godine 1978. izlaže u galeriji Alexander Braumüller sa Salvadorom Dalíjem, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, Dadom Đurićem, Leonorom Fini i drugim umjetnicima. U Pforzheimu 1982. godine Galerija Liberta i Universal Fine Arts iz Washingtona organiziraju mu zajedničku izložbu crteža i grafika sa Salvadorom Dalíjem.

Popović je član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Ruske akademije književnosti, Slavenske akademije književnosti i umjetnosti (Bugarska), crnogorskog PEN centra i Hrvatskog društva pisaca.

Do sada je priredio sedamdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te sudjelovao na dvjestotinjak skupnih. Dobitnik je trideset domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja, a o djelu Dimitrija Popovića do sada je objavljeno trinaest monografija te snimljeno petnaest dokumentarnih filmova.